beats by dre cheap

Moj put u Islam - Ispovjest jedne kršcanke

Bismillahirrahmanirrahim Posle rodjenja mog sina 1996 godine, našla sam se nesvjesno u traženju za stvarnim smislom ovozemaljskog mog postojanja. Do tada sam kao katolkinja saradjivala u katolickoj zupaniji. Povlacila bih se sve više i više u sebe, jer sam imala sve jaci osjecaj da sve manje razumijem nedjeljnu misu. Tako sam pocela polahko da istražujem citajuci knjige o Budizmu, Židovstvu i svakako o Islamu. Pocetkom 1999 god. susrela sam se prvi put sa jednim njemackim prevodom Kur'ana i procitala ga. Posle kraceg vremena sklonila sam tu knjigu. U ljeto sam otišla sa mojom porodicom na Cipari tamo prvi put svjesno stupila u razgovor sa jednom muslimankom iz Kanade, koja je bila kod rodbine u posjeti. Poslije toga mi je bilo jasno zašto sam tog dana morala obavezno otici u grad. Allah s.w.a. me je sastavio sa tom ženom. Posle kraceg uobicajenog razgovora, razmijenile smo adrese, iako sam ja inace bila povucena i potom se oprostile. Od tada je krenuo udar na udar.Kada sam se posle putovanja vratila kuci, uzeh ponovo prevod Kurana i odjednom se pojavi osjecaj kako ove rijeci moje srce diraju. Osjecala sam u sebi beskrajnu snagu ogromne navale da sto vise saznam o Islamu. Nakon trogodisnjeg trazenja imadoh osjecaj da je to moj put. Polahko poceh se pridrzavati pravila o ishrani. Nisam jela vise meso, neznajuci iz cega bih zakljucila da je to halal proizvod, a bilo sta da jedem , sto je haram , nije dolazilo u obzir.A ja sam veoma rado jela piletinu.Prevod Kurana je od tada postao moja dnevna lektira. U septembru sam dobila postu iz Kanade, od muslimanke koju sam upoznala na Cipru, sa jednom malom brosurom , u kojoj su zadnji djelovi Casnog Kurana sa engleskim prevodom i arapskim izgovorom, te sa jednim upustvom za obavljanje molitve (tj.namaza), i jednim malim pismom sa srdacnim pozivom u Pakistan , gdje jedan dio njene familije zivi.Usput bih sebi postavljala pitanje da li sam vec razmisljala o tome da izgovorim sehadet. Malo sam se bojala tog koraka , jer nisam bila sigurna, da li sam iznutra spremna , ali ona me je smirila i rekla mi kada budem spremna da cu taj momenat osjetiti. Zato nisam vise ni razmisljala o tome , ali sto se tice poziva za posjet Pakistanu, osjetih unutrasnju navalu da ga prihvatim. Nazalost moj muz nije htio da prihvati poziv(nezamisljivo za njega da putuje u jednu takvu zemlju).Unutrasnja snaga tjerala bi me ponovo na to, i ja odoh sama u oktobru za Pakistan. Deset nezaboravnih dana dovedose me do poslednjeg koraka. Kada sam se vratila , osjecala sam unutrasnji nemir koji me je beskrajno radoscu ispunjavao.Poceh traziti po telefonskom imeniku iz Minhena , i pozvah jedan telefonski broj koji je na Islam zvucao….Elhamdullilah i bilo je tako. Ta zena na telefonu mi je dalje pomogla tako sto me je pozvala na sastanak sestara u Islamskom centru u Minhenu 19.11.1999.Kada sam mom muzu rekla da cu izgovoriti sehadet za njega se jedan svijet srusio.To me je ucinilo beskrajno zalosnom, da on nije mogao ucestovati u mojoj radosti.Do tada sam uvjek mislila da cu sa mojim muzem starost docekati. Do tog dana nas odnos je bio u najboljem redu , bili smo srecna porodica sa dvoje zdrave djece.Nazalost, 19.11.1999god. sama sam se vozila za Minhen i tamo odlucno izgovorila sehadet.Izmedju ostalog tamo sam dobila na poklon jedan kalendar sa namaskim vremenima. Osjetila sam se slobodnom i lahkom. Sedmicu nakon toga kupila sam sebi prostirku za obavljanje namaza (serdzadu) i sjela na nju neznajuci sta treba da radim . Stoga sam molila Allaha .S.W.T. da mi dadne uputu i potom sam ustala.Sledeceg dana sam se sjetila brosureza obavljanje namaza koju sam prije nekoliko mjeseci dobila na poklon.Toga dana sam pocela obavljati namaz sa tom brosurom u ruci.Na pocetku mi je trebalo 20 min.,pa sam mislila da se u tok namaza necu moci nikad uklopiti. Ali ja sam imala cvrstu volju u sebi da naucim. Bio je mjesec ramazan (moj prvi ramazan), postila sam i do kraja mjeseca ramazana potpuno naucila obavljati namaz. Zadnju jaciju mjeseca ramazana obavila sam sa suzma u ocima. Osjecala sam se beskrajno srecnom i spremnom da prihvatim sve sto je od Islama. Za vrijeme ramazana citala sam u Kuranu o pokrivanju zene. Na temu “mahrama na glavu” ja sam se malo spoticala. To je bila tema koja me nije mogla pravo obradovati. Moje tvz. spoljasnje sakrivanje nisam zeljela. Ipak jedne veceri jedva da sam mogla povjerovati u meni se pojavila zelja da stavim mahramu. Posto je bila zima to nije bilo upadljivo. Ali sa dolaskom proljeca i poslednjoj osobi je bilo jasno da ja nosim mahramu, i da me nista ne moze pokrenuti da je skinem.Kako sam se vise prema Islamu otvarala,moj unutrasnji otpor prema mome muzu je bivao je veci.On je taj otpor osjecao i cvrsto se borio protiv nerazumjevanja svoje familije i okoline, jer on kao vodeci maticar u opcini , vidio je sebe u obavezi da ima primjeran brak. On je zelio svima dokazati da je moguce zajedno zivjeti , iako se nema jednako vjersko shvacanje. Mome muzu je sve cesce bilo prigovarano zbog moga promijenjenog vanjskog izgleda. U tom periodu pokusavala sam mog muza malo na Islam navesti , da bi on shavtio iz kojih razloga ja to sve cinim. Ipak nije bilo moguce njegovo srce za Islam pridobiti.U aprilu 2000 god., i pored protesta moje familije, podnijela sam zahtjev za promjenu imena. Dakle, od 4.7.2000god. ja sam zvanicno Sadzida. U tom periodu imala sam takodje nekoliko nezgodnih susreta sa ljudima iz moje okoline.Sve je bilo prisutno , od psovanja na ulici pa do pljuvanja.Ja kao Njemica trebala sam se stidjeti sto sam prihvatila Islam.U tom vremenu takodje se i moja majka od mene distancirala jer moje napredovanje u Islamu je islo prebrzo.Ona se jako orijentisala na negativne izvjestaje o Islamu. Nekoliko sedmica vladalo je zatisje. Ona me nije mogla razumjeti. To bijase jedan los period za mene koji je trajao do septembra.Ja sam u mojoj familiji sama bila odusevljena Islamom.Tada uslijedise satima iscrpljujuce diskusije . Ali posle toga je pocela moj put da akceptira. I ja stekoh utisak , mi se razumijemo svakim danom sve bolje,sto nazalost kod preostlih clanova moje familije nije bio slucaj.Tako je doslo do potpunog odbijanja od strane njih prema meni.27.12.2000god. bio je ramazanski bajram, i ja pozvah moju majku, kod nas u mesdzid,na bajram.. Tog dana padose i poslednje barikade izmedju nas. Moja majka mi rece da vec dugo nije tako lijep dan provela, i htjede ponovo za hadzijski bajram sa mnom doci.Ali nazalost moja majka je preselila 29.1.2001god, pri jednom saobracajnom udesu.Za mene je to bio jedan jako tezak udarac, nakon sto smo se pocele tako dobro razumjevati.Zahvaljujem Allahu s.w.t. da smo se ipak rastale u dobrim odnosima –elahamdulillah. Tada sam bila prvi put suocena sa smrcu iz bliza.Ja sam taj dogadjaj shvatila kao potvrdu za dalji nastavak mog puta.Smrcu moje majke postade mi jasno, kako sansa moze brzo proci, pa rijesih da uradim sto vise na sebi. U februaru teska srca podnesoh razvod braka, jer moj muz Islam nije prihvatio ni nakon 15 mjeseci i tada mi postade jasno da ako mi ostanemo skupa, prije ili kasnije cemo biti oboje povrijedjeni. Do tada je za mene razvod pod ovim uslovima bio nezamisliv, ali sve vise i vise sam sticala utisak da Allah s.w.t. zeli nesto o od mene.Moj muz to vidi jacije, po njegovom shvacanju vjere , nakon sto se rijec “da” izgovori jednom pred Bogom , treba da se ostane zauvjek skupa, bez obzira iako se rastaje u ime Allaha .Kada je moj muz oficijelno dobio pismo od suda, oko pokrenutog razvoda, nije htio razvod akceptirati, i prijetio je sa tim da ako ja ne povucem razvod , da ce mi uzeti djecu, i da ce sve uciniti da na sudu on izadje kao pobjednik, jer ustvari on je i sam maticar tj. cinovnik u opcini , a ja sam samo zena sa mahramom . Uslijedilo je vrijeme ponizenja i kidanja mojih nerava .Tako je bilo npr.da sam klanjala jaciju namaz u susjednoj sobi, a potom je usao moj muz, ugasio svjetlo i zatvorio vrata i tako sam ostala u potpunom mraku sve dok nisam zavrsila namaz .Ali mnogo gora bila su verbalna ponizenja , koja ja kao muslimanka , ne zelim poblize izlagati. Trajalo je to do aprila 2002god.sve dok nisam nasla stan i sa moje dvoje djece iselila se u roku od dva sahata. Elhamdulillah – napokon sam mogla da klanjam bez ometanja(sa svjetlom i u jednom stanu bez slika , u kojem su takodje i meleci inshaAllah).Otac moje djece bi cesto kontrolisao da ne bih ja djecu previse vezala za Islam.Uglavnom sam imala mir u mom stanu, a i telefonski razgovori sa njim bili su lakse podnosljivi.Moje sestre u Islamu su bile velika podrska, bilo da su bile u mom prisustvu , ili kad bih u 23h nazvala neku od sestara i razgovarala sa njom , samo da osjecaj samoce savladam , molim Allaha s.w.t.da nagradi sve sestre koje su bile uz mene.Posle jedno pola godine borbe za razvod, u decembru 2002god. dobila sam razvod, a i djeca su dodijeljena meni-Elhamdulillah…Otac se sve do tada veoma trudio da djecu odvrati od Islama kroz dunjalucke poklone i zabave (kino , novo biciklo, gradske zabave , muziku). Zahvaljivala sam Allahu s.w.t.za iznenadjujuce brzi razvod. U februaru 2003god. zamolila sam neke sestre da malo raspitaju ima li neki covjek koji bi odgovarao meni. Ja sam se bojala stupanja ponovo u brak, poslije loseg i bolnog iskustva u prvom braku.Cinila sam mnogo dove i molila Allaha s.w.t.da mi podari muza koji tako mnogo drzi do Islama kao i ja . Sa cvrstim nijetom , da se zbog Islama udajem , radi mnogo hajra da naucim , vjerila sam se , nakon sto sam klanjala istiharu namaz , u maju 2003 sa mojim sadasnjim muzem iz Alzira.Konacno sam mogla ostavriti svoju zelju, koju sam radi Allaha s.w.t. nosila u sebi, i poceti nositi nikab.Pocetak je bio tezak, sve dok se ja nisam konacno navikla na jos jace nerazumijevanje moje okoline-elhamdulillah ostala sam istrajna. A i problemi na poslu su postali podnosljiviji. Moj sef je naglasio da se moze desiti da ja sa mahramom i nikabom necu moci dugo raditi, medjutim elhamdulillah, ja radim jos uvjek bez problema.Isto tako inshaAllah , ja necu nikad odustati od moje mahrame i nikaba .Da je slucajno moj sadasnji muz imao nesto protiv, da ja nosim nikab, ja bih odmah raskinula vjeridbu i nebih se udala za njega . Krajem jula 2003god. mi smo se vjencali po sunetu bez ijednog daljeg vidjenja. Mi smo htjeli da obavimo sve po sunetu , bez i jedne greske , tako da ne bi mozda izgubili bereket koji nam Allah s.w.t. daruje kada se sve uradi po sunetu. Najvaznije u nasem braku je Islam , takodje i djeca osecaju mir koji Islam donosi u nasu familiju, inshaAllah , bez obzira koliko njihov otac lose govori o Islamu. Od moje dvoje djece uopce nije lako ocekivati da se opredjele za Islam, kroz stalno podmicivanje od strane njihovog oca. Za mog muza i mene je cesto tesko braniti Islam protiv moje familije ili familije moje djece. Ali, svejedno je sta kjafiri misle , mi cemo se inshaAllah uvjek drzati Islama i nas Iman ce bivati jaci a nase znanje o Islamu vece inshaAllah.Nadam se da sam kroz opis”Mog puta u Islam”,mogla svim sestrama i braci uliti hrabrost da prihvate sve napore na putu u Islam. Molim sve sestre i bracu da postignu znanje o Islamu i da se cvrsto drze Allahovog uzeta inshaAllah.Napori u ovom zivotu ponekad izgledaju veoma teski i cak sta vise nesavladivi, ali ovaj zivot je tako kratak , a nagrada za sve te napore je nezamislivo velika. Jer Allah s.w.t.je obecao u Kur´anu, sure At- Tewba, ayet 100: “Allah je zadovoljan prvim muslimanima, muhadzirima i ensarijama, i svima onima koji ih slijede dobra djela cineci, a i oni su zadovoljni Njime ; za njih je On pripremio dzennetske basce kroz koje ce rijeke teci , i oni ce vjecno i zauvjek u njima boraviti.To je veliki uspjeh. ALLAHU EKBER.

UZMI MED I NE RAZBIJ KOSNICU
http://1204.blogger.ba
03/01/2005 06:11