UZMI MED I NE RAZBIJ KOSNICU

" A zasto oni ne putuju po svijetu, pa da srca njhova shvate ono sto treba da shvate i da usi njihove cuju ono sto treba da cuju, ali, nisu slijepe oci u glavi, vec srca u grudima. " ( El-Hadždž, 46. Casni Kur'an )

13.03.2008.

NE TUGUJ ZBOG MALOBROJNOSTI ONIH KOJI UDJELJUJU, JER ONI DONOSE SPAS



Kad god tijelo dobije na tezini, opada duhovna snaga covjeka. Stoga, cesto se u malim stvarima krije spas. Zuhd, skromnost u dunjaluckim stvarima, pravi je spokoj kojim Uzviseni Allah blagodari onoga koga On zeli. " Mi cemo Zemlju i one koji zive na njoj naslijediti, i Nama ce se oni vratiti. " ( Merjem, 40. )

Jedan od onih koji su bili skromni na dunjaluku kazao je:

" Voda, kruh nasusni i malo hlada
To najveci uzitak je dunjaluka.
Zanijekao bih blagodati Gospodara
Kada bih kazao da sam od siromaha. "

Doista, sta je ovaj svijet do studena voda, kruh nasusni i hladovima prostrana.

Drugi pjesnik, zuhdija, kazao je:

" Da biseri i merdzani s nebesa padaju,
Da srebra i dijamanti iz zdenaca poteknu,
Meni u zivotu krusna mrva nije nedostajala,
A kad umrem necu ostati bez mezara.
Moje zelje kraljevske,
A dusa slobodna, bez stege,
Kako da ne budem nezadovoljan malim
Ako su time zadovoljni svi drugi. "

Ove rijeci otkrivaju nam velicinu ljudi koji drze do uzvisenih principa. Takvi su iskreni u svojim ophodjenjima i posveceni svojoj misiji i poruci koju zele prenijeti.
_________________

13.03.2008.

NE TUGUJ ZBOG ONIH KOJI KORE DRUGE I RUZNO GOVORE



Uzviseni Allah u Kur'anu kaze:

" Oni vam ne mogu nauditi, mogu vas samo vrijedjati; ako vas napadnu, dat ce se u bijeg i poslije im pomoci nece biti. " ( Alu Imran, 111. )

" I ne zalosti se zbog njih i neka ti nije u dusi tesko zbog spletki njihovih. " ( En-Neml, 70. )

" A ne slusaj nevjernike i licemjere, i na uvrede njihove paznju ne obracaj i u Allaha se pouzdaj, Allah je dovoljan kao zastitnik. " ( El-Ahzab, 48. )

" O vjernici, ne budite kao oni koji su Musaa uznemiravali, pa ga je Allah oslobodio onoga sto su govorili, i on kod Allaha ugled uziva. " ( El-Ahzab, 69. )

Pjesnik je kazao:

" More se silovito ne uzbudjuje
Kad gordi mladic na njega baca kamenje. "


U jednom hasen-hadisu Allahov Poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, kazao je: " Ne pricajte mi lose stvari o mojim drugovima, jer volim da bude medju vama cistog srca i spokojnih grudi."
_________________

02.03.2008.

NE TUGUJ ZBOG ONIH KOJI PORICU TVOJE DOBROCINSTVO I NIJEKAJU TVOJE ZNANJE. TI ZELIS NAGRADU SAMO OD ALLAHA



Sve nase djelovanje i rad trebaju biti iskreni u ime Allaha Uzvisenog. Ne trebamo ocekivati pohvale ni od koga. Stoga, nemoj se brinuti niti zalostiti ako nekom ucinis kakvo dobro, pa vidis kako te on grdi i vrijedja, ne postujuci tvoje dobrocinstvo koje si ti njemu ucinio. Nagradu trazi samo od Allaha.

Allah Svemilosni kaze:

" O vjernici, ne omalovazavajte Allahove odredbe hadza, ni sveti mjesec, ni kurbane, naricito one ogrlicama obiljezene, ni one ljude koji su krenuli ka Casnom hramu zeleci nagradu i naklonost Gospodara svoga. A kad obrede hadzda obavite, onda loviti mozete. I neka vas mrznja koju prema nekim ljudima nosite, zato sto su vam sprijecili pristup Casnom hramu, nikako ne navede da ih napadnete! Jedni drugima pomazite u dobrocinstvu i cestitosti, a ne sudjelujte u grijehu i neprijateljstvu; i bojte se Allaha, jer Allah strasno kaznjava. " ( El-Maida, 2. ).

"Reci: Za ovo od vas ne trazim druge nagrade, vec da onaj ko hoce podje putem koji vodi njegovu Gospodaru." ( El-Furkan, 57. ).

" Reci: ' Kakvu god nagradu da zatrazim od vas, nek ostane vama, mene ce nagraditi Allah, On nad svim bdije. ' " ( Saba, 47. ).

" Mi vas samo za Allahovu ljubav hranimo, od vas ni priznanje ni zahvalnost ne trazimo! " ( Ed-Dahr, 9. ).

" A od nje ( vatre ) daleko ce biti onaj koji se bude Allaha bojao, onaj koji bude dio imetka svoga udjeljivao, da bi se ocistio, ne ocekujuci da mu se zahvalnoscu uzvrati, vec jedino da bi naklonost Gospodara svoga Svevisnjeg stekao, i on ce, zbilja, zadovoljan biti!" ( El-Lejl, 17-21. ).

Pjesnik je kazao:

"Onaj ko dobro radi nagrade i zahvale cini
Nece time nista postici ni kod Boga ni kod ljudi."

Samo jedan i Jedini Stvoritelj, Allah Uzviseni, daje nagradu, blagodari, prasta, kaznjava, racun svidja i moze biti zadovoljan ili ljut nasim djelima.

Za vrijeme sirenja islamske drzave neki vojnici poginuli su na Allahovom putu u Kandaharu, pa je Omer, r.a., upitao za njih. Ashabi su mu pobrojali njihova imena i kazali da ih on ne poznaje. Tada je Omer, r.a., zaplakao i kazao: "Da, ja ih ne poznajem, ali ih zna Uzviseni Allah."

Jedan je ashab nahranio slijepca najsladjom i najukusnijom hranom. Clanovi njegove porodice kazali su mu: "Pa taj slijepac i ne zna sta jede. Zasto si mu dao bas najbolju hranu ?" On im odgovori: "Da, ali Allah zna."

Sve dok si svjestan da Allah prati svaki tvoj korak, zna za svako dobro koje ucinis, za svaku lijepu stvar koju drugima uradis, ne osvrci se na ljude.

01.03.2008.

NE TUGUJ I OTJERAJ BRIGE

.

Vjernik nema slobodnog vremena niti onog za bacanje jer to bi znacilo nemar i propast. Vjernik ne staje na svom putu, jer tada ide u zabludu. Ljudi koji imaju najvise briga i nevolja jesu oni koji imaju slobodnog vremena i koji stagniraju. Takvi se najvise brinu za svoj imetak, a u biti su bankrotirali i daleko su od svakog dobra.

Stoga, pokreni se i radi, trudi se i kreci, citaj i uci, tespihaj ( slavi i velicaj Allaha ), pisi, posjecuj i iskoristi svoje vrijeme. Ne ostavi ni minutu slobodnom vremenu. Onda kad se zelis odmarati, doci ce ti brige i tuge, sejtanska dosaptavanja, i tvoja dusa pretvorit ce se u sejtanovo igraliste.
_________________
„Koliko veliki broj dokaza ima na nebesima i na Zemlji, a ljudi pored njih ne razmišljajući prolaze i okreću glave.“ ( Jusuf: 105. Kur'an )

29.02.2008.

NE TUGUJ JER SVE JE ODREDJENO I PROPISANO




Sve je vec odredjeno i propisano. To je jedan od principa i stavova u islamskom vjerovanju. Sljedbenici Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i njegove upute znaju da se nista u svemiru ne desava bez Allahove volje, odredjenja i dozvole.

"Nema nevolje koja zadesi Zemlju i vas, a koja nije, prije nego sto je damo, zapisana u Knjizi, to je Allahu, uistinu, lahko." ( El-Hadid, 22. )

"Mi sve s mjerom stvaramo." ( El-Kamer, 49. )

"Mi cemo vas dovoditi u iskusenj malo sa strahom i gladovanjem, i time sto cete gubiti imanja i zivote, i ljetine, a ti obraduj izdrzljive." ( El-Bekare, 155. )

U hadisu se kaze:

"Cudno li je stanje vjernika!! Svaka stvar koja mu se desi za njega je dobro. Ako mu se desi kakvo veselje i nafaka, on zahvali Allahu i bude mu dobro. Ako ga zadesi kakva nesreca, on se strpi i opet mu bude dobro. Ovakvo stanje moze imati samo vjernik."

U drugom hadisu Poslanik nam kaze:

"Kada trazis, trazi od Allaha, kada trazis pomoc, trazi je od Allaha. Znaj, kada bi se svi ljudi skupili da ti urade kakvo dobro, ne bi ti ga ucinili, osim onoga sto ti je Allah propisao. Ako bi se svi ljudi skupili da ti urade kakvo zlo, ne bi ti uradili nista do ono sto je Allah propisao. Pera su podignuta, a stranice su se osusile."

U slicnom hadisu veli se: "Znaj da sve ono sto te zadesi nije te moglo mimoici, i sve ono sto te mimoislo nije te moglo zadesiti."

Jednom prilikom Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao je Ebu Hurejri: " O Ebu Hurejra, pera su se osusila za ono sto ce ti se desiti."

Poslanik je takodjer kazao: "Posveti se onome sto ti je od koristi, od Allaha pomoc trazi i duhom nemoj klonuti. Nikad ne kazi: 'Da sam uradio tako, bilo bi drukcije', nego reci: 'Allah je propisao i ucinio ono sto je On htio.'"

Navest cemo jos jedan vjerodostojan hadis u kojem se kaze: "Sve sto je Allah propisao robu dobro je za njega."

Upitali su sejha Ibn Tejmijju: " Da li ima ikakvog dobra u grijesenju", pa im je on odgovorio: "Da, ima, ali pod uvjetom da poslije njega uslijedi pokajanje, tevba, trazenje oprosta i poniznost."

Allah Uzviseni kaze:

"Ne volite nesto, a ono moze biti dobro za vas; nesto volite, a ono ispadne zlo po vas. - A Allah zna, a vi ne znate." ( El-Bekare, 216. )

Korio ti vrijeme ili ne,
Sudbina tece kako zapisana je."

28.02.2008.

NE TUGUJ JER GOSPODAR TVOJ GRIJEHE PRASTA I POKAJANJA PRIMA



Brate moj, neka se tvoje grudi ispune mirom, nek prestanu tvoje brige i problemi. Neka te Uzviseni blagodati srecom. Raduj se milosti Njegovoj i poslusaj sljedece rijeci iz Kur'ana:

"Reci: 'O robovi Moji koji ste se prema sebi ogrijesili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah ce, sigurno, sve grijehe oprostiti; On, doista, mnogo prasta i On je milostiv.'" ( Ez-Zumer, 53. )

Pogledaj kako im se Allah obraca rijecima: "O robovi moji" kako bi im srca raznjezio i duse razveselio. Posebno su istaknuti oni koji su "mjeru prevrsili", "ellezine esrefu", jer su oni ucinili jako mnogo losih djela i prijestupa. Ako se na ovaj nacin Uzviseni obraca onima koji su prekomjerno grijesili, sta je onda s drugima ? Njima Svemilosni zabranjuje ocaj i gubljenje nade u oprost, te ih obavjestava kako ce On oprostiti sve grijehe onome ko se pokaje, i velike i male, ozbiljne i bezazlene. Potom se Allah opisao odredjenim atributima koji upucuju na savrsenstvo Njegovih osobina, a to su da On "mnogo prasta i On je milostiv".

Trebamo biti sretni i radosni zbog Njegovih rijeci:

"I nastojte da zasluzite oprost Gospodara svoga i Dzennet prostran kao nebesa i Zemlja, pripremljen za one koji se Allaha boje, za one koji, i kad su u obilju i kad su u oskudici, udjeljuju, koji srdzbu savladjuju i ljudima prastaju - a Allah voli one koji dobra djela cine: i za one koji se, kad grijeh pocine ili kad se prema sebi ogrijese, Allaha sjete i oprost za grijehe zamole - a ko ce oprostiti grijehe ako ne Allah ? - i koji svjesno u grijehu ne ustraju. Njih ceka nagrada - oprost od Gospodara njihova i dzennetske basce, kroz koje ce rijeke teci, u kojima ce vjecno ostati, a divne li nagrade za ne koji budu tako postupili! ( Alu Imran, 133 - 137. )

Trebaju biti sretni i zbog rijeci:

"Onaj ko kakvo zlo ucini ili se prema sebi ogrijesi pa poslije zamoli Allaha da mu oprosti - naci ce da Allah prasta i da je milostiv." ( En-Nisa, 110. )

"Ako se budete klonili velikih grijeha, onih koji su vam zabranjeni, Mi cemo preci preko manjih ispada vasih i uvest cemo vas u divno mjesto." ( En-Nisa, 31. )

"A Mi smo poslali svakog poslanika zato da bi mu se, prema Allahovom naredjenju, pokoravali. A da oni koji su se sami prema sebi ogrijesili dodju tebi i zamole Allaha da im oprosti, i da i Poslanik zamoli za njih, vidjeli bi da Allah zaista prima pokajanje i da je milostiv. ( En-Nisa, 64. )

"Ja cu sigurno oprostiti onome koji se pokaje i uzvjeruje i dobra djela cini, i koji zatim na Pravom putu istraje." ( Ta-Ha, 82. )

Kada je Musa, alejhis-selam, ubio covjeka, uzviknuo je:

"'Gospodaru moj', rece onda, 'ja sam sam sebi zlo nanio, oprosti mi!' I On mu oprosti, On, uistinu, prasta i On je milostiv." ( El-Kasas, 16. )

Svemilosni nam govori o Davudu, alejhi-s-selam, koji je zgrijesio, pa se pokajao i zatrazio oprost: "I Mi smo mu to oprostili, i on je, doista, blizak Nama i divno prebivaliste ga ceka." ( Sa'd, 25. )

Neka je slava nasem Gospodaru, kako li je samo On milostiv i plemenit! Njegova milost i prastanje nadmasuje sve granice jer je ponudio oprost i milost onima koji su priznali trojstvo. O njima Uzviseni kaze:

"Nevjernici su oni koji govore: 'Allah je jedan od trojice!' A samo je jedan Bog! I ako se ne okane onoga sto govore, nesnosna ce patnja, zaista, stici svakog od njih koji nevjernik ostane. Zasto se oni ne pokaju Allahu i ne zamole oprost od Njega, ta, Allah prasta i samilostan je." ( El-Maide, 73-74. )

U vjerodostojnom hadisu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaze:

"Allah Uzviseni kaze: 'O sine Ademovc, kad god Me pozoves i ponadas Mi se, Ja cu ti sve oprostiti i na to se necu osvrtati. O sine Ademov, da tvoji grijesi budu toliki da dosegnu oblake na nebesima, a da Mi poslije toga dodjes trazeci oprosta, oprostio bih ti, i na to se ne bih osvrtao. O sine Ademov, da Mi dodjes s grijesima koji bi Zemlju ispunili, ali da Mi druga ne pripises, Ja bih te docekao sa Zemljom punom oprosta.'"

Ebu Musa prenosi od Vjerovjesnika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao:

"Zaista ce Uzviseni Allah pruzati Svoju ruku nocu da bi se pokajao onaj ko je zgrijesio po danu, a pruza Svoju ruku po danu da bi se pokajao onaj koji je zgrijesio nocu, sve dok Sunce ne izadje sa zapada."

U hadisi-kudsiju kaze se:

"O robovi Moji, vi grijesite nocu i danju, a Ja grijehe prastam i na njih se ne obazirem. Zato Me za oprost molite, Ja cu vam ga podariti."

U sahih-hadisu Poslanik, alejhis-selatu ve selam, kaze:

"Tako mi Onoga u Cijoj je ruci moja dusa, da ne grijesite, Allah bi vas unistio i stvorio novi narod koji bi grijesio i trazio oprosta od Allaha Uzvisenog, pa bi im se On smilovao. Zato molite Allaha za oprost, dobit cete ga."

Nadalje, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, veli:

"Tako mi Onoga u Cijoj je ruci moja dusa, da ne grijesite, pobojao bih se za vas necega sto je teze i gore od grijesenja. To je samoljublje i egoizam."

U drugom hadisu kazano je: " Svi ste vi grijesnici, a najbolji grijesnici jesu oni koji se kaju."

Enes ibn Malik el-Ensari, omiljeni sluga Poslanikov, pripovijeda da je Allahov Poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:

"Allah se vise obraduje tevbi Svoga roba koji se pokaje nego sto bi to ucinio neko od vas kada bi putovao na devi kroz pustinju i izgubio je, a na njoj mu sva hrana i voda, pa je dugo trazio, i izgubio svaku nadu da ce je pronaci, a onda zastpi i kada se probudi ugleda svoju devu u njegovoj neposrednoj blizini kako mirno stoji, te odmah skoci i uhvati povodac i od silne radosti uzvikne: 'Boze moj, Ti si moj rob, a ja sam Tvoj gospodar', pogrijesno se izrazivsi od silne radosti."

I na kraju navodimo jos jedan vjerodostojni hadis u kojem nam Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaze:

"Doista neki rob pocini grijeh pa kaze: 'Boze, oprosti mi moj grijeh jer samo Ti grijehe prastas', nakon toga on opet pocini grijeh i kaze: 'Boze, oprosti mi moj grijeh jer samo Ti grijehe prastas'; nakon toga on opet pocini grijeh i kaze: 'Boze, oprosti mi moj grijeh jer samo Ti grijehe prastas'. Onda Allah Svemilosni rekne: 'Moj rob zna da ima Gospodara, Koji kaznjava zbog grijeha, i Koji grijehe prasta, pa neka cini sto zeli.'"

28.02.2008.

Šefadžijski hadis

Imam Buharija, rhm., bilježi sljedeću predaju:Pričao nam je Sulejman b. Harb: Pričao nam je Hammad b. Zejd: Pričao nam je Ma'abed b. Hilal el-'Anzi: Nekoliko ljudi iz Basre skupilo se s namjerom da odu do Enesa b. Malika, r.a., kojem i odoše sa Sabitom el-Bennanijem, rhm., koji će ga u njihovo ime upitati o hadisu koji govori o šefa'atu (na Sudnjem danu). 

 

Našli smo ga u njegovoj kući, kako klanja duha-namaz. Zatražili  smo dozvolu da nas pusti da uđemo kod njega. Pustio nas je da uđemo, i zatekli smo ga kako sjedi. Rekli smo Sabitu: Prvo što ćeš ga pitati neka bude hadis o šefa'atu – pa on reče: O Ebu Hamza, ovo su tvoja braća iz Basre, koji su došli da te pitaju o hadisu šefa'ata

Enes b. Malik, r.a., reče: Muhammed, s.a.v.s., rekao je: ''Kada nastupi Sudnji dan ljudi će se pomiješati, i doći će Ademu, a.s., govoreći: 'Zauzmi se za nas kod svoga Gospodara', pa će reći: 'Nisam vam ja za to, idite Ibrahimu, on je Halilur-Rahman, Allahov miljenik.' Ljudi će doći Ibrahimu, a.s., ali će im i on reći: 'Nisam vam ja za to. Idite do Musaa, a.s., on je kelimullah, onaj koji je s Allahom razgovarao.' Ljudi će doći do Musaa, a.s., ali će i on reći: 'Nisam vam ja za to. Idite Isau, a.s., on je ruhullah i kelimetuh, Allahova riječ i duh.' Doći će do Isaa, a.s., ali će im reći: 'Nisam vam ja za to. Idite Muhammedu, s.a.v.s.' – pa će mi doći. Tada ću im reći: 'Ja sam određen za to', pa ću zatražiti dozvolu od svoga Gospodara, koju će mi i dati. Nadahnut će me hvalama kojim ću Ga hvaliti, a koje ne znam sada. Hvalit ću Ga tim riječima, i past ću Mu na sedždu, pa će se reći: 'O Muhammede, podigni glavu, reci – uslišat će ti se, traži – dat će ti se, zauzimaj se – bit će ti omogućeno.' (1)

Reći ću: 'Gospodaru, moj ummet, moj ummet.' Bit će rečeno: 'Idi i izvadi iz Vatre onoga u čijem srcu bude koliko ječmeno zrno imana.' Otići ću i uraditi kako mi je rečeno, nakon čega ću se vratiti i nanovo Allaha, dž.š., hvaliti hvalama kojima me je nadahnuo, nakon čega ću Mu pasti na sedždu, pa će se reći: 'O Muhammede, podigni glavu; reci – uslišat će ti se, traži – dat će ti se, zauzimaj se – bit će ti udovoljeno.' (2)

Reći ću: 'Gospodaru, moj ummet, moj ummet.' Reći će se: 'Idi i izvedi iz Vatre onoga u čijem srcu bude imana koliko jedna praška.' Otići ću i uraditi kako mi je rečeno. Nakon toga ću se vratiti i hvaliti Ga istim onim hvalama, nakon čega ću Mu na sedždu pasti, pa će se reći: 'O Muhammede, podigni glavu; reci – uslišat će ti se, traži – dat će ti se, zauzimaj se – bit će ti udovoljeno.' (3)

Reći ću: 'Gospodaru, moj ummet, moj ummet!' Reći će se: 'Idi i izvedi iz Vatre onoga u čijem srcu se nađe i najmanji atom imana' – kojeg ću kasnije izvesti iz Vatre.''

Kada smo izašli od Enesa, r.a., rekoh svojim drugovima: Dobro bi bilo da pođemo i do Hasana el-Basrije, rhm., koji se skrivao u kući Ebu Halife (od Hadždžadža), pa da mu ispričamo ono što nam je ispričao Enes b. Malik, r.a.  

Došli smo mu, poselamili ga i dozvolio nam je da uđemo kod njega. Onda smo mu rekli: O Ebu Seide, došli smo ti pravo od tvog brata Enesa b. Malika, r.a. Nismo do sada ni od koga čuli ono što nam je ispričao u vezi sa šefa'atom na Sudnjemu danu!

On reče: Ispričajte mi to što ste čuli. Ispričali smo mu hadis donde dokle nam ga je i Enes, r.a., ispričao. Hasan el-Basri, rhm., reče: 'Nastavite!' Rekosmo: Nije nam ništa više rekao!

Hasan el-Basri, rhm., reče: Pričao mi je, dok je bio čitav i zdrav, još od prije 20 godina, ali ne znam je li sada zaboravio ili mu je bilo mrsko da vam govori kako se ne biste opustili u djelima i ulijenili!

Rekosmo: O Ebu Seide, pričaj nam!

Hasan el-Basri, rhm., nasmija se, pa reče: Čovjek je stvoren da brza! Nisam vam spomenuo ovo osim iz želje da vam ga ispričam!

Pričao mi je kao što je i vama pričao, uz još ovaj dodatak

''Potom ću se po četvrti put povratiti, pa ću Ga opet hvaliti onim hvalama, nakon čega ću Mu na sedždu pasti, pa će se reći: 'O Muhammede, podigni glavu, i reci – uslišat će ti se, i traži – dat će ti se, i zauzimaj se – bit će ti udovoljeno', (4) pa ću reći:

'Gospodaru moj, dozvoli mi da se zauzmem za one koji su izgovorili la ilahe illallah' – pa će Allah, dž.š., reći:

 'Tako mi Moje moći i veličanstva, i gordosti i visosti – izvadit ću iz Vatre svakog onog ko je izgovorio – la ilahe illallah!'''  

Pogledaj: Sahihul-Buhari, br. 7072.

Prijevod s arapskog jezika

Sead ef. Jasavić, prof. fikha
27.02.2008.

ZASTANI I RAZMISLI



Ne tuguj! Ono sto je odredjeno bit ce, ono sto je zapisano desit ce se. Pera su se osusila, korice sklopile i svaka je stvar odredjena. Tvoja tuga nece nista dobro donijeti stvarnosti. Nece zivot zaustaviti, ubrzati ili okrnjiti.

Ne tuguj! Naime, tvoja tuga zeli zaustaviti vrijeme, okovati Sunce, vratiti kazaljke sata, korake i dane unazad, na njihov izvor.

Ne tuguj! Tuga je poput zestokog vjetra koji zagadjuje vazduh, muti vodu, mijenja izgled neba, lomi cvijece i pustosi prekrasne vrtove.

Ne tuguj! Tuzna je osoba poput slijepe rijeke koja luta od mora do mora, od usca do usca. Ona je poput gorostasa koji kada izgubi svoju snagu, postane nemocan, poput sviraca u zatvorenom prostoru i poput pjesnika koji po vodi pise stihove.

Ne tuguj! Tvoj istinski zivot cini srecu i dusevni mir. Stoga, ne traci svoje dane tugujuci. Ne rasipaj svoje noci zbog nje, provodeci sate u brigama i nemiru. Ne gubi svoje vrijeme i zivot poput bezobzirnog rasipnika, jer Allah, uistinu, ne voli rasipnike!

26.02.2008.

MNOGOBOSTVO ?!?

POSTOJE I DVIJE VRSTE MNOGOBOSTVA


Postoje dvije vrste mnogobostva ( sirka ): Veliko i malo. Veliko mnogobostvo Allah nece oprostiti, osim ako Mu se zbog toga ucini iskreno pokajanje. Veliko mnogobostvo znaci uzeti nekoga drugoga, pored Allaha, za bozanstvo i voljeti ga kao sto se Allah voli. Takvo mnogobostvo u sebi sadrzi izjednacavanje bozanstava mnogobozaca sa Gospodarom svih svjetova. Zbog toga ce mnogobosci u Dzehennemu reci svojim bozanstvima:

Allaha nam, bili smo, doista, u ocitoj zabludi kad smo vas s Gospodarom svjetova izjednacavali. ( Es-Su'ara, 97.-98. ).

Iako su priznavali da je Allah Jedan, Stvoritelj svega, Gospodar i Vlasnik, da njihova bozanstva ne mogu stvoriti, ni opskrbu dati, da ne mogu ni zivot dati, niti usmrtiti, izjednacavanje je, dakle bilo u ljubavi, velicanju i robovanju ( ibadetu ), kao sto je to slucaj s vecinom mnogobozaca u svijetu, odnosno svih njih. Vole svoja bozanstva, velicaju ih izrazavaju svoju pripadnost njima, a ne Allahu, Subhanehu ve Teala, Dosta njih ili, preciznije receno, vecina njih, vise vole svoja bozanstva od Allaha. Vise se obraduju kad se oni spomenu nego kad se sam Allah spomene.

Na one koji umanjuju vrijednost njihovih bozanstava i onih kojima robuju - od sejhova - vise su ljuti nego na onoga ko nedovoljno postuje Gospodara svih svjetova. Kad se povrijedi ( svetost ) nekog od njihovih bozanstava i onih kojima robuju, ljuti su poput razjarenog lava. Ne ljuti ih krsenje svetosti Allahovih zabrana. Naprotiv, zadovoljni su osobom koja ih krsi ukoliko im ta osoba nesto dadne ili ih nahrani. U svojim srcima prema takvoj osobi ne osjecaju prezir. Mi i drugi smo se osvjedocili kako to oni javno cine.

Vidjet ces neke od njih kako umjesto Allaha, stojeci, sjedeci, nesretni, bolesni i usamljeni, svojim jezicima stalno spominju imena svojih bozanstava i onih kojima se klanjaju. SPominjanje bozanstava i onoga kome se mimo Allaha klanja je uglavnom na jeziku i srcu takve osobe. Takva osoba to i ne negira, tvrdeci kako je to sredstvo i prolaz ka njegovoj potrebi za Allahom i njegovom zagovorniku kod Njega.

Po tome su svi idolopoklonici isti. To je ono sto je u njihovim srcima, mnogobozacka bastina koju su naslijedili bez obzira na razlicitost njihovih bozanstava. Ranije su ta bozanstva bila od kamena, danas su neki sebi uzeli bozanstva medju ljudima.

Govoreci o precima tih mnogobozaca, Allah, Subhanehu ve Teala, kaze:

... A onima koji pored Njega uzimaju zastitnike: 'Mi im se klanjamo samo zato da bi nas sto vise Allahu priblizili' - Allah ce njima, zaista, presuditi o onome u cemu su se oni razilazili... ( Ez-Zumer, 3. ).

Zatim je Allah posvjedocio o njihovom nevjerovanju i lazi. Najavio je da ih nece na Pravi put uputiti, rekavsi:

Allah nikako nece ukazati na Pravi put onome ko je lazljivac i nevjernik. ( Ez-Zumer, 3. ).

Takvo je stanje onoga koji je mimo Allaha sebi uzeo nekoga za gospodara tvrdeci kako ce ga to pribliziti Allahu. Ko je vise ponizen od onoga ko tako zavrsi ? Ili, jos preciznije receno, postoji li iko da je vise ponizen od onoga ko ne osjeca neprijateljstvo prema onome ko tako tvrdi ?

U srcima ovih mnogobozaca i njihovih predaka je ubjedjenje da ce se njihova bozanstva za njih zauzimati kod Allaha. To je pravo mnogobostvo ( sirk ). Allah im je to osporio i negirao u Svojoj Knjizi. Obavijestio je da zagovornistvo ( sefa'at ) pripada samo Njemu i da se niko nece moci zauzeti za drugoga osim onoga kome On dopusti i sa cijim rijecima i djelima bude zadovoljan. To su oni koji svjedoce Allahovu jednocu i nikakve zagovornike mimo Njega ne uzimaju. On, Slavljeni, dopustit ce kome bude htio da se za njih zauzme, jer oni mimo Njega nisu ni trazili druge zagovornike. Najradosniji zagovornistvom ( Sefa'atom ) bit ce oni kojima Allah to dozvoli, pripadnici svjedocenja Allahove jednoce ( tevhida ), oni koji pored Allaha nisu drugoga uzimali sebi za gospodara i zastitnika.

Zagovornistvo ( sefa'at ) koje se spominje u ajetima i hadisima je zagovornistvo Allahovom dozvolom dato onome ko Ga je smatrao Samo Jednim. Allah negira ''mnogobozacko zagovornistvo'', ono koje je u srcima mnogobozaca, koji pored Allaha druge sebi za zagovornike uzimaju. Sa takvima ce se postupiti suprotno namjeri koju su imali prema svojim zagovornicima. Zagovornistvo ce biti pobjeda samo monoteista.

Razmisli o rijecima Allahovog Poslanika Muhammeda, alejhi-s-selatu ves-selam, koji je, na pitanje Ebu Hurejre: "Ko ce biti najsretniji tvojim zagovornistvom ( sefa'atom ), Allahov Poslanice ?", odgovorio je: "Najsretniji covjek mojim zagovornistvom ce biti onaj ko je iskreno i iz srca izgovorio LA ILAHE ILLALLAH". ( Buhari, Ahmed ) Pogledaj kako je najveci razlog postizanja prava zauzimanja ( sefa'ata ) ucinio cisto svjedocenje Allahove jednoce ( tevhida ). Potpuno suprotno zauzimanju kod onih koji Allahu druge smatraju ravnim. Po njima se ono postize robovanjem, pripadanjem i uzimanjem miljenika ( evlije ) za zagovornika pored Allaha. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, preokrenuo je njihove lazne tvrdnje i obavijestio da je uvjet zagovornistva cisto svjedocenje Allahove jednoce ( tevhida ). Samo tada ce Allah dozvoliti zagovorniku da se zauzme za druge osobe.

Neznanje onih koji druge Allahu smatraju ravnim je u njihovom ubjedjenju da ce se onaj koga oni uzmi sebi za miljenika ( evliju ) ili zagovornika zauzeti za njih i biti im od koristi kod Allaha. Oni to poistovjecuju sa zauzimanjem ljudi koji su bliski kraljevima i namjesnicima. Ne znaju oni da se kod Allaha nece zauzeti niko bez Njegove dozvole, a dozvolu zauzimanja ( sefa'ata ) dobit ce samo oni sa cijim rijecima i djelima On bude zadovoljan. Kao sto Allah u prvom poglavlju kaze:

... Ko se moze pred Njim zauzimati za nekoga bez dopustenja Njegova ?!... ( El-Bekare, 255. ).

U drugom poglavlju kaze:

... O oni ce se samo za onoga kojim On bude zadovoljan zauzimati. ( El-Enbija, 28. ).

Ostaje trece poglavlje - da ce se biti zadovoljno djelima i rijecima samo onih koji svjedoce Allahovu jednocu i slijede vjerovjesnike. Za te dvije rijeci ce biti pitani svi narodi, kao sto kaze Ebul-Alijje: "Dvije rijeci za koje ce biti pitani prvi narodi i oni posljednji su: Sta ste obozavali i cime ste odgovarali vjerovjesnicima. ?"

Ova tri nacela sasijecaju stablo mnogobostva u srcu onoga ko ih shvati i razumije. Nema zauzimanja ( sefa'ata ) bez Allahove dozvole. Zauzimanje ce biti dozvoljeno samo onome sa cijim rijecima i djelima se bude zadovoljno. Nece se biti zadovoljno rijecima i djelima bez svjedocenja Allahove jednoce i slijedjenja vjerovjesnika. Allah, sigurno, nece oprostiti da se drugi s njim izjednace. O tome kaze: Pa opet oni koji ne vjeruju - druge sa Gospodarom svojim izjednacuju!" ( El-En'am, 1. ). Ispravnije izmedju dva misljenja je ono koje kaze da se pod pojmom izjednacavanja misli na izjednacavanje u robovanju, pripadnosti i ljubavi, o cemu govori drugi ajet:

Allaha nam, bili smo, doista, u ocitoj zabludi kad smo vas s Gospodarom svjetova izjednacavali. ( Es-Su'ara, 97.-98. ).

I kao sto je u ajetu iz sure El-Bekare:

Ima ljudi koji su umjesto Allaha kumire prihvatili, vole ih kao sto se Allah voli... ( El-Bekare, 165. ).

Ti vidis kako mnogobosci u laz utjeruju njihovo stanje i djelo. Oni govore: Mi ih ne volimo kao Allaha, i ne izjednacavamo ih sa Njim. Potom se ljute zbog njih i njihove svetosti - ukoliko ih neko povrijedi - vise nego sto bi se naljutili radi Allaha. Obraduju se i vesele se zbog njih, posebno ako se o njima spominje nesto sto oni, zapravo, ne posjeduju: izbavljenje od nesreca, uklanjanje poteskoca, ispunjenje potreba i da su oni vrata izmedju Allaha i ljudi. Ti vidis da se srce onoga koji Allahu pripisuje sudruga radosno, veselo, razdragano i kako plamti od ljubavi velicanja, skrusenosti i odanosti. Kad mu spomenes samo Allaha i Njegovu jednocu ( tevhid ), vidis kako ga obuzima samoca, tjeskoba; kako te pogledom gadja zbog toga sto si Allahu ( umanjio ) svojstva bozanstvenosti. Mozda ti i otvoreni neprijatelj postane.

Tako mi Allaha, to smo svojim ocima vidjeli. Gadjali su nas svojim neprijateljstvom, priredivsi nam brojna neprijateljstva. Allah ih je ponizio i na ovom i na onom svijetu. Oni nece imati drugog argumenta osim da kazu ono sto su i njihova braca govorila: "Osramotio nam je nasa bozanstva." Ovi ce reci: "Umanjili ste znacaj nasih sejhova, vrata nasih potreba koja vode Allahu." Tako su krscani na Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, rijeci: "Mesih je Allahov rob", uzvratili: "Umanjo si vrijednost Mesiha i osramotio si ga." Tako su oni koji Allahu druge smatraju ravnim uzvratili onome koji zabranjuje da kaburi postanu bozanstva koja se obozavaju i koji naredjuje da se dzamije posjecuju na nacin kako su to Allah i Poslanik dopustili, govoreci: "Umanjio si znacaj njegovog vlasnika..." To ne cudi kad Allah o tome kaze:

Kad se Allah samo spomene, grce se srca onih koji u onaj svijet ne vjeruju, a kad se spomenu oni kojima se oni pored Njega klanjaju, odjednom ih radost obuzme. ( Ez-Zumer, 45. ).

Savremeno smatranje Allahu drugih ravnim je potpuno isto davnasnjem sirku.

Sve to je nastalo na nijekanju Sudnjeg dana i osporavanju onoga sa cime je Znani i Mudri Allah opisao taj tan. Nece biti nagrade, pravednosti i pravicnog mjerenja djela, nego ce se - prema njihovim tvrdnjama - postupiti po odredjenim ciljevima i zauzimanju koje - opet shodno njihovoj tvrdnji - Allah nece moci zabraniti. Nije to onaj Sudnji dan koji je Allah opisao i njime bude upozorio. Oni koji Allahu druge smatraju ravnim ( musrici ) - prije, a i sada - smatraju da u miljenicima ( evlijama ) ima nesto po cemu su oni Gospodaru svome posebni. Zato ih dozivaju, a oni su ih vec mrtve pokopali. Tvrde kako oni zive zivotom koji nje kaburski i u kome nema pitanja. Zivotom koji je poput Gospodarovog zivota, pomocu koga i u kome mogu ono sto ne mogu zivi, a kamoli mrtvi. Kad bi takvima dosao vjerovjesnik i rekao: "Oni su ljudi, umrli su", prigovorili bi mu rijecima: "Vi vrijedjate nasa bozanstva i umanjujete njihov znacaj".

Pogledajte tu slicnost medju njihovim srcima, kao da su medjusobno povezana:

... Kome Allah ukaze na Pravi put, on ce Pravim pute ici, a koga u zabludi ostavi, ti mu neces naci zastitnika koji ce ga na Pravi put uputiti. ( El-Kehf, 17. ).

Allah je presjekao sve uzroke na koje se pozivaju svi oni koji Mu druge smatraju ravnim. To presijecanje je poznato svakome ko razmislja i ko je Allaha spoznao. Ko god pored Allaha uzme sebi drugog zastitnika, on je:

... Slican pauku koji sebi isplete kucu, a najslabija je kuca, uistinu, paukova kuca... ( El-Ankebut, 41. ).

Uzviseni Allah kaze:

Rei: 'Zovite one koje, pored Allaha, bogobima smatrate. Oni nista nemaju, ni koliko trun jedan, ni na nebesima, ni na Zemlji; oni u njima nemaju nikakva udjela i On nema od njih nikakve pomoci. Kod Njega ce se moci zauzimati za nekoga samo onaj kome On dopusti... ( Sebe', 22.-23. ).

Ko druge smatra Allahu ravnim, svoje bozanstvo obozava iz ubjedjenja da ce mu ono pribaviti korist. Korist, opet, moze biti samo od onoga koji posjeduje sljedece cetiri odlike: da je vlasnik onoga sto njegov rob zeli od njega; ukoliko nije vlasnik, da je bar suvlasnik, a ako nije ni to, onda da mu je pomocnik i pomogac, a ako nije ni to, onda da bar ima pravo zauzimanja kod njeg.

Hvaljeni Allah je redom osporio sve cetiri postavke, od najvece do najmanje. Negirao je vlasnistvo, suvlasnistvo, pomoc i zagovornistvo. Sve ono sto misli onaj koji Mu druge ravnim smatra. Potvrdio je samo zagovornistvo u kome nema mjesta onome koji Mu druge pridruzuje, a to je zauzimanje sa Njegovim dopustenjem.

Onome koji ga razumije, dovoljan je samo ovaj ajet, kao svjetlo i neoboriv dokaz svjedocenja Allahove jednoce ( tevhida ) da se presjeku sva nacela i postavke pripisivanja drugima da su ravni Allahu. Kur'an je prepun slicnih primjera i dokaza, ali vecina ljudi ne osjeca sustinu koja se krije pod stvarnoscu pripisivanja drugim da su ravni Allahu. Misle da je pripisivanje Allahu druga bilo i proslo sa drevnim narodima koje u tome nema ko naslijediti. To je ono sto se isprjecilo izmedju srca i pravilnog razumijevanja Kur'ana.

Allaha mi, iako su ti narodi nestali, njih su naslijedili isti, gri ili bolji od njih. Kur'an se njima obraca isto kao i onima prije njih. Ali, ovdje se radi, kao sto kaze Omer, r.a., o sljedecem: "Jedna po jedna skupocjenost islama nestaje sa stasanjem u islamu onih koji nisu poznavali predislamsko neznanje ( dzahilijje )."

I, zato, onaj kome je nepoznato predislamsko neznanje, mnogobostvo i njegove negativnosti na koje je Kur'an ukazao, sam padne u njih i njima poziva smatrajuci ih ispravnim i lijepim. Takva osoba nije ni svjesna da je i sam postao isti, gori ili bolji od onoga koji je u predislamskom neznanju ( dzahilijjetu ). Druge Allahu smatra ravnim. Na taj nacin, takva osoba gubi skupocjenost islam iz svoga srca. Tada lijepo postane ruzno, a ruzno lijepo. Novotarija ( bid'at ) postane Poslanikova, s.a.v.s., praksa ( sunnet ), a Poslanikova praksa ( sunnet ) postane novotarija. Nevjernik se prikaze drugim ljudima kao covjek cistog vjerovanja i svjedocenja Allahove jednoce. Novotarija se pripise covjeku koji slijedi cisti Poslanikov, s.a.v.s., sunnet i koji je daleko od prohtjeva i novotarija. Osoba kojoj je Allah dao pronicljivost ( besiret ) i cije je srce zivo, to jasno vidi svojim ocima. Da nas Allah sacuva!

26.02.2008.

PRODJI SE NEMIRA I BRIGA





Ne tuguj, jer ti Gospodar tvoj govori: " Zar grudi tvoje nismo prostranim ucinili." ( El-Insirah, 1. ). Ovo se odnosi, opcenito, na sve ljude koji nose istinu u srcu, slijede nut ( svjetlo ) Boziji i idu Pravim putem. " Zar je isti onaj cije je srce Allah ucinio sklonim islamu, pa on slijedi svjetlo Gospodara svoga ? Tesko onima cija su srca neosjetljiva kad se spomene Allah, oni su u pravoj zabludi! " ( Ez-Zumer, 22. ). Dakle, postoji Istina, koja donosi spokoj grudima, koja ih cini prostranim i sretnim, ali i laz, neistina, koja unosi u njih surovost, bezosjecajnost i krutost.

" Onome koga Allah zeli uputiti - On srce njegovo prema islamu raspolozi. " ( El-En'am, 125. ) Ovaj nam kur'anski ajet kazuje kako je vjera cilj, svrha i konacno odrediste do kojeg stizu samo oni koji su na Pravom putu.

"Nemojte se zalostiti, Allah je uz vas." Ove rijeci izgovara svako ko istinski i iskreno u srcu osjeca Allahovu zastitu, snagu, blagost i pomoc.

" One koji su se Allahu i Poslaniku i nakon zadobijenih rana odazvali, one izmedju njih, koji su dobro cinili i bogobojazni bili - ceka velika nagrada; one kojima je, kada su im ljudi rekli: ' Neprijatelji se okupljaju zbog vas, treba da ih se pricuvate!' - to ucvrstilo vjerovanje, pa su rekli: 'Dovoljan je nama Allah i divan je On Gospodar!'" ( Alu Imran, 172., 173. ) Covjece, dovoljna ti je Njegova zastita i znanje da Te on uvijek cuva.

" O Vjerovjesnice, Allah je dovoljan tebi i vjernicima koji te slijede." ( El-Enfal, 64. ) Ko god slijedi ovu krilaticu ostvarit ce pobjedu i uspjeh na ovom i onom svijetu.

" Reci: 'Za ovo od vas ne trazim druge nagrade, vec da onaj ko hoce podje putem koji vodi njegovu Gospodaru: ti se pouzdaj u Zivog, Koji ne moze umrijeti, i velicaj Ga, i hvali!'" ( El-Furkan, 57., 58. ) Sve osim Zivog, mrtvo je. Sve osim Njega prolazno je, nisko i liseno svakog dostojanstva.

" Strpljiv budi, ali strpljiv ces biti samo uz Allahovu pomoc. I ne tuguj za njima, i neka ti nije tesko zbog spletkarenja njihova. Allah je zaista na strani onih koji se Allaha boje i grijeha klone i koji dobra djela cine." ( En-Nahl, 127., 128. )

Posebnu blagodat koju Uzviseni daruje Svojim robovima jeste Njegova paznja, cuvanje, potpora i zastita, a to se postize na osnovu necijeg takvaluka, svjesnosti o Allahu i truda kojeg rob ulaze na putu k Njemu.

" Njih ceka nagrada - oprost od Gospodara njihova i dzennetske basce, kroz koje ce rijeke teci, u kojima ce vjecno ostati, a divne li nagrade za one koji budu tako postupili! Prije vas su mnogi narodi bili i nestali, zato putujte po svijetu i posmatrajte kako su zavrsili oni koji su poslanike u laz ugonili. To je objasnjenje svima ljudima i putokaz, i pouka onima koji se Allaha boje. I ne gubite hrabrost i ne zalostite se; vi cete pobijediti ako budete pravi vjernici." ( Alu Imran, 136., 139. ). Na osnovu ovih ajeta shvatamo kako nasa uzvisenost i dostojanstvo lezi u robovanju i predanosti Allahu:

" Vi ste narod najbolji od svih koji se ikada pojavio: trazite da se cine dobra djela, a od nevaljalih odvracate, i u Allaha vjerujete. A kad bi sljedbenici Knjige ispravno vjerovlai, bilo bi bolje za njih; ima ih i pravih vjernika, ali vecinom su nevjernici. Oni vam ne mogu nauditi, mogu vas samo vrijedjati, ako vas napadnu, dat ce se u bijeg i poslije im pomoci nece biti." ( Alu Imran, 110., 111. ).

"Allah je zapisao: 'Ja i psolanici Moji sigurno cemo pobijediti!' - Allah je, zaista, mocan i silan.'" ( El-Mudzadele, 21. )

Mi cemo, doista, pomoci poslanike Nase i vjernike u zivotu na ovom svijetu, a i na Dan kad se dignu svjedoci." ( El-Mu'min, 51. ) Ovo je Allahova rijec i obecanje koje On nece prekrsiti i koje nece zakasniti.

" A ja Allahu prepustam svoj slucaj; Allah, uistinu, robove Svoje vidi. I Allah ga je sacuvao nevolje koju su mu oni snovali, a faraonove ljude zla kob zadesi." ( El-Mu'min, 44., 45. )

"I neka se vjernici samo u Allaha oslanjanju."

Ne tuguj, jer ti zivis samo jedan dan. Zbog cega, onda, da taj dan provedes u tuzi, ljutnji i nemiru.

U jednom predanju od Poslanika Muhammeda, s.a.v.s., stoji: " Kada osvanes, ne ocekuj noc, a kada omrknes, ne ocekuj jutro."

Poruka ovog predivnog savjeta jeste da zivis u okviru i granicama jednog dana, a da zaboravis na proslost i ne brines se zbog onog sto ce doci u buducnosti.

Jedan pjesnik veli:

"Sto je bilo bilo je, a sto ce biti ne znamo.
Ti zivis sahat jedan samo."


Predavanje i spominanje onoga sto je proslo, otvaranje minulih rana i sjecanje na nevolje koje su se davno desile, sve je ovo posljedica gluposti i nerazumnosti.

Kineska poslovica kaze: "Ne prelazi most dok ne stignes do njega."

Ova nam lijepa izreka porucuje da ne prizivamo i ubrzavamo brige i nesrece sve dok do njih ne dodjemo i dok ih ne pocnemo prozivljavati.

Jedan ucenjak iz generacije vrlih prethodnika kaze: "O sine Ademov, ti si sastavljen od tri dana: jucer, koje ti je ledja okrenulo, sutra, koje ti jos nije doslo; i danas u kojem zivis, pa na Allaha pazi u danu u kojem jesi.

Koliko li samo tegobno zivi osoba koja se opteretila proslim, sadasnjim i sutrasnjim brigama ?! Kako li se samo odmara onaj ko se prisjeca onog sto je proslo ?! On uvijek svoje boli ozivljava, ponovo trpi njihove muke, a, opet, te mu boli nista dobro ne donose.

Smisao poruke: " Kada osvanes, ne ocekuj noc, a kada omrknes, ne ocekuj jutro " jeste da imas razumnu nadu, zivis dan u kojem se nalazis i u njemu uradis najbolje i najvise sto mozes. Stoga, brate, samo u ovome danas rjesavaj svoje probleme, u njemu skupi svu svoju snagu, na njega se fokusiraj. U njemu sredi svoje poslove i obaveze, popravi svoje ponasanje, brini se za zdravlje, s drugim u dobru sudjeluj i o njemu razmisljaj.

25.02.2008.

PROGNAJ DOSADU IZ SVOG ZIVOTA





Covjek koji sav svoj zivot provodi jednolicno zasluzuje da oboli od dosade, jer dusa ne voli monotoniju i dosadu. Covjek je po svojoj prirodi sklon dosadi ako vodi jednolican zivot. Zato je Uzviseni Allah stvorio razlicita mjesta, predjele, vremena, jela, pica, stvorenja, noci, dane, brda, doline, boje, toplotu, hladnocu, slatko i gorko. Allah spominje ovu raznolikost i razlike u Svojoj knjizi, Kur'anu:

" Onaj koji je nebesa i Zemlju stvorio i Koji vam spusta s neba kisu pomocu koje Mi dajemo da ozelene basce prekrasne - nemoguce je da vi ucinite da izraste drvece njihovo. - Zar pored Allaha postoji drugi bog ? Ne postoji, ali su oni narod koji druge s Njim izjednacavaju. " ( En-Neml, 60. )

" Na Zemlji ima predjela koji jedni s drugima granice i basca ima lozom zasadjenih, i njiva, i palmi s vise izdanaka i samo s jednim; iako upijaju jednu te istu vodu, plod nekih cinimo ukusnijim od drugih. To su doista dokazi ljudima koji pameti imaju. " ( Er-Ra'd, 4., Kur'an ).

" On je Taj Koji stvara vinograde, poduprte i nepoduprte, i palme i usjeve razlicita okusa, i masline i sipke, slicne i razlicite - jedinite plodove njihove kad plod dadu, i podajte na dan zetve i berbe ono na sto drugi pravo imaju ( zekat ), i ne rasipajte, jer On ne voli rasipnike. " ( El-En'am. 141. )

" Zar ne znas da Allah s neba spusta vodu i da Mi pomocu nje stvaramo plodove razlicitih vrsta; a postoje brda bijelih i crvenih staza, razlicitih boja, i sasvim crnih. I ljudi i zivotinje i stoke ima, isto tako, razlicitih vrsta. A Allaha se boje od robova Njegovih - uceni. Allah je, doista, silan, i On prasta. " ( Fatir, 27., 28. )

" Ako vi dopadate rana, i drugi rana dopadaju. A u ovim danima Mi dajemo pobjedu sad jednima, a sad drugima, da bi Allah ukazao na one koji vjeruju i odabrao neke od vas kao sehide - a Allah ne voli nevjernike." ( Alu Imran, Kur'an, 140. )

Narodu Israilovom dosadila je najbolja hrana, jer su dugo jeli samo nju. "... i kad ste rekli: 'O Musa, mi ne mozemo vise jednu te istu hranu jesti.'" ( El-Bekare, 67. ) Halifa Me'mun citao je nekada sjedeci, nekada lezeci, nekada hodajuci i setajuci, i kazao je: "Dusa je sklona dosadi."

" A kada molitvu zavrsite, Allaha spominjite i stojeci, i sjedeci, i lezeci. A u sigurnosti obavljajte molitvu u potpunosti, jer vjernicima je propisano da u odredjeno vrijeme molitvu obavljaju." ( En-Nisa, 103. )

Onaj ko istinski promislja o ibadetu ( obozavanju Boga Jednoga ) uocit ce dosta raznolikosti i raznovrsnosti. Postoje dobra djela koja cini srce, koja se samo izgovaraju, koje cinimo tijelom, kao i ona koja se vezu samo za imetak. To su namaz ( molitva ), zekat ( 2,5 % od viska imetka godisnje dati siromasima i potrebnima ), hadzdz ( posjecivanje Mekke i Bozije prve kuce sagradjene od Ibrahima i njegova sina Ismaila, alejhimusselam ) i dzihad ( borba na Allahovu putu ). I u samom namazu imamo raznovrsnost, tako u njemu stojimo, kijam, cinimo sedzdu ( padanje nicice na tle ) i sjedimo. Ko zeli da je uvijek cio, radin, produktivan i odmoran treba uvijek ciniti raznovrsne stvari. Tako, naprimjer, dok citamo, trebamo tematiku, citati o raznim umjetnostima. Kur'an, tefsir, Poslanikovu biografiju ( siru ), hadise, fikh ( islamsko razumjevanje islamskih propisa i islama ), povijest, knjizevnost, ali i djela iz oblasti opceg znanja i kulture. U toku raznovrsnom vremenu posvetiti ces se i ibadetu i drugim dopustenim stvarima. S druge strane, trebas odlaziti u posjete, primati goste, baviti se sportom, setati. Samo ces tako svoju dusu osvjeziti i uciniti aktivnom jer ona voli raznovrsnost, promjene i novine.

"Ljudi koji se predaju samo ocaju i jadu zive dva dana beznadezna
U jednom proklinju smrt i nedace, a u drugom vape za pomoc ljudima."

23.02.2008.

SRECA ASHABA POSLANIKA, s.a.v.s.

 

SRECA ASHABA POSLANIKA, s.a.v.s.


Poslanik Muhammed, sallallahu 'alejhi ve sellam ( salavat/blagoslov i selam/mir neka je na njega ) donio je covjecanstvu Boziju poruku. On se nije borio za dunjaluk, nije posjedovao riznice ovosvjetskih blaga, nje se nasladjivao u bogatim vrtovima i nije zivio u dvorcu i palacama. Pa ipak, njemu su hrlili ljudi i na vjernost mu se zaklinjali u najtezim zivotnim okolnostima, najbolnijim trenucima, kada su bili malobrojni, potlaceni u svojoj zemlji i u strahu da ce ih njihovi sugradjani ubiti. Uprkos svemu ovome, oni su u potpunosti zavoljeli Muhammeda, sallallahu 'alejhi ve sellem.

Njegovi prijatelji ( ashabi ) bili su izolovani i odbaceni. Cesto im je uskracivana hrana. Stavljani su na kusnje, muceni, napadani od rodjaka. Uprkos svemu ovom, u potpunosti su zavoljeli Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem.

Neki ashabi bili su stavljani na uzareni pustinjski pijesak i bacani u tamnice, ugnjetavani od nevjernika. Nevjernici su, takodjer, tlacili i ugnjetavali Poslanika Muhammeda, sallallahu 'alejhi ve sellem. Uprkos svemu ovom, ashabi ( prijatelji ) su Poslanika, s.a.v.s., zavoljeli u potpunosti.

Ashabima su oduzeli zemlju, kuce, porodice i sve sto su posjedovali. Morali su otici sa svojih ognjista, s mjesta gdje su proveli svoju mladost i najljepse trenutke zivota. Uprkos svemu ovom, u potpunosti su zavoljeli Poslanika, s.a.v.s.

Vjernici su stavljani na najvece kusnje zbog njegove misije, protjerivani su, ponizavani i proganjani, tako da su mislili da im je smrt dosla do grkljana. Uprkos svemu ovom, u potpunosti su zavoljeli Poslanika, s.a.v.s.

Vjernici su svoju mladost zrtvovali za njega, a nad glavama im je stalno visila nevjernicka kama.

"Kao da je sjena sablje bila hladovina
Zelenih vrtova i cvijeca raznovrsna."


Ovi su ljudi odlazili u borbu i suocavali se sa smrcu kao da idu u neku setnju ili na neko veselje, a sve to jer su potpuno voljeli Bozijeg Poslanika Muhammeda, sallallahu 'alejhi ve sellem.

Neki su bili slani u misije potpuno svjesni da se iz njih nece vratiti zivi. Povjeravani su im zadaci za koje su znali da ce se zavrsiti njihovom smrcu, i opet su tamo odlazili zadovoljni i sretni, a sve to jer su voljeli Poslanika, s.a.v.s.

Ali, zasto su toliko voljeli i bili sretni njegovim poslanstvom ? Zasto im je njegova uputa donosila smiraj ? Zasto su se radovali njegovom dolasku i zaboravljali svoje bolove, nevolje i tegobe samo da bi bili njegovi sljedbenici ?!

Vjernici su u Poslaniku Muhammedu, s.a.v.s., vidjeli i nasli sav smisao dobra i radosti. U njemu su prepoznali sve znakove dobrocinstva i istine. On je bio plemeniti uzor svima koji su mu se obracali. Njegova ljubav i toplina ozivljavala je mnoga srca, grijala grudi vjernika, a njegova misija budila je njihove duse.

Poslanik Muhammed, s.a.v.s., ulio je u srca vjernika zadovoljstvo, pa oni nisu smatrali bolove na Allahovom putu velikim i vaznim. On je njihove duse ogrnuo cvrstim vjerovanjem, jekinom ( ubjedjenjem ), koji im je davao utjehu u najvecim nedacama i ocaju.

Poslanicka uputa cistila je osjecaje vjernika, osvjetljavala svojim nurom ( svjetloscu ) njihove umove i iz grudi im prognala sve dzahilijetske ( predislamske paganske ) osjecaje i navike, lazne idole, bozanstva, unistila politeisticka uvjerenja i zabludu. Ona je u njima gasila vatru zavisti, mrznje i neprijateljstva, a ispunjavala ih cistim imanom, tako da su, napokon, ugledali svjetlo istine, pravog puta, smirili svoje tijelo, dusu i srce.

Ljudi su s Poslanikom osjetili slast zivota, radost i veselje. Bili su zadovoljni u njegovom prisustvu, sigurni kao njegovi sljedbenici, uspjesni u izvrsavanju njegovih propisa i ispunjeni osjecajem njegovog vodjstva.

" A tebe smo ( Muhammede ) samo kao milost svjetovima poslali. " ( El-Enbija, 107., Kur'an )

" Na takav nacin Mi i tebi objavljujemo ono sto ti se objavljuje. Ti nisi znao sta je Knjiga niti si poznavao vjerske propise, ali smo je Mi ucinili svjetlom pomocu kojeg upucujemo one robove Nase koje zelimo. A Ti, zaista, upucujes na Pravi put, na put Allahov, Kome pripada sve sto je na nebesima i sve sto je na Zemlji. I, eto, Allahu ce se sve vratiti! " ( As-Sura, 52., 53., Kur'an ).

" On je neukima poslao Poslanika, jednog izmedju njih, da im ajete Njegove kazuje i da ih ocisti i da ih Knjizi i mudrosti nauci, jer su prije bili u ocitoj zabludi, i drugima koji im se jos nisu prikljucili - On je Silni i Mudri." ( El-Dzumu'a, 2., 3., Kur'an. )

" O dosudi nam milost na ovom svijetu, i na onom svijetu - mi se vracamo Tebi! - 'Kaznom Svojom Ja kaznjavam koga hocu', rece On, 'a milost Moja obuhvata sve; dat cu je onima koji se budu grijeha klonili i zekat davali. I onima koji u dokaze Nase budu vjerovali, onima koji ce slijediti Poslanika, vjerovjesnika, koji nece znati ni citati ni pisati, koga oni kod sebe, u Tevratu i Indzilu, zapisana nalaze, koji ce od njih traziti da cine dobra djela, a od odvratnih odvracati ih, koji ce im lijepa jela dozvoliti, a ruzna zabraniti, koji ce ih tereta i teskoca koje su oni imali osloboditi. Zato ce oni koji budu u njega vjerovali, koji ga budu podrzavali i pomagali i sjveto po njemu poslano slijedili - postici ono sto budu zeljeli.'" ( El-E'raf, 156., 157. ).

"O vjernici, odazovite se Allahu i Poslaniku kad od vas zatrazi da cinite ono sto ce vam zivot osigurati; i neka znate da se Allah uplice izmedju covjeka i srca njegova, i da cete se svi pred Njim sakupiti." ( El-Enfal, 24. )

"Svi se cvrsto Allahova uzeta drzite i nikako se ne razjedinjujte! I sjetite se Allahove milosti prema vama kada ste bili jedni drugima neprijatelji, pa je On slozio srca vasa i vi ste postali, miloscu Njegovo, prijatelji; i bili ste na ivici vatrene jame, pa vas je On nje spasio. Tako vam Allah objasnjava Svoje dokaze, da biste na Pravom putu istrajali." ( Alu Imran, 103., Kur'an ).

"on ih izvodi iz tmina na svjetlo." ( El-Bekare, 257., Kur'an ).

Vjernici su, zacijelo, bili istinski sretni sa svojim predvodnikom i uzorom, i imali su pravo na to.

Boze moj, podari Svoj blagoslov i mir onome ko nam je srca oslobodio okova zablude. Blagoslovi onoga koji nam je duse tamnih lutanja spasio. Budi zadovoljan njegovim ashabima i prvacima i nagradi ih najljepsom nagradom za sav njihov trud i zrtvu.

22.02.2008.

OBUZDAVANJE EMOCIJA

OBUZDAVANJE EMOCIJA

Emocije se mogu uskomesati i postati jako burne u dva slucaja: kod pretjerane radosti i kod velike boli i strasne nesrece. Poslanik Muhammed, sallallahu 'alejhi ve sellem, u jednom hadisu kaze: "Zabranjena su mi dva neprimjerena i grijeska uzvika: usklik zbog nekog blagostanja i uzvik zbog nesrece."   Uzviseni nas u Kur'anu savjetuje: "... da ne biste tugovali za onim sto vam je promaklo, a i da se ne biste previse radovali onome sto vam On dade.  Allah ne voli nikakve razmetljivce, hvalisavce." ( El-Hadid, 23. )  Upravo nas je zbog toga Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, upozorio rijecima: "Strpljenje se iskazuje kod prvog udara." ( nesrece ili iskusenja, M.S. ). Onaj ko obuzdava svoje emocije kod teskih nedaca, zivotnih udaraca, ali i pretjeranog veselja zasluzuje da bude na stupnju postojanih i odvaznih.  Takav covjek osjeca istinsku srecu i spokoj i zna za slast pobjede nad samim sobom.  Allah Uzviseni, nas Tvorac i Gospodar, opisuje covjeka kao hvalisavca i bezbriznika.  Kada ga pogodi zlo, brizljiv je, a kada je u blagostanju, nepristupacan je, osim onih koji molitvu obabljaju. Oni se drze umjerenosti i sredine u tuzi i veselju.   Kada su u izobilju, zahvaljuju, kada ih zadesi kakva kusnja, strpe se.

Nekontrolisani, nagli i pretjerani osjecaji iscrpljuju covjeka, zadaju mu boli i nemir.  Kada se takva osoba razljuti, ona postaje nasilna, izrazito ljuta, napadna i neprijateljska.  U tim situacijama um gubi kontrolu, osjecaj za pravdu i ravnotezu.  Ako se pak covjek prepusti prekomjernom veselju, on plese, pjeva, on zaboravlja na sebe i precjenjuje svoje sposobnosti.  Kada se nekom obrati ko mu se ne svidja vrijedja ga, zaboravlja njegove lijepe osobine i dobrote.  Kada nekog zavoli, smatra ga bezgrijesnim i savrsenim.   U  jednom predanju stoji:

"Kada nekog volis, neka to bude umjereno, jer ces ga mozda jednom zamrziti. Kada mrzis nekoga, neka to bude umjereno, mozda ga nekad zavolis."

Onaj ko obuzdava svoje emocije, kontrolise ih i vlada svojim razumom zna uspostaviti ravnotezu izmedju stvari i za sve ima mjeru.  Takav covjek zna sta je istina, ima osjecaj za pravi put i razboritost i zivi realno.

" Mi smo izaslanike nase s jasnim dokazima slali i po njima knjige i terazije objavljivali, da bi ljudi pravedno postupali." ( El-Hadid, 25. )

Islam je donio uravnotezenu i skladnu ljestvicu vrijednosti, etike i morala.  Isto tako, ova vjera u sebi nosi poruke jednakosti, Boziji zakon i svete poruke.

" I tako smo od vas stvorili pravednu zajednicu da budete svjedoci protiv ostalih ljudi, i da Poslanik bude protiv vas svjedok.  I Mi smo promijenili kiblu prema kojoj si se prije okretao samo zato da bismo ukazali na one koji ce slijediti Poslanika i na one koji ce se stopama svojim vratiti - nekima je to bilo doista tesko, ali ne i onima kojima je Allah ukazao na Pravi put.  Allah nece dopustiti da propadnu molitve vase. - A Allah je prema ljudima zaista vrlo blag i milostiv." ( El-Bekare, 143. )  Ovdje posebnu pozornost usmjeravamo na prvi ajet i Allahove rijeci da su muslimani "pravedna zajednica", odnosno zajednica sredine.

Tako se u islamu pravda i pravednost zahtjijevaju kako u propisima, zakonima, tako i u praksi.  Ova vjera izgradjena je na iskrenosti, istonoljubivosti i pravdi.  Istinitost se zahtijeva u govoru, a pravda u propisima, rijecima, djelima, ponasanju i etici. " Rijeci Gospodara tvoga vrhunac su istine i pravde.  Njegove rijeci niko ne moze promijeniti i On sve cuje i sve zna. " ( El-En'am, 115. )

20.02.2008.

ZASTANI I RAZMISLI!

ZASTANI I RAZMISLI!

Ne tuguj!  Ako si siromasan, pa neke ljude more brojni dugovi.  Ako nemas vozilo, pa neki su ljudi invalidi bez nogu.  Ako se zalis na neke bolove, znaj da je mnogo onih koji su godinama okovani za bijelu postelju i bolesnicki krevet.  Ako si izgubio dijete, pa ima i onih koj isu izgubili brojnu djecu u samo jednoj nesreci.

Ne tuguj, jer ti si musliman, vjerujes u Allaha, Njegove poslanike, knjige, meleke, Sudnji dan  i Njegovo odredjenje.  A, nazalost, mnogo je onih koji ne vjeruju u Boga, poricu poslanike, ne slazu se oko Knjige, ne vjeruju u Sudnji dan i Bozije odredjenje.

Ne tuguj!  Ako si nesto zgrijesio, pokaj se.  Ako si kakav prijestup uradio, cini istigfar.  Ako si nesto pokvario, popravi, Milost Bozija beskrajna je, kapije su Njegove sirom otvorene, oprost nema granica, a On, uistinu, pokajanja prima.

Ne tuguj!  Tako ces samo unijeti u svoju dusu nemir, poremetiti nerve i zivot.  Tuga ce ti samo san oduzimati i noci mucnim uciniti.

Jedan je pjesnik kazao:

[i]"Postoje boli koje covjeka do krajnje granice dovoe
A kod Allaha kljucevi se svih problema nalaze.
Pate nas jadi i bas kad pomislimo da nam nema izlaza
Bog nam spasenje podari iz Svog rahmeta beksrajna."[/i]

19.02.2008.

VRSTE ZABRANA

VRSTE ZABRANA

Covjek ne zasluzuje naziv pokajnik ( ta'ib ) sve dok se ne oslobodi svih vrsti zabrana.

Njih je dvanaest.  Spomenute su u Allahovoj, Subhanehu ve teala, Knjizi ( Kur'anu ), a one su: nevjerovanje, mnogobostvo, licemjerje, nepokornost, neposlusnost, grijeh, neprijateljstvo, razvrat, zlo, neopravdano nasilje, govor bez znanja o Allahu i slijedjenje nekoga drugog osim puta vjernika.
Ovih dvanaest zabrana su osovina svega sto je allah zabranio.  Kod njih zavrsavaju svi ljudi na svijetu, osim onih koji su slijedili Allahove vjerovjesnike.  U covjeku moze biti vecina, manjina ili samo jedan dio njih.  Covjek to moze znati, a moze i ne znati.

Iskreno pokajanje ( et-tevbetun-nesuh ) znaci: rijestiti se svih tih zabrana ili se zastiti od pada u njih.  Rijesiti ih se moze samo onaj ko ih je spoznao.

Mi cemo ih spomenuti.  Spomenut cemo one koje se u njemu sastaju ili rastaju.  Na taj nacin cemo pojasniti njihovu granicu i sustinu.  Allah je Taj Koji u svemu tome daje uspjeh.  Nema snage ni moci mimo Allaha.


NEVJERSTVO KOJE NIJE PRAVO NEVJERSTVO


Postoje dvije vrste nevjerovanja ( kufra ): malo nevjerovanje i veliko nevjerovanje.

Za veliki kufr slijedi vjecna kazna u vatri.
Malo nevjerovanje povlaci prijetnju kaznom, ali ne vjecnu.  Kao sto je u rijecima Poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem: " Dvije stvari u mome ummetu su za njih nevjerstvo ( kufr ): vrijedjanje porijekla i naricanje."  ( Muslim, Tirmizi, Ahmed )

I rijeci: " Ko ode gataru ili proricatelju i povjeruje u ono sto mu oni kazu, zanijekao je ono sto je Allah objavio Muhammedu." ( Tirmizi, Ibn Madze, Ahmed; za ovaj hadis Albani kaze da je vjerodostojan ( sahih ).

I rijeci: " Ne vracajte se poslije mene nevjerovanju ubijajuci jedni druge." ( Buhari, Muslim, Tirmizi, Nesai, Ebu-Davud, Ibn-Madze, Ahmed ).

To je komentar Ibn Abbasa i drugih na Allahove rijeci ( u prijevodu znacenja ):

" A oni koji ne sude prema onome sto je Allah objavio, oni su pravi nevjernici." ( El-Maida, 44. )

Abdullah ibn Abbas ( najznaniji i najuceniji mufessir Kur'ana u ummetu Muhammeda, s.a.v.s., ) kaze: "Nije to nevjerovanje koje ce izvodi iz vjere ( milleta ).  Onaj ko ga bude cinio, njime je ucinio nevjerovanje, ali nije isti onome koji ne vjeruje u Allaha i Sudnji dan. "  Ovo je, ujedno, i Tavusovo misljenje.  A Ata' kaze: "To je neverovanje koje nije nevjerovanje, nepravda koja nije nepravda i neposlusnost koja nije neposlusnost.''

Neki su ovaj ajet prokomentirali na sljedeci nacin: Ostavljanje sudjenja prema onome sto je Allah objavio njegovim nijekanjem.  Ovo je Ikrimin stav, ali je ovo tumacenje pobijeno.  Samo njegovo nijekanje je nevjerovanje, bez obzira sudio ili ne sudio prema njemu.

Ima i onih koji su ga prokomentarisali tko da se odnosi na onoga ko je ostavio sudjenje prema svemu sto je Allah objavio i kazu: U ovo ulazi sudjenje na osnovu svjedocenja Allahove jednoce ( tevhida ) i islama.  Ovo je misljenje Abdulaziza el-Ken'anija.  I ono je daleko od ispravnog.  Prijetnja je upucena onome ko ne sudi prema objavljenom i ona podjednako obuhvata onoga ko u cijelosti ili djelimicno ne sudi prema tome.

Pojedini ga tumace sudjenjem prema necemo sto je suprotno tekstu Objave ukoliko to bude ucinjeno sa namjerom, a ne zbog nepoznavanja ili zbog grijeske u tumacenju.  Ovo prenosi El-Begavi od ucenjaka, ne precizirajuci od kojih.

Neki, pak, tumace da se ajet odnosi na krscane i zidove ( ehlul-kitab ).  Ovo je stav Katadea, Dahhaka i drugih.  I ovo misljenje je daleko od toga da bi bilo ispravno.  Suprotno je jasnom znacenju ajeta, te se zato ne moze prihvatiti.

Ima i onih koji ga smatraju nevjerovanjem koje izvodi iz vjere.
 
Ispravno je sljedece: Sudjenje prema necemu sto Allah nije objavio obuhvata oba nevjerstva, i malo i veliko, shodno stanju onoga koji prema tome sudi. U slucaju da je takva osoba ubijedjena da je stroga obaveza ( vadzib ) suditi u realnom zivotu po onome sto je Allah objavio, ali tako ne postupi iz neposlusnosti prema Allahu, uprkos njegovom priznanju da zato zasluzuje kaznu, onda je to malo nevjerovanje.   Ukoliko je takva osoba ubijedjena da to nije stroga obaveza i da moze izabrati prema cemu ce suditi, a uz to bude pouzdano znala da je to Allahov propis, onda je to veliko nevjerovanje.  Ako to ne bude znao, ili ako pogrijesi, onda se na njega odnosi propis o osobama koje pogrijese.

Zeli se istaci sljedece: Svaka neposlusnost je dio malog nevjerovanja.  Ona je suprotna zahvalnosti, a zahvalnost je cinjenje pokornosti. 

Postoji pet vrsti velikog nevjerovanja: nevjerovanje poricanjem, nevjerovanje oholoscu i odbijanjem priznavanja istine, nevjerovanje okretanjem, nevjerovanje sumnjom i nevjerovanje licimjerjem.

Nevjerovanje poricanjem ( kufrut-tekzib ) je smatranje poslanika lazovima.  Ova vrsta nevjerovanja je rijetka kod nevjernika.  Allah Uzviseni pomogao je Svojim vjerovjesnicima neoborivim dokazima i znamenjima koja su nedvojbeno ukazivala na njihovu iskrenost.  Pomocu njih je otklonjen svaki moguci izgovor.  Uzviseni Allah o faraonu i njegovom narodu kaze:

Porekose, ali su u sebi vjerovali da su istinita, pa pogledaj kakosu skoncali smutljivci.   ( En-Neml, 27. )

Svome Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je:

Oni, doista, ne okrivljuju tebe da si ti lazac, nego nevjernici poricu Allahove rijeci.  ( El-En'am, 33. )

Ukoliko bi se to nazvalo ''nevjerovanjem utjerivanjem u laz'', bilo bi potpuno ispravno, jer se radi o utjerivanju u laz pomocu jezika.

Sto se tice nevjerovanja oholoscu i odbijanjem ( kufrul-ijba'i vel-istikbari ), ono je poput Iblisovog nevjerovanja koji nije zanijekao Allahovu odredbu, a nije je ni osporio, nego ju je odbio i prema njoj se uzoholio.  Ova vrsta nevjerovanja je, ujedno, i nevjerovanje onih kojima je bila dobro poznata Poslanikova, sallallahu alejhi ve sellem ( mir i spas neka su na njega ), iskrenost.  To su oni koji su znali da je Poslanik dosao sa istinom od Allaha, ali ga nisu htjeli slijediti iz oholosti.  Ova vrsta nevjerovanja je bila najcesca medju neprijateljima poslanika, kao sto Allah o faraonu i njegovom narodu kaze:

Zar da povjerujemo dvojici ljudi koji su isti kao i mi, a narod njihov je roblje nase ?  ( El-Mu'minun, 47. ).

Kao i rijeci prijasnjih naroda upucene njihovim poslanicima:

... Vi ste ljudi kao i mi... ( Ibrahim, 10. ). I rijeci:

Semud je zbog obijesti svoje poricao... ( Es-Sems, 11. ).

To je nevjerovanje jevreja, kao sto Uzviseni Allah kaze:

I kad im dolazi ono sto im je poznato, oni u to nece da vjeruju...  ( El-Bekare, 89. )

Znaju Poslanika kao sto sinove svoje znaju.  ( El-Bekare, 146. ).

To je, takodjer, nevjeeovanje Ebu-Talibovo.  Nije sumnjao u Poslanikovu, sallallahu alejhi ve sellem, iskrenost, ali su ga ponos i velicanje predaka sprijecili da napusti njihovu vjeru i posvjedoci protiv njih da su nevjernici.

Nevjerovanje okretanjem ( kufrul-a'rad ) jest nevjerovanje okretanjem sluha i srca od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, na nacin da ga se ne smatra ni iskrenim, ni neiskrenim,  Taj nije ni u saveznistvu sa njim, a ni protiv njega.  Uopce ne slusa ono sa cime je on dosao.  Kao sto je jedan pripadnik plemena Abd-Jalil Poslaniku, s.a.v.s., rekao: "Allaha mi, reci cu ti nesto.  Ako budes istinu govorio, ti si u mojim ocima postovan da bih ti proturjecio.  A ako budes lagao, onda si prezren da bih sa tobom govorio."

Ovo je nevjerovanje danasnjih nevjernika koji nose islamska imena i koji slijede strance, zidove i krscane, onih koji su daleko od svake moralne vrijednosti i koji iz svoga neznanja i gluposti tvrde: Ovo je put napretka i civilizacije.

Nevjerovanje sumnjom ( kufrus-sekk ) jest nevjerovanje kojim se kategoricno ne tvrdi da je Poslanik, s.a.v.s., istina, niti da je laz, nego se sumnja u njegovo poslanstvo.  Ta sumnja ce stalno trajati samo u slucaju da se osoba potpuno okrene od proucavanja znamenja koja ukazuju na Poslanikovu, s.a.v.s., iskrenost.  Ne cuje ih, niti se na njih osvrce.  Jer, ukoliko se osvrne na znamenja o tome, vise nece biti sumnje.  Ta znamenja su sastavni dio Poslanikove, sallallahu alejhive sellem, iskrenosti.  Posebno kad se radi o svim znamenjima zajedno.  Ta znamenja ukazuju na iskrenost kao sto Sunce ukazuje na dan.

Nevjerovanje licemjerstvom ( kufrun-nifak ) jest ispoljavanje jezikom vjerovanja imana koje srce smatra laznim.  Ovo je veliko licemjerstvo  ( en-nifakul-ekber ).  Kasnije cemo, ako Bog da, objasniti njegove vrste.

Postoje dvije vrste nevjerovanja poricanjem ( kufrul-dzuhud ):  opce neograniceno nevjerovanje i posebno ograniceno nevjerovanje.
Neograniceno je nijekanje svega sto je Allah objavio i nijekanje vjerovjesnika koje je poslao. 

Posebno ograniceno nevjerovanje je nijekanje neke islamske duznosti ( farza ), zabrane ( harama ), svojstva kojim je Allah Sebe opisao ili vijesti kojom je On obavijestio ljude, namjerno ili davanjem prednosti govoru kojim se Allahu suprostavlja, a radi ostvarenja nekog cilja.

Ukoliko bi neko zanijekao takvo sta iz neznanja ili radi tumacenja koje se oprasta onome ko bi ga ucinio, takva osoba time ne bi pocinila nevjerovanje. O takvoj osobi govori hadis o onome ko je negirao Allahovu pomoc prozivljenja, pa je naredio svojoj porodici da ga, kad umre, spale i pepeo prospu u vjetar.  Uprkos tome, Allah mu je oprostio i smilovao mu se zbog njegovog neznanja.  Njegov postupak je bio zasnovan na onome do cega je njegovo znanje dosezalo.  On nije iz prkosa zanijekao Allahovu moc prozivljenja, niti radi ugonjenja u laz onih koji u to vjeruju.  Ovaj dogodjaj je zabiljezen u Buharijinom Sahihu i u drugim hadiskim djelima. ( Buhari, Muslim, Nesai, Ibn Madze, Ahmed. ).

Sejhul-islam Ibn Kajjim el-Dzevzijje, rahimehullah

Stepeni duhovnog uzdizanja  ( ili ) Put ka Allahu

17.02.2008.

UMJETNOST RADOSTI

UMJETNOST RADOSTI

Radost srca jedna je od najuzvisenijih blagodati.   Ona podrazumijeva smirenost i stalozenost u zivotu, a one izviru upravo iz srca.  Radost srca cini da nas intelekt bude postojan a dusa prosvijetljena i dobrom bremenita.  Kazali su da je radost umjetnost koja se moze nauciti.  Onaj ko uspije ovladati ovom umjetnosti i krene njenim stazama, u svoj zivot unijet ce mnogo veselja, zadovoljstva i blagodati nebrojene.  Sama srz i pocetni princip u trazenju radosti jeste moc strpljivosti i izdrzljivosti.  Ovo znaci da se covjek ne treba povijati pred prvim vjetrovima i nedacama, da se ne treba plasiti zbog brojnih desavanja oko njega, i najbitnije da se ne brine i ne uznemirava zbog beznacajnih stvari.  Snaga i osobine srca odredjuju koliko ce dusa biti sretna i spokojna.

Nestabilan covjek, bojazljiv po prirodi, nepostojan u svome htijenju i duse pune nemira uvijek zapada u tuge, brige i nedace. Sve se nedace tope i krize nestaju pred onim ko svoju dusu navikne na strpljivost i odvaznost.

[i]"Kada se momak na borbu sa sudbom navikne
Svaka tegoba u zivotu lahka mu postane."[/i]

Uskogrudnost, beznadje, brige samo za sebe i zaboravljanje svijeta koji nas okruzuje, sve su ovo neprijatlji i suprotnosti radosti  i veselju.  Uzviseni Allah opisuje Svoje neprijatelje rijecima: "Oni su se brinuli samo o sebi" ( Alu Imran, 154. )  Ljudi koji posjeduju ove osobine jako su ograniceni i smatraju kako je citav kosmos u njihovoj dusi.  Oni ne razmisljaju o drugima, zive samo za sebe i ne brinu se ni za sto drugo.  Dakako, mi se moramo nekad brinuti o sebi i posvecivati svojoj dusi, ali isto tako nekad moramo zaboraviti na nase brige, probleme i nevolje.  Na ovaj nacin postignut cemo dvije stvari: donijet cemo veselje i srecu sebi i drugima.

Jedan od temelja na kojima pociva umjetnost radosti jeste stalozenost i smisaono promisljanje. Stoga, covjek ne treba dopustiti da mu misli besciljno lete, da bude lahkomislen, povrsan i nerazborit.  Ako pustis svoje misli da besmisleno tumaraju i lutaju, to ce te, zacijelo, vratiti u okrilje tuge.  U takvoj situaciji stalno ce ti pred ocima biti slike nekih tragicnih i nesretnih dogadjaju iz proslosti, a iza njih ce se pomaljati sjene zastrasujuce i beznadezne buducnosti.  No, ti se uspravi, svoje tijelo i dusu pokreni, pusti osjecaje  da u tebi zaplamte, svoje nedace zavezi uzetom ozbiljnosti, predanosti i pregalastva i usredotoci se na rad koji ce imati za rezultat brojne koristi i dobra. " I pouzdaj se u Onog Koji je vjecno ziv i Koji ne umire." ( Kur'an ).

Drugi princip koji je od velikog znacaja za umijece radosti jeste da objektivno procijenis zivot, da ga prihvatis onakvim kakav jeste.  Ovaj je zivot zabava, stoga ti je najbolje da se besmislene zabave klonis i da je sprecavas.  Ovaj je zivot izvor patnje, majka nesreca i kolijevka jada.  Ako spoznas ova svojstva dunjaluka, on te nece previse zabrinjavati i neces se previse zalostiti ako ti je od njega nesto promaklo.  Nepostojan je ovo svijet, njegova cistoca je mutna, oblak sto kisu ne donosi, lazan je njegov sjaj, ljepota na njemu je opsjena, djeca su njegova izgubljena.  Dobrim ljudima na njemu se prijeti, darezljivim zavidi, a zaljubljenik u ovaj svijet prolazni na kraju biva ubijen sabljom iz zasjede koja mu je upravo on napravio.

[i]:Nad ovim svijetom suze lijemo,
A ko je to jos na njemu zajedno ostao ?
Gdje su gordi i mocni kraljevi perzijski,
I oni i riznice blaga njihova bez trafu su nestali ?
Svi oni sto su se na ovom svijetu razmetali
U tijesnom kaburu na kraju su skoncali.
Sada su nijemi kad ih dozivamo,
Kao da ne znaju da odgovor nam daju."[/i]

U hadisu se kaze: "Nauka se postize poducavanjem, a dobrocudnost obazrivim ponasanjem."

Dakle, kada govorimo o radosti, moramo znati kako se ona stjece praksom i slijedjenjem puteva koji do nje dovoe, sve dok ne postane dio nase licnosti i naravi.

Uistinu, zivot na ovome svijetu ne zasluzuje da se zbog njega brinemo, mrstimo i padamo u ocaj.

[i]"Smrt medju ljudima vlada
Ovaj svijet kuca nije sigurna
Danas covjek o smrti govori,
A sutra se njegova dzenaza oglasi
Ovaj svijet prljav je i pun jada.
Ako zelis da ga od toga ocistis,
Znaj da se boris protiv njegove cudi
I u vatri iskru vatre trazis.
Ako nemoguce trazis,
Nad bezdanom svoje nade gradis.
Ovaj zivot san je, a smrt java,
A covjek izmedju njih mirno spava.
Pohrlite da svoje ciljeve ostvarite,
Jer godine vase dobrom nisu bremenite.
Ovaj zivot nije miroljubiv, ma koliko god se trudili,
Neprijateljstvo prema slobodnim u njegovoj je cudi."[/i]

No, postoji jedna istina u koju nema nikakve sumnje, a to je da nikada necemo uspjeti iz svog zivota otkloniti svaku nesrecu i tugu jer je on takvim stvoren. "Mi covjeka stvaramo da se trudi." ( El-Beled, 4. ) "Mi covjeka od smjese sjemena stvaramo, da bismo ga na kusnju stavili i cinimo da on cuje i vidi." ( Ed-Dehr, 2. ) "Onaj Koji je dao smrt i zivot da bi iskusao koji od vas ce bolje postupati - On je Silni, Onaj Koji prasta." ( El-Mulk, 2. )  Poenta i svrha lezi u tome da covjek umanji i ublazi svoje brige, tuge i ocaj, a potpuni nestanak svega ovoga nastupit ce tek u Dzennetu.  Zato ce stanovnici Dzenneta u njemu govoriti: "'Hvaljen neka je Allah', govorit ce, ' Koji je od nas tugu odstranio - Gospodar nas, zaista, mnogo prasta i blagodaran je.'" ( Fatir, 34. )  Ovo je dokaz da nas nevolje na ovom svijetu nikad nece napustiti, a da ce svako zlo i briga nestati samo u dzennetskim perivojima.

"Oni koji su se Allaha bojali i onog sto im je zabranjeno klonili, oni ce u dzennetskim bascama pored izvora biti. 'Udjite u njih sigurni, straha oslobodjeni!'  I Mi cemo zlobu iz grudi njihovih istisnuti, oni ce kao braca na divanima jedni prema drugima sjediti" ( Hidzr, 45.-47. ).  Onaj ko istinski spozna zivot, shvatiti ce da u prirodi ovog prolaznog svijeta, dunjaluka, leze varke, iluzije i zablude.

Sada, kada smo spoznali cudi i odlike ovog nestabilnog svijeta, trebamo glasno kazati kako nam nije od pomoci ni briga, ni jad, ni tuga ni ocaj.  na nama je da se protiv iskusenja borimo svom svojom snagom i moci.

" I protiv njih pripremite koliko god mozete snage i konja za boj, da biste time zaplasili Allahove i vase neprijatelje, i druge osim njih - vi ih ne poznajete, Allah ih zna. Sve sto na Allahovom putu utrosite nadoknadjeno ce vam biti, nece vam se nepravda uciniti." ( El-Enfal, 60. )

" A koliko je bilo vjerovjesnika uz koje su se mnogi iskreni vjernici borili, pa nisu klonuli zbog nevolja koje su ih na Allahovom putu snalazile, i nisu posustajali niti su se predavali - a Allah izdrzljive voli - i samo su govorili: 'Gospodaru nas, oprosti nam krivice nase i neumjerenost nasu u postupcima nasim, i ucvrsti korake nase i pomozi nam protiv naroda koji ne vjeruje!'  I Allah im je dao nagradu na ovom svijetu, a na onom svijetu dat ce im nagradu vecu nego, sto su zasluzili - a Allah voli one koji dobra djela cine." ( Alu Imran, 146 - 148. )

12.02.2008.

BLAGODAT ZNANJA

BLAGODAT ZNANJA!

"Tebi Allah objavljuje Knjigu i mudrost i uci te onome sto nisi znao; velika je Allahova blagodat prema tebi!" ( En-Nisa, 113. )

Neznanje ubija osjecaje, upropastava zivot i godine.  "Savjetujem ti da neznalica ne budes." ( Hud, 46. )

Znanje je svjetlo za um, zivot za dusu i opskrba za nasu narav i etiku.

"Zar je onaj koji je bio u zabludi, a kome smo Mi dali zivot i svjetlo pomocu kojeg se medju ljudima krece, kao onaj koji je u tminama iz kojih ne izlazi ?" ( El-An'am, 122. )

Znanje donosi spokoj u grudima i veselje jer ono je spas nerazumnom, uputa izgubljeno i svjetlo onome sto luta u tami.  Dusa se obasjava novim saznanjima i otkricima.

S druge strane, neznanje, dzehl, jeste dosada i tuga, jer u zivotu neznanja nema nicega novog, svjezeg i slasnog.  Jucer je isto kao i danas, danas je isto kao i sutra.

Ako zelis biti sretan, zaputi se stazama znanja i tragaj za njim.  Tako ces priskrbiti brojne koristi i prednosti, a tuga, briga i ocaj napustit ce te. "Reci: ' Gospodaru, ti znanje moje povecaj.'" "Uci, citaj u ime Gospodara, Koji sve stvara." ( Kur'an ). "Kome Allah zeli dobro uputi ga u vjeru." ( Hadis ).  Nijedan mocnik ne hvali se svojim imetkom i bogatstvom, ako je neznalica. Njegov je zivot nepotpun.

"Zar je onaj ko zna da je istina ono sto ti se objavljuje od Gospodara tvoga kao onaj koji je slijep ? A pouku samo razumom obdareni primaju." ( Er-Ra'd, 19. )

Poznati tumac Kur'ana, Zamahseri, kaze:

[i]Noci moje probjevene, znajte za naukom traganje
Od bogatstva sveg i crvenih deva [/i]( izraz crvene dove oznacava veliko bogatstvo u arapskom jeziku )[i] draze mi je.
I svi moji nemiri da nejasnu stvar rijecim
Sladji su od pica najljepsa.
Sapat mojih pera po hartiji
Ljepsi je od svega sto sapucu asici.
Od zvuka defova i djevojacka pljeska
Drazi mi je sum prelistanih listova.
O ti sto na ovaj stupanj zelis dospjeti,
Znaj da palme se razlikuju po visini.
Zar me mislis prestici,
A ja nocima bdijem, dok  usnu provodis ih ti."[/i]

Koliko je znanje plemenito, koliko dusi radosti donosi!  Ono stvara spokoj u grudima i svojim nurom nas razum blagosilja.

"Zar je onaj koji ima jasnu predstavu o Gospodaru svom kao onaj kojim se lijepim cine ruzna djela njegova i koji se za strastima svojim povodi ?" ( Muhammed, 14. )

12.02.2008.

BLAGODATI BOLI

BLAGODATI BOLI

Bol nije uvijek ruzna i pokudjena stvar, zato je robu nekad bolje da dio vremena provede u boli.

Bol cesto prati iskreno slavljenje Allaha, topla i dirljiva dova.  Bol ucenika vremenom ga cisti i od njega stvara vrhunskog ucenjaka, jer se on na pocetku puta stjecanja znanja bezrezevno trudio, i to je za rezultat imalo uspjeh.  Bol i patnja pjesnika radjaju vrsnog i jakog utjecajnog knjizevnika.  Bol koja je sazgala njegovo srce probudila je dusu, otvorila um i rodila dar za pisanje.  Trud, napor i bol pisca zavrsava knjigom ciji su plodovi, slike, pouke i sjecanja dugo zivi.

Ucenik koji vodi bezbrizan i miran zivot, bez kriza i iskusenja, najcesce zavrsava kao lijena osoba i gubitnik, jer ga nisu ocelicile nedace.

Pjesnik koji nije krocio stazama boli i spoznao okus gorcine i ocaja ostaje obican sastavljac rima, a njegove su pjesme profane.  Pjesme takvog pjesnika izviru iz jezika i uma, a ne iz srca i duse, stoga u njima nisu utkane najljepse rijeci i iskrene emocije.

Najbolji i najuzviseniji primjer za ovo jeste zivot prvih vjernika koji su osjetili zoru poslanstva, radjanje ummeta i pocetak Objave.  Njihov je iman najuzviseniji, srca najcednija, govor najiskreniji i znanje najdublje, jer su prezivjeli velike patnje i boli kao i glad, zedj, ubijanja, progone i mucenja.  Oni su s pravom bili prvaci dobrote i iskrenosti, odabrana generacija, uzori u cednosti i plemenitosti i simboli pozrtvovanja.

" Njih nece zadesiti ni zedj, ni umor, ni glad na Allahovu putu, niti ce stupiti u neko mjesto koje ce nevjernike naljutiti, niti ce ikakvu nevolju od neprijatelja pretrpjeti, a da im to sve nece kao dobro djelo upisano biti - Allah zaista nece dopustiti da propadne nagrada onima koji cine dobro. " ( Et-Tevba, 120. )

Zivot je pun kazivanja o ljudima koji su ostavili velika djela iza sebe upravo zahvaljujuci boli i kusnjama koji su ih snalazili.  El-Mutenebbi  [size=9] (slavni pjesnik iz klasicnog doba arapske knjizevnosti ) [/size] bio je u groznici kada je spjevao sljedece stihove:

[i]"Ove boli moje bas su stidljive
Dolaze samo kada tame nastupe."[/i]

En-Nu'man ibn el-Munzir prijetio je pjesniku En-Nabigi smrcu, pa mu je ovaj stihom uzvratio:

[i]"Ti si sunce, a zvijezde kraljevi ostali
Sve zvijezde zgasnu kad sunce se pojavi."[/i]

Veliki je broj ljudi koji su boli potakle da duboko ostave svoj trag na Zemlji.

Stoga, nemoj tugovati zbog boli i ne strahuj od kusnji i nedaca.  Mozda se u njima krije snaga i blagodat za tebe.  Znaj da je zivot u kojem je tvoje srce slabasno, tijelo izmuceno i dusa napacena uzvisenij i icedniji od zivota ljudi cija su osjecanja hladna, duse bezbrizne i ambicije zgasle.

"Ali Allahu nije bilo po volji da idu, pa ih je zadrzao, i bi im receno: 'Sjedite s onima koji sjede!'" ( Et-Tevbe, 120. )

Sjecam se pjesnika koji je sav zivot proveo u patnji, kusnjama, ocaju i boli rastanka.  Svojim posljednjim dasima zivota kazao je prelijepu pjesmu koja moze biti uzor po savrsenstvu, sadrzaju i stilu.  To je Malik ibn er-Rejb, koji u svojoj kasidi kaze:

"[i]Zar ne vidis da ostavih zabludu i krenu stazama upute ?
Zar ne vidis da postadoh gazija vojske Ebu Affanove ?
Tako mi Boga, ostavih sve dobro svoje
I sinove u obilju i sreci, Njemu pokoran.
O stanovnici doma moga, smrt se priblizila.  Dodjite mi, jer sam bolan nocima.
Budite kraj mene dan ili malo noci
I ne pozurujte me, znam sta ce me snaci.
Kraj samrtne mi postelje tiho hodite
I oci mi trosnom odorom mojom prekrijte.
Ne zavidite mi, sinovi moji, Allah vas blagoslovio,
Sto mezar je moj komad zemlje prostrane zauzeo."[/i]

Ove rijeci napacenog i umornog pjesnika jesu vapaj iskreni i uzdah pun gorcine koji je izbio iz dna toplog srca.

Navedeni stihovi nastali u trenucima velike boli i patnje, zacijelo, dopiru do najskrivenijih kutova nasih srca i najudaljenjih predjela nasih dusa.

"On je znao sta je u srcima njihovim, pa je spustio smirenost na njih, i nagradit ce ih skorom pobjedom." ( El-Feth, 18. )

[i]"Ne grdi asika zbog njegove ljubavi,
Mozda ces i ti sutra u njegovoj kozi biti."[/i]

Procitao sam mnoge divane i zbirke pjesama, no vecina njih bila je hladna i bezivotna.

Pisci tih divana nisu ih napisali iz iskustva, iz dozivljene i prozivljene boli, tako da su samo napisali stihove i pjesme bez duse i topline koja dolazi do srca citatelja.

Slusao sam mnoge vaize, ali oni nisu moja osjecanja potakli.  Govorili su bez zara i revnosti, a u zivotu nisu iskusili nikakvu nedacu i kusnju. "... jer su ustima svojim govorili ono sto nije bilo u srcima njihovim." ( Ali Imran, 167. )

Ako zelis da tvoje rijeci i govor ostave traga na dusi onih koji te slusaju, prozivi ih prije nego sto ih kazes. Iskusi patnju onoga sto kazujes, saosjecaj s tim, i vidjet ces kako tvoji savjeti silno utjecu na ljude oko tebe.

"Ali kad na nju kisu spustimo, ona ustrepce i uzbuja, i iz nje iznikne svakovrsno bilje prekrasno." ( El-Hadzdz, 5. )

09.02.2008.

ZASTANI I RAZMISLI!

ZASTANI I RAZMISLI!

Ne tuguj, jer si vec prije tugovao i vidio si da od tuge nema nista.  Tvoj sin nije uspio u skoli, pa si se zbog toga razalostio, no, je li mu to ista pomoglo ? Tvoji su roditelji umrli, tugovao si mnogo, no to ih nije vratilo u zivot ? Isto tako bilo je i s tvojim neuspjelom trgovinom, no tvoje zalopojke nisu donijele nikakvu zaradu.

Ne tuguj, jer si bio tuzan zbog jedne nesrece, pa su se one umnozile, zalio si se na siromastvo, pa se ono povecalo, tvoji su te neprijatelji jos vise napali.

Ne tuguj, jer u tuzi zaboravljas na toplinu doma, dobrotu svoje supruge, imetak, polozaj i djecu.

Ne tuguj, jer tuga vodu cini gorkom, cvijece trnjem, vrt pustinjom i tamnicom nesnosnom.

Ne tuguj, jer imas oci, usi, usne, ruke i noge.  Tijelo tvoje zdravo je i zivis u miru i sigurnosti. "Pa koju blagodat Gospodara svoga poricete! " ( Er-Rahman, 13. )

Ne tuguj, zivis u svojoj vjeri, toplom domu, jedes vruc hljeb, pijes vodu, imas odjecu i suprugu.  Zasto bi onda tugovao ?!

09.02.2008.

NASMIJESI SE

NASMIJESI SE

Umjereni smijeh lijek je za sve brige i tugu.  To je neobicno mocna sila koja obveseljava duh i unosi vedrinu u srce.  Ebu Derda je kazao: "Zelim nasmijati covjeka, kako bi rasteretio njegovo srce."  Najplemenitiji covjek, Poslanik Muhammed, sallallahu 'alejhi ve sellem, smijao se toliko da bi mu se, ponekad, vidjeli sjekutici.  Ovo ukazuje da je smijeh sredstvo pametnih i mudrih ljudi kojim lijece srce i dusu.

Smijeh je trenutak kada se dusa najvise ispuni, vrhunac spokoja i veselja.  No, ovaj smijeh ima granicu i nije pretjeran:  " I ne pretjerujte sa smijehom, doista pretjeran smijeh umrtvljuje srce. "  Smijeh treba biti umjeren kao i sve ostale stvari.  " Osmijeh pri susretu s bratom jeste sadaka. " ( Hadis ).  " I on se nasmija glasno rijecima njegovim. " ( En-Neml, 19. )  Treba jasno razlikovati smijeh od ismijavanja i podrugivanja: " I posto im je donio znamenja Nasa, oni su ih, odjednom, poceli ismijavati. " ( Ez-Zuhruf, 27. )  Osmije je jedna od blagodati u kojoj ce uzivati stanovnici Dzenneta. " Danas ce oni koji su vjerovali - nevjernicima se smijati. " ( El-Mutaffifun, 34. )

Arapi su pohvalno gledali na smijeh jer on upucuje na sirokogrudnost, toplu dusu, plemenitost, otvoren duh i dobrotu.  Jedan pjesnik kaze:

" Covjek sklon smijehu raduje se poklonu,
  Ushicen je svakom prijateljskom susretu. "

Zehir u svojoj pjesmi O DUSI kaze:

" Dobar covjek ti se raduje kada dodje,
  Kao da mu blago najvece nosis. "

Istina je da je islam utemeljen na pravicnosti i srednjem putu u vjerovanju, akaidu, etici i odgoju.  Zato u njemu nema mjesta za zlovolju i namrgudjenost, kao ni za prestravljenost i ukocenost.  Islam nosi ozbiljnost, postovanje, olaksavanje i postojan duh.

Ebu Temmam kaze:

" Sve u zivotu dugujem ocu koji je bio
 Zvjezda mudrosti, puno mudrosti jutro,
  Veseljak ozbiljan dobrano,
  Koji je u zivote drugih radost unosio. "

Smrknuto lice i mrzovolja dokaz su nezadovoljnog i uznemirenog covjeka koji nikad nije dobrog raspolozenja.  " Pa se onda smkrnuo i namrstio. " ( El-Mudessir, 22. )

Brate, kada bi samo svoje prijatelje docekivao s osmijehom, osjetio bi veliku srecu i blagodat.

Ahmed Amin u svojoj knjizi Fejd el-hatir kaze: "Ljudi koji se smijese zivotu nisu samo najsretniji u dusi, nego su oni najradiniji, najpodobniji za razne odgovornosti, najbolji ljudi kada nastupe teska vremena i kada se rjesavaju problematicne situacije.  Oni na najbolji nacin prilaze stvarima koje koriste kako njima tako i ostalim ljudima.

Kada bi se nasao u situaciji da biram izmedju velike imovine, neke visoke funkcije i zadovoljne, nasmijesene duse, odabrao bih ovo posljednje.  Naime, sta je imetak ako si mrzovoljan i neraspolozen ?! Sta vrijedi visok polozaj kada si u dusevnom nemiru i tjeskobi ?! Najzad, sta ti vrijede sva bogatstva ovog svijeta, ako si uzrujan, nespokojan i tjeskoban kao da se vracas sa dzenaze neke voljene osobe ?!  Sta vrijedi ljepota zene ako je ona stalno namrstena, nervozna i cija se kuca pretvara u dzehennem ?!  Od nje je bezbroj puta bolja zena koja joj nije ravna po ljepoti, ali koja svojim raspolozenjem i ponasanjem od kuce cini dzennet.

Osmijeh vrijedi samo onda kada proizlazi i izbija iz ljudske prirode prepune dobrote.  Cvijece i sume smijese se, rijeke i mora, nebo i zvijezde i ptice.  Covjek je po svojoj prirodi nasmijesen i veseljak.  Ono sto remeti tu njegovu sliku i prirodu jesu pohlepa, strast i zlo, sto ga cini namrstenim.  U tim trenucima on je u neskladu sa svojom iskonskom naravi.  Zbog ovoga, svako ko je namrsten ne vidi ljepotu ni u cemu, a onaj ko svoje srce uprlja ne vidi stvarnost.  Svaki covjek ovaj svijet promatra kroz svoja djela misli i motive.  Stoga, ako njegova djela budu lijepa, misli ciste i motivi cedni, on ima pozitivan stav prema ovom svijetu.  Takav covjek svijet sagledava u njegovoj iskonskoj ljepoti.  U suprotnome, covjekovi su stavovi zamagljeni, prizori svijeta tamni i on sve oko sebe vidi crnim i nevaljalim.

Postoje osobe koje od svega naprave nesrece i jad, ali i one koje u svemu traze srecu i radost.  Neke zene u svome domu uocavaju samo greske i pamte crne dane kada je, naprimjer, bio razbijen neki tanjir, kada je jelo bilo preslano ili kada je soba bila neuredna.  One tada galame, psuju i prekoravaju svakog ko se nadje u kuci, i tako se upali iskra koja dovodi do pozara. Postoje i ljudi koji otezavaju zivot sebi i ljudima oko njih.  Takvi ljudi svaku rijec cuju i tumace pogresno, od nekog beznacajnog dogadjaja prave katastrofu, kukaju na sav glas zbog neupsjele trgovine, lose zarade, neispunjene zelje i tome slicno.  U njihovim ocima sav je svijet crn, i oni taj osjecaj prenose na sve osobe oko njih.  Oni imaju nevjerovatnu moc pretjerivanja i preuvelicavanja svega sto se desi, od misa prave slonove, od travke drvo.  No, oni nemaju snage za cinjenje dobra, tako da nisu sretni kada budu darivani, makar to bilo i obilato, i nezadovoljni su bilo sta da steknu, makar to bilo i ogromno.

Zivot je umijece, a umijece se moze nauciti.  Zato je covjeku bolje nauciti kako ce u svoj zivot unositi cvijece, miomirise i ljubav, nego se posvetiti punjenju svojih dzepova i kasa novcem.  Sta je zivot ako se pretvori u trku za novcem ? Sta je zivot ako u njemu nema milosti, ljubavi i ljepote ?!

Vecina je ljudi slijepa pred ovosvjetskim ljepotama.  Oni samo vide materijalna bogatstva i novac. Takvi ljudi prolaze pokraj prekrasnih vrtova, lijepih cvjetova, zdenaca blagorodnih i ptica cvrkutavih, ali oni se tome ne dive.  Dive se samo novcu kada dolazi i odlazi.  Treba kazati kako je novac sredstvo za lijep zivot, no ovi su ljudi to pogresno shvatili, pa misle kako se sretan zivot moze kupiti i kako je to ustvari zivot koji se vrti oko novca.  Oci su nam date da promatramo ljepotu, no mi smo to promijenili i gledamo iskljucivo na novac.

Nista vise  lice ne cini namrstenim kao ocaj.  Stoga, ako zelis imati osmijeh na licu, bori se protiv ocaja.  Kapije i sanse otvorene su za tebe i sve ljude, zato navikni um da bude otvoren za nadu i ocekuj dobro u buducnosti.

Ako si uvjeren da si stvoren da cinis sitne stvari u zivotu, onda ces u zivotu ostvariti malo.  Ako mislis da si stvoren za uzvisene ciljeve i ako imas velike ambicije, slomit ces sve barijere i prepreke pred sobom, probit ces granice i dospjeti do beskrajnog prostranstva i uzvisenog cilja.  O tome svjedoci i primjer iz zivota ljudi koji su sve podredili materijalnim.   Ko se o toj trci za materijalnim umori na stotinu metara, on tu ostane, dok oni izdrzljivi ne osjete umor i predju nekoliko stotina metara.  Cilj i vizija tvog zivota odrazava tvoju snagu.  Stoga, odredi svoj cilj i neka on bude uzvisen.  Iako je do njega tesko dospjeti, ti ces ga ostvariti samo ako mu budes isao svaki dan, korak po korak.  Ono sto ljude zaustavlja na Putu istine i baca ih u tamnice jeste ocaj i beznadeznost, grijesan zivot, negativni stavovi, traganje za ljudskim mahanama i fokusiranje na zla ovog svijeta.

Najbolji put do uspjeha covjeka moze podariti dobar odgajatelj koji u njemu prepozna potencijale za dobro, balansira ih, istice i razvija najbolje vrline.  On covjeka navikava na sirokogrudnost i dobrotu, uci ga da je najbolji cilj kojem treba stremiti jeste da on bude izvor dobrote za sve ljude, onoliko koliko moze, da njegova dusa bude sunce koje ce zraciti svjetlom, ljubavi i dobrotom, zatim da mu srce bude ispunjeno njeznoscu, blagoscu, dobrocinstvom, humanosti i ljubavi koja ce sve ljude povezivati u dobru.

__________________

Ovdje cemo malo skratiti jer smatramo da smo dovoljno rekli, tj., sustinu i poentu, iako je ova tematika jos opsirnija.

__________________


Noviji postovi | Stariji postovi

UZMI MED I NE RAZBIJ KOSNICU
<< 12/2009 >>
nedponutosricetpetsub
0102030405
06070809101112
13141516171819
20212223242526
2728293031

MOJI LINKOVI

Napisite svoj komentar ili selam/pozdrav, poruku, itd.
[color=red] Upisite se u knjigu gostiju!





[/color]

Ja Rabbi
Gospodaru moj;´
ne dopusti da me zavara uspjeh
niti poraz baci u ocaj.
Podsjecaj me stalno,
da je neuspjeh iskusenje
koje predhodi uspjehu...

Gospodaru moj;´
nauci me da je tolerancija
najveci stupanj moci,
a zelja za osvetom prvi znak bolesti...

Gospodaru moj;´
ako mi uzmes imetak,
ostavi mi nadu,
ako mi podaris uspjeh,
podari mi snagu da savladam poraz,
ako mi uzmes blagodat zdravlja,
podari mi blagodat vjere.


Gospodaru moj;´
kada se ogrijesim o ljude,
podari mi snagu izvinjenja,
a kada se ljudi o mene ogrijese,
podari mi snagu oprosta.

Gospodaru moj;´
ako se desi da ja zaboravim Tebe,
nemoj Ti zaboraviti mene...

Ja Allah
Moj Allahu podaj dosta
Onom kom je skracen mal,
Siromahu koji dodje
Izlaz traziti za svoj hal.

Grijeh je njegov, grijeh veliki,
Oprosti mu ya Rabbi,
On je jedan i grijesan,
Rob ponizni,rob Tebi.

Gospodaru grijesi moji,
Nakupljeni kao prah,
Oprosti mi Svemoguci,
Jos povecaj oprostaj.

Zastiti me od bolova
I zelju mi ispuni,
Bolesno je srce moje,
A bolesnom lijek si Ti.

Rabbi mojoj vatru reci:
«Budi hladna , budi spas»,
K'o sto si rek'o :
«Budi hladna, Ibrahimu podaj glas.»

Gdje je Musa,gdje je Isa,
Gdje je Jahja, gdje je Nuh?
O Muslime grijesnice,
Tevbu cini Allahu.
_________________
Nemoj zaliti suzama, vec se sjeti dovama,
nemoj da ti suza krene kad probudis uspomene.
K'o da dusa poleti, sva u nuru izgori,
zastane kraj kapije, Ridvan cuvar avlije.

Hadis
[i][b] Od Ebu-Se'id el-Hudrija, r.a.: "Došla je neka žena Allahovom Poslaniku Muhammedu, s.a.v.s., rekavši mu:
"Allahov Poslaniče, ljudi pokupiše sav tvoj govor i upute, pa odredi i za nas jedan dan kod sebe da ti dođemo pa da nas podučiš onome čemu te je podučio Uzvišeni Allah", na što reče Allahov Poslanik, s.a.v.s.: "Vi ćete se sastajati sa mnom tada i tada.", pa se okupiše žene i Allahov Poslanik, s.a.v.s. im dođe podučavajući ih ono čemu ga je podučio Uzvišeni Allah, zatim reče: "Nema ni jedne žene koja rodi troje djece a da joj ona neće biti zastor od vatre, na što jedna od žena reagova pitanjem: "Allahov Poslaniče, a dvoje djece?", pa on reče, i dvoje djece, i ponovi to." [/b][/i]

Bilježi ga imam El-Buhari u svom Sahihu, 13/292, Kitabu-l-i'tisam

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
126922

Powered by Blogger.ba