UZMI MED I NE RAZBIJ KOSNICU

" A zasto oni ne putuju po svijetu, pa da srca njhova shvate ono sto treba da shvate i da usi njihove cuju ono sto treba da cuju, ali, nisu slijepe oci u glavi, vec srca u grudima. " ( El-Hadždž, 46. Casni Kur'an )

24.03.2005.

Pokajanje Keta Stivensa - britanskog pjevaca



Daily Hadith Raqam 141
Donnerstag, 14. safer, 1426
Donnerstag, 24. März, 2005


917 - Abû Huraira, Allahs Wohlgefallen auf ihm, berichtete:
>>Ich hörte den Gesandten Allahs, Allahs Segen und Heil auf ihm, sagen:
"Das Schwören wegen einer Ware ist Heuchelei und vernichtend für den Gewinn."

(Bukhârî, Muslim, Nasaî, Abû Dâwûd und Ahmad Ibn Hanbal)



http://www.halal.at/

Ket Stivens u dzahilijjetu:




Ket Stivens / Jusuf Islam u islamu:



Pokajanje poznatog britanskog pjevaca - Ket Stivensa

To je covjek koji je odbacio sva ovosvjetska uzivanja i lagodnosti koje nudi ovaj zivot. Napustio je hladnocu ovog svijeta i pribjegao zaru imana u kome je nasao srecu i blagostanje. Ovo je prica o britanskom pjevacu cija se slava prosirila na sve strane svijeta Ketu Stivensu. Kasnije, njegovo ime bit ce JUSUF ISLAM. On veoma dopadljivo i dirljivo pripovjeda:

Rodio sam se u Londonu, srcu zapadnog svijeta. Rodio sam se u eri televizije i na pocetku svemirskih putovanja, u vrijeme kada je tehnologija dosegla vrhunac u Britaniji, zemlji koja je poznata po svojoj civilizaciji. Odrastao sam u ovom drustvu i skolovao se u katolickoj skoli gdje su me naucili krscanskom poimanju zivota i vjere. Naucio sam sto se trebalo znati o Bogu, o Mesihu a.s., o predodredjenju, o dobru i zlu. Mnogo su mi govorili o Bogu, a malo o Mesihu, a jos manje o Svetom duhu. Sve vrste sredstva informisanja oko mene bile su usmjerene ka materijalizmu. Ucili su nas da je imetak istinsko bogatstvo, a da je siromastvo prava propast. Govorili su nam da je Amerikanac primjer bogatstva, a da je treci svijet primjer siromastva, gladi, neznanja i propasti!!! I zbog toga, potrebno je odabrati put bogatstva i taj put slijediti da bi se zivjelo sretno i lagodno. Tako se ispostavilo da filozofija zivota nema veze sa vjerom.

Krenuo sam ovim putem u zelji da postignem dusevno zadovoljstvo.

Poceo sam razmisljati o sredstvima uspjeha. Najlaksi nacin je bio da kupim gitaru, napisem i konponujem nekoliko pjesama i otpjevam ih pred ljudima. To sam i ucinio pod imenom Ket Stivens. Za kratko vrijeme, a tada sam imao samo 18 godina, snimio sam i izdao osam kaseta. Organizirao sam koncerte i poceo dobro zaradjivati. Vrlo brzo dostigao sam vrhunac. Kada sam se popeo na vrh, posmatrajuci dolje bojeci se pada.
Pocele su me obuzimati brige, zbog cega sam poceo mnogo piti alkohol. Dnevno sam pio citavu bocu alkohola, kako bih sakupio hrabrosti da pjevam. Imao sam osjecaj da ljudi oko mene nose maske i da niko ne otkriva svoje pravo lice. Nije se moglo bez licemjerja, ako si htio nesto prodati i zaraditi za zivot. Osjetio sam da je ovo zabluda i krivi put.
Zamrzio sam zivot i povukao se iz javnosti. Obolio sam od tuberkuloze, prebacen sam u bolnicu. Ovaj period koji sam proveo u bolnici bio je dobar za mene. Poceo sam razmisljati.
Vjerovao sam u Boga, ali crkva mi nije dala odgovor sta je to Bog. Nisam uspio predstavu o bozanstvu o kom govori crkva. Cijela prica bila je konfuzna.
Poceo sam razmisljati o svom putu u novi zivot. Imao sam knjiga o vjerovanjima Istoka. Poceo sam traziti mir i istinu. Osjecao sam da trebam nekuda krenuti, ali cilj nisam mogao dokuciti. Nisam se mogao pomiriti da ostanem nepomican, prazne glave. Poceo sam tragati i razmisljati o sreci koju nisam nasao u bogatstvu, ni u slavi, ni u crkvi. Poceo sam izucavati budizam i kinesku filozofiju. Mislio sam da je sreca u tome da otkrijes buducnost i tako izbjegnes zlo koje ona donosi. Tako sam postao indeterminista vjerujuci u apsolutnu slobodu volje. Vjerovao sam u zvijezde, u horoskop, ali sam brzo uvidio da su sve to obicne gluposti. Potom, okrenuo sam se komunizmu, misleci da je spas u tome da podijelimo bogatstvo ovog svijeta na sve ljude. Medjutim, imao sam snazan osjecaj da je komunizam protiv prirode covjeka, jer normalno je i pravedno da budes nagradjen za svoj trud, a ne da ta nagrada ide u tudji dzep. Zatim sam poceo koristiti sredstva za smirenje kako bih prekinuo ovaj okrutni kosmar razmisljanja i konfuzije.
Poslije izvjesnog vremena shvatio sam da nijedna dogma nije u stanju da mi pruzi odgovor i pojasni tu istinu za kojom tragam. Pao sam u ocaj. U tom periodu nista nisam znao o Islamu. Vratio sam se svojoj vjeri i onome cemu me je crkva naucila, jer, shvatio sam da su sve ove dogme i obicna glupost, a crkva je, ipak, nesto bolja.
Ponovo sam poceo svirati i pjevati. Imao sam osjecaj da je muzika moja vjera i nista drugo osim nje. Pokusao sam biti predan ovoj vjeri i trudio se da sto bolje odradim taj posao, sto je bilo u skladu sa zapadnjackom idejom, a koja je proizvod crkvenog ucenja, da covjek moze postati savrsen kao Bog ako usavrsi svoj posao, preda mu se i zavoli ga.

Godine 1975. desilo se cudo. Moj stariji brat poklonio mi je primjerak Kur’an-i kerima.
Taj primjerak bio je kod mene kada sam posjetio Kuds u Palestini. Od te posjete poceo sam pridavati paznju ovoj Knjizi koju mi je poklonio brat, ali nisam znao sta sadrzi i o cemu govori. Nakon moje posjete Kudsu poceo sam tragati za prijevodom znacenja Kur’ana i to je bilo prvi put da razmisljam o Islamu.

Zapadnjaci smatraju da je Islam rasisticka i nacionalisticka vjera, a da su muslimani neobicni cudaci, svejedno bili Arapi ili Turci.
Moji roditelji porijeklom su bili Grci, a oni mrze Turke muslimane. Zbog toga je bilo logicno da mrzim i Kur’an, Knjigu u koju vjeruju Turci. Ipak, odlucio sam da izucavam Kur’an i iscitam prijevod njegovog znacenja. Mislio sam da nema nista u tome, ako pogledam sta sadrzi Kur’an.

Na samom pocetku primjetio sam da Kur’an pocinje U IME ALLAHA, a ne u necije drugo ime.
Recenica: U IME ALLAHA MILOSTIVOG, SAMILOSNOG, ostavila je dubok trag u mojoj dusi. Potom, FATIHA, pristup Kur’anu: HVALA ALLAHU, GOSPODARU SVIH SVJETOVA, sva hvala pripada Allahu, Stvoritelju svjetova, Stvoritelju svega stvorenog.

Sve do tog trenutka mao sam sta znao o Bogu, jer su mi govorili: Bog je jedan podijeljen u troje!
Kako!?
Ne znam.
Govorili su nam da nas Bog nije Bog Zidova!!

Medjutim, Kur’an istice obozavanje jednog i jedinog Allaha, Gospodara svih svjetova, istice da je Stvoritelj jedan i da nema druga s kojim dijeli moc. Ovo je za mene bilo nesto sasvim novo.

Prije nego sto sam dosao u susret sa Kur’anom mislio sam da postoji neki sklad medju silama koje mogu ciniti cuda. Ali sada sam shvatio islamsko glediste: Jedino Allah moze uciniti sve, a uz to ide i vjerovanje u Sudnji dan, da je Ahiret vjecan, da covjek nije gomila mesa koja ce vremenom postati prah, kao sto biolozi kazu.
Islam uci da ono sto budes radio na ovom svijetu odredit ce tvoju sudbinu na Ahiretu. Kur’an-i kerim pozvao me Islamu i ja sam se odazvao tom pozivu, a crkva koja me je unistila, unesrecila i u ocaj bacila, koja mi nije mogla odgovoriti na pitanja o mom bicu i dusi, ona me je poslala Kur’anu.

U Kur’anu sam primjetio nesto cudno: on ne lici na ostale objavljene knjige, ne sastoji se od odlomaka i opisa koje sam vidio u ostalim vjerskim knjigama koje sam citao, na njegovim koricama nije stajalo ime autora. Tako sam shvatio sustinu Objave koju je Uzviseni Allah objavio Svome Poslaniku.
Sada mije bila jasna razlika izmedju Kur’ana i Jevandjelja koje su pisali razliciti autori na osnovu raznih prica.

Pokusavao sam naci gresku u Kur’anu, ali je nisam nasao. Cijeli Kur’an bio je u skladu sa idejom cistog i istinskog jedinstva. Poceo sam shvacati sta je to Islam. Kur’an nije bio samo jedna Objava. U njemu sam nasao imena svih Poslanika, koje je Uzviseni Allah pocastio. On medju njima nije pravio razliku. Ovo je bilo logicno, jer da nije tako onda ne bi postojalo jedinstvo svih Objava.
Tada sam shvatio kontinuitet Objave od pocetka stvaranja. Shvatio sam da su ljudi kroz historiju bili dvije vrste: ili vjernici ili nevjernici. Kur’an-i kerim odgovor je na sve moje nejasnoce i zbog toga sam bio sretan.

Otkrio sam ISTINU.

Nakon sto sam proucio cijeli Kur’an za godinu dana, poceo sam primjenjivati ideje na koje sam u njemu naisao. U to vrijeme imao sam osjecaj da sam jedini musliman na svijetu. Zatim sam razmisljao o tome kako i na koji nacin biti istinski musliman.

Zaputio sam se u London i javno obznanio svoj ISLAM, izgovarajuci:

ESHEDU EN LA ILAHE ILLELLAH WE ESHEDU ENNE MUHAMMEDEN ‘ABDUHU WE RESULUHU!

Tada sam shvatio da je Islam teska i odgovorna zadaca i da kelime-i-shehadetom nisam zavrsio posao.

Osjecao sam se kao ponovo rodjen.



Znao sam kuda idem sa svojom bracom, Allahovim robovima, muslimanima, iako nikoga od njih ranije nisam poznavao.
Jer da sam ranije upoznao muslimana i on me pozvao u Islam, odbio bih njegov poziv zbog mizernog stanja u kojem se muslimani nalaze, a i zbog ruzne predstave o Islamu kakvu nude zapadni mediji, pa cak i muslimanski mediji, koji cesto iskrivljuju cinjenice o islamu i cesto podrzavaju izmisljotine i lazi neprijatelja islama koji nisu u stanju da pomognu svojim narodima koji su danas izlozeni moralnim, drustvenim i drugim bolestima.
Islamu sam dosao kroz njegov najbolji izvor, Kur’an-i kerim, a zatim sam poceo izucavati zivotopis Allahovog Poslanika saws koji je svojim ponasanjem i praksom poducio muslimane Islamu. Nasao sam veliko bogatstvo u zivotu Poslanika saws. Zaboravio sam na muziku.
Posavjetovao sam se sa bracom i rekli su mi da prestanem, jer muzika te zaokuplja od sjecanja na Allaha swt i moze biti veoma opasna. Vidio sam omladinu kako napusta svoje porodice i zive u duhu pjesama i muzike, a Islam to ne odobrava. On podstice i trazi izgradnju covjeka. A sto se tice miliona koje sam zaradio od mog prethodnog posla, muzike, sve sam ulozio u pozivanje Allahovom putu.

Ovo je prica poznatog britanskog pjevaca Keta Stivensa, kasnije JUSUFA ISLAMA, koji je odbacio slavu i milione nakon sto ga je Uzviseni Allah uputio na pravi put. Ovo kazivanje poklanjamo svim glumcima i pjevacima u nasem arapskom, islamskom i cijelom svijetu. Modza bude pouka onima koji pouku prihvataju.

_____________________________________________________

Moj puta ka Islamu


Amir B. iz Sarajeva


Moji prvi dodiri sa islamom bili su u Sarajevu. Rano ujutro i naveče prilikom zalaska sunca čuo se je mujezin kako iz doline Miljacke zove vjernike na namaz. Na jednom brdašcu, koje se proteže do u čaršiju, sjedimo u bašči i gledamo na grad. Minareti i crkve se isprepliću. Nakon što mujezin završi, počinju zvoniti zvona sa katedrale i sve se stapa u zalasku sunca preko mnogih brda koje okružuju grad.



Moja majka je katolkinja, moj otac je musliman koji je odrastao u komunizmu i sa vjerom nije imao ništa. Moji roditelji se nisu mogli dogovoriti da li da me pokrste ili da me obrežu, te su meni ostavili odluku za dan kada budem dovoljno zreo za to.

Vjera je u mome životu igrala malu ulogu. Ali, ja sam uvjek vjerovao u Boga i kroz mnoge doživljaje sam svoje vjerovanje učvrstio. Bio sam u crkvama ali nikada nisam ušao ni u jednu džamiju. Za mene je to bio jedan strani svijet kojeg sam posmatrao sa odstojanjem. Na žalost, od samog moga djetinjstva sam imao mnogo predrasuda prema muslimanima.

U komšiluku, u Njemačkoj gdje sam odrastao, su živjeli mnogi Turci, čiji je porodični život bio nesređen. Muslimanke su morale ići nekoliko koraka iza svojih muževa. Očevi su redovno tukli svoju djecu, a i majke su bile žrtve izljeva gnjeva muževa. Naše turske komšije su na mene ostavile veoma negativan dojam. Danas znam da takvo ponašanje nema veze sa Islamom.

Upoznao sam jednu djevojku, oženio se, dobili smo sina i život je krenuo svojim tokom. Pare su tada za mene bile ključ ka osobnoj slobodi i sreći. Kod mojih prijatelja je važilo da si bez para niko i ništa. Samo ako si uspješan u svome poslu i ako imaš materijalnih sredstava, uspio si u društvu. Za kratko vrijeme, materijalno sam daleko dogurao – dok jednog dana se sve nije srušilo kao kula od karata.

Moja žena se htjela od mene razvesti i zadržati sina za sebe. Nisam odmah shvatio šta bi to za mene značilo. Nekoliko mjeseci prije toga sam ona nije htjela da se preselimo u južnu Njemačku, gdje sam dobio novi posao, te sam isti izgubio. Na ovaj način sam izgubio svoga sina, jer mi je bilo dozvoljeno da ga posjetim samo jednom u mjesecu. Pred sudom sam se osjećao krajnje poniženim jer nisam bio u stanju ništa da uradim. Alimentacija je bila toliko velika da je nisam mogao mjesečno plaćati. Dio moje plate bi direktno išao mojoj ženi. Odjednom sam imao velike dugove i ostao sam bez para, bez porodice i bez posla. Sve je bilo izgubljeno.

Prije dvije godine sam bio opet u Sarajevu. Još od moga djetinjstva me je taj grad opčaravao. Iako sam nakon rata neredovno posjećivao grad u njemu sam se osjećao kao kod kuće. Nisam tačno znao šta me očekuje; Sarajevo je za mene bilo zadnja slamka. Nešto sam tražio, ali nisam znao šta. U Sarajevu sam upoznao jednu muslimanku. Ona mi je objasnila šta znači biti musliman, šta znači klanjati pet puta na dan i živjeti po islamskim propisima. Imao sam puno pitanja, na koje nisam mogao dobiti podrobnije odgovore. Jednog dana, za vrijeme ramazana 2003. godine, usudio sam se po prvi put ući u džamiju.

Moram priznati da se nisam baš osjećao lagodno u svojoj koži. Već u dvorištu Begove džamije osjećao sam da su sve oči ka meni uperene. Kroz glavu su mi strijelile misli – smijem li ja uopšte ući unutra? Šta će se desiti kada ljudi primjete da ne znam klanjati i da nisam musliman? Osjećaj je bio jači kada sam izuo cipele i oklijevajući ušao u džamiju.




Bio sam iznenađen svijetlim i bijelim zidovima i visinom unutrašnjosti džamije.




Sjedoh odmah desno na jednu klupu. Pored mene su bili neki stariji djedovi koji su me posmatrali od glave do pete. Džamija se je brzo punila. Ali šta je ovo? Svako je za sebe klanjao i izgledalo je haotično. Bez nekog reda, ljudi su izgovarali molitve, jedan bi ustao, drugi bi sjeo, treći je čelom dodirivao tepih. Ovo je išlo neko vrijeme dok nije došao imam. Onda je sve iznenada zanijemilo. Ljudi su napravili redove iza imama. Popunili su se redovi. Još i danas se sjećam nekih ljudi, koji su se pred sam namaz okrenuli i gledali u mom pravcu. Stariji muslimani su klanjali, sjedeći pored mene. Ova skupina muslimana je na mene djelovala veoma homogeno, svi su bili jednaki pred Allahom, bez obzira gdje se u džamiji nalazili. Tako se je moglo desiti da jedan profesor klanja pored policajca, jedan prodavač pored bankara. Pošto su safovi bili popunjeni, nikada ne bi znao ko je osoba koja pored tebe klanja. Svi su bili okrenuti Mekki i zbijeni jedni pored drugih, tako da su im se ramena dodirivala. Atmosfera zajedničkog je lebdila iznad naših glava. Sve je bilo u harmoniji, sve je bilo čisto – svi su bili jednaki pred Allahom. Kada su zajednički izgovorili 'Amin' uhvatila me je neka jeza. Bio sam iznenađen u kojoj mjeri je Islam sličan kršćanstvu – da li je ovo bilo isto kao i 'amen' kršćana u crkvi? Od svoje katoličke bake sam ovu riječ često puta čuo, a sada ovaj doživljaj u džamiji. Kroz brojne kasnije razgovore sam shvatio da Islam ima dodirnih tačaka sa kršćanstvom i da je Islam prirodni nastavak jevjrejstva i kršćanstva. Jedan drugi pokret klanjača je za mene imao simbolni karakter – na završetku namaza svi su istovremeno pomjerili glave na desnu i lijevu stranu, kao da su htjeli da otjeraju zlo od sebe.

Molitva je kao i u svakoj vjeri čin čišćenja od grijeha, koje radimo svjesno ili nesvjesno. Ovo se da osjetiti posebno u namazu kod muslimana. Čak i sam abdest – pranje pred namaz – oslobađa čovjeka. I u istinu svaki put nakon abdesta osjećam se opuštenim i u stanju sam da uredim svoje misli.

Ovo je bila moja prva posjeta džamiji. Nastala su mnoga pitanja. Htio sam nekoga upoznati, ko se sa Islamom svakodnevno druži i ko živi tu vjeru. U proljeće 2004. godine sam krenuo ka Bjeloj džamiji u Sarajevu. Nakon prvog razgovora sa imamom osjećao sam duboku vezu sa njim. "Islam ti hoće pomoći a ne kazniti. Islam te približava Bogu." I to je sva tajna. Jednu čitavu heftu smo svaki dan pričali i diskutovali o svim temama, koje su mi ležale na srcu. Nakon tog vremena bilo mi je jasno – to je moj put.

Moj truhli materijalistički fundament, na kojem sam gradio svoj dosadašnji život, sam ostavio po strani. Jedino što mi je sada bilo važno jeste moja vjera u Allaha. Prvog aprila 2004 godine sam izgovorio šehadet i od tada sam dio ummeta Muhammeda s.a.w.s.

Amir B.

Napomena: Preuzeto sa: dzemat.org
_________________
[i]-----------------------------

On ( Allah ) je Sunce izvorom svjetlosti ucinio i polozaje mu odredio da biste znali broj godina i racunanje.
Allah je to mudro stvorio. - On potanko izlaze dokaze ljudima koji razumiju. ( Casni Kur'an 10:5 )
[/i]

15.03.2005.

Gospodaru moj...

--Dova

--------------------------------------------------------------------------------

Gospodaru moj;

ne dopusti da me zavara uspjeh, niti poraz baci u ocaj.

Podsjecaj me stalno, da je neuspjeh iskušenje koje predhodi uspjehu...

Gospodaru moj;

nauci me da je tolerancija, najveci stupanj moci,

a želja za osvetom prvi znak bolesti...

Gospodaru moj;

ako mi uzmeš imetak, ostavi mi nadu, ako mi podariš uspjeh,

podari mi snagu da savladam poraz,

ako mi uzmeš blagodat zdravlja, podari mi blagodat vjere ...

Gospodaru moj;

kada se ogriješim o ljude, podari mi snagu izvinjenja,

a kada se ljudi o mene ogriješe, podari mi snagu oprosta.

Gospodaru moj;

ako se desi da ja zaboravim Tebe, nemoj Ti zaboraviti mene...

Amin


04.03.2005.

Bratunac ( BiH ): Satanovi sinovi !

SATANSKI SINOVI



Odmah pocinje privodenje ljudi. Cine to u po bijela dana opkoljavajuci kucu, ponekad pozivajuci u
Policiju samo na razgovor i onda hapseci. Ljudi su se zavukli u svoje domove.
Nije se znalo sta Srbi zele. Cekalo se po koga ce doci. Ulice u Bratuncu odjednom su postale puste. Niko vise nije izlazio. ...

Arkanovci su koristili specificne sirene koje su piskutavo zavijale po pustim bratunackim ulicama. Taj zwuk stvarao je jezu kod djece i zena, koji su, zbijeni jedni uz druge, na priblizavanje ovog zvuka plakali bez glasa.....

....Zena je tada ugledala sliku koju nikada nece zaboraviti. Kod dvadesetosmogodisnjeg Emira Mesica oci su bile izvadjene, nos i usi odsjeceni, po prsima i ostalim dijelovima tijela usjeceni krstovi, prsti ruku odsjeceni.

Dva mladica bila su gola, samo u bijelim gacicama. Culi su im se promukli, drhtavi glasovi. Na drugoj obali i na toj udaljenosti osjecao se njihov strah i drhtanje. Treci je bio u odijelu i gledao je tupo ispred sebe. Jedan od golih molio je da ga ne ubijaju. Na te njegove molbe odjeknuo je smijeh: "U vodu, bre, Turcine", culo se, "u vodu!" Usao je do pasa u maticu i okrenuo se drzeci priljubljene ruke u laktovima, malo iznad vode. Vidjelo se kako ga je jedan od uniformiranih koji je govorio cisto srpski sasjekao rafalom, time mu tijelo gurnuvsi u talase koji su ga ponijeli. Drugi mladic iznenada je skocio u maticu, pokusavajuci se spasiti. ...

UVOD

Ova knjiga vjerovatno nikad ne bi nastala, pogotovo ne bi bila u ovom obliku da nije bilo Mehe i Abdulaha Karica Abeta, Bratuncana koji su prezivjeli genocid u svome gradu i zivjeli pod zakletvom da ce o njemu svjedociti. Ova knjiga ispunjava njihovu zakletvu, na cemu sam im, kao i, vjerujem, i vi, postovani citaoce, zahvalan.

Za zlocin u Bratuncu sam prvi put saznao iz televizijske emisije. Sjedio sam u jednom sarajevskom stanu krajem proljeca 1992. godine sa svojim prijateljem novinarom Senadom Avdicem i slusao kako granate ruse grad. Na TV-u se pojavio nas poznanik Ibe Vrazic, koji je u studio donio kasetu nakon koje vise necu mjesecima mirno zaspati. Redale su se slike izmucenih, tek pristiglih logorasa iz Bratunca. Izmrcvaren ljudi, cija je koza bila crna od udaraca, izbrazdana krizevima po prsima, ledima, celu, nisu bili u stanju ni da govore. Jedan se mladic gusio dok je pio vodu. U maloj sportskoj dvorani logorasi su plakali kao djeca, slomljeni dusevno. Senadu sam tada rekao: "Evo, ovi ce pobijediti u ovom ratu". Zacudeno me je pogledao i nije to komentirao ni jednom jedinom rijecju. Sarajevo je bilo potpuno blindiran grad.

Karadzicevi Srbi su napadali i zeljeli uci po svaku cijenu. Sa svojim prijateljem mastao sam napustiti Sarajevo i krenuti prema drugim slobodnim teritorijama, ali to je tada bilo nemoguce izvesti. Moj kolega se jos vise iznenadio i cini mi se osjetio malo radosti kad sam mu rekao: "Kad izademo na slobodnu teritoriju obavezno cu potraziti ove ljude. Ja nesto o njima moram napisati". Tada nisam znao da u Bratuncu nije ispaljen niti jedan metak na Srbe, a da je ubijeno oko 1.500 civila Muslimana. Bez ispaljenog metka. Nikakav razlog za ubijanje nije postojao. Jer cim sam se sreo sa prvim logorasem iz toga bosanskog grada pitao sam: "Jeste li se opirali? Jeste li pucali"? Stalno cu ispitujuci prezivjele pitati za taj jedan jedini metak i postati im dosadan, sve dok se konacno u to nisam definitivno uvjerio. Jos dok sam sjedio u onom stanu, vjerovao sam u to. Bio sam, dakle, u pravu. U pitanju su bili prastara mrznja i klasican genocid. Sa svojim svjedocima sam se druzio. Sa nekima sam ostajao danima, izludivao ih pitanjima i uvijek bio nezadovoljan odgovorima. Bratuncani su me, ipak, prihvatili kao svoga.



Nijednu zrtvu prije toga nisam upoznao, mozda nikoga od njih u putu nisam sreo, ali razgovarajuci i stalno biljezeci upoznao sam ih sve. Interesirao me je njihov prosli zivot, njihove tuge i radosti. To nisu bila samo imena ili brojke, to su bili ljudi koji su zivjeli i pokusavali biti sretni. Sa jednim od svjedoka proveo sam cak mjesec i po dana, ostajuci i po desetak sati dnevno u razgovoru. Mnogi od njih jos uvijek preplaseni i utuceni mucenjem i silnim ubijanjem, nisu zeljeli da se predstavljaju. Neki su plakali prisjecajuci se. Mnogi su vjernici, pa im je govoriti o takvim zlocinima znacilo govoriti na neki nacin protiv Svemoguceg. Ali, oni su konacno pristajali govoreci o bezboznicima i zrtvama. "Allah zaista voli one koji su pravicni, ali vam zabranjuje da prijateljujete sa onima koji ratuju protiv vas zbog vjere i koji vas iz zavicaja vaseg izgone i koji pomazu da budete prognani. Oni koji sa njima prijateljuju, samo sebi cine nepravdu",navodili su mi ulomke iz Kur'ana. Mnogi od onih koji nisu proucavali nasu Knjigu Casnu i danas su ostali uskraceni za odgovor zasto im se sve to dogodilo. Uceniji su mi pricali kako im je jasno da su njihove komsije Srbi okrenuli svoj pogled od Svemoguceg Boga. Bosanski muslimani, Bosnjaci, postali su i zrtve i svjedoci beskrajnih i svirepih ubijanja. "U nasoj Knjizi Casnoj uistinu je sve zabiljezeno i tako nesto ne bi se uopce dogodilo da smo svi osluskivali jednu njenu stranicu ili ajet", odgovarali su mi. Svi oni bili su svjedoci ubijanja onih koje su voljeli i poznavali. Mnoge od ubijenih upoznali. su u trenutku umiranja. Nakon svega. Bratuncani su uzeli oruzje u ruke i krenuli u borbu za slobodan zivot. Govorili su mi da danas znaju da je najvece iskusenje na ovom svijetu borba u kojoj covjek pokazuje da se ne plasi smrti. Covjek koji se bori za pravdu pokazuje koliko je vrijedan. "Krajnji cilj ove duse je smrt bez ikakvog postovanja", rekao mi je jedan od svjedoka. "Cak i u trenucima kad nas budu ubijali, srpska propaganda ce izludivati vlastiti narod i govoriti mu kako ga mi ubijamo. To najvise sluduje. To njihovo uporno pricanje kako mi, bosanski muslimani, cinimo genocid nad njima. Mi koji smo imali srecu da prezivimo njihove logore, dusevno i fizicki osakaceni, gledamo i danas kako na svojoj 'T'V ili radiju govore uporno o genocidu koji smo mi u Bratuncu napravili. Mnogi od nas su imali priliku krajem 1993. i pocetkom 1994. godine na srpskom TV-kanalu gledati sefa policije u Bratuncu Luku Bogdanovica, onog sto je rukovodio zajedno sa vodama SDS-a masovnim ubijanjem Bosnjaka, kako govori o nasem zlocinu nad Srbima. Pojavio se i nekakav covjek iz Beograda koji je napisao knjigu o genocidu nad bratunackim Srbima. Istina je jedna i ona se da dokazati. Gledali smo u toj istoj emisiji i Veljka Macesica, sijedog ljekara ledenog lica, kako to objasnjava strucno. Za njega smo nekada vjerovali da je plemenit i da svoj posao obavlja savjesno. Ali u vrijeme najveceg ubijanja, on je bio na mjestu zlocina u logoru i predlagao kamo da se istovaraju gomile leseva bratunackih muslimana. Postoje i svjedoci da nije zelio primiti u bolnicu na lijecenje dvojicu mladica muslimana koja su zbog toga umrla.
Cak i takvo nesto sitnica je za ono sto se nama dogodilo, a sto je dr Macesic imao priliku vidjeti". U ime istine, logorasi Bratunca rijesili su da govore. Bez pomoci Mehe i Abdulaha Abeta Karica ja jednostavno ne bih mogao napraviti jednu ovakvu sliku genocida. Zato ih smatram koautorima. Sto se tice mene, obicnog novinara, opominjao sam na genocid, jer sam odavno vidio kuda ide sludivanje srpskog naroda od njegovih voda. Stalno sam na novinarskim konferencijama za stampu u Sarajevu postavljao pitanja o genocidu, u samom pocetku rata. Stvarne razmjere masovnog ubijanja Bosnjaka vidio sam prije toga svojim ocima u Bijeljini. Tada sam jedva zivu glavu izvukao gledajuci pocetkom aprila 1992. godine divljanje arkanovaca po tom gradu sjeverno od Bratunca. Tamo sam vidio lica mnogih ubica od kojih sam neka upamtio. Nisam tada ni slutio da cu se jednog dana baviti zlocinima istih tih ljudi u jednom drugom gradu. Ali ko ce znati osim Svemoguceg Boga, Koji sve kazuje i pokazuje covjeku. Covjek treba samo da vidi, ali on ni to ne zna.


[u]ZLO POCINJE TIHO

[/u]




Zlo je pocelo kada je krajem augusta 1991 . godine u Bratunac stiglo tridesetak naoruzanih vojnika JNA.
Oni bili zaduzeni preuzeti vojnu evidenciju. Srpski generalstab iz Beograda trazio je tu dokumentaciju da bi mobilizirao Bosnjake i poslao ih da za veliku Srbiju ginu u hrvatskom ratu. Oko 1.000 Bosnjaka i isto toliko Srba okupilo se pred regrutnim odjelom. Bosnjaci su trazili da dokumentacija ostane u Bratuncu, Srbi da se izuzme. Rade Zivanovic, privatni moler, u uniformi JNA galamio je: "Sta hocete? Sve cemo vas pobiti! Vi ste balije i ustase!" Rajko Zaric, star 65 godina, uzvikivao je hrapavim glasom: "Muslimani, muslimani, doci ce vam kraj i necete jos dugo hodati Bratuncem".Sve te prijetnje i psovke nismo shvatali ozbiljno. Nismo zeljeli rat i ubijanje, nismo tek tako mogli ici daleko od svojih kuca i porodica i ubijati neke ljude koji su imali svoje zene i svoju djecu. Srbi preko puta nas dizali su stisnute sake, njihova lica bila su izoblicena od mrznje, upucivali su prijetnje i psovke, tada samo neobicne, kao i sav njihov bijes. Na kraju, dokumentacija je ostala u Bratuncu, a mi nismo morali ginuti po Hrvatskoj. Sve se, cinilo nam se, zavrsilo kako valja. Ali tek mnogo kasnije razumjet cemo jedan detalj koji nas tada nije interesirao. Sa vrha krova Banke sve sto se dogadalo ispod i narocito nasa lica, snimao je malom kamerom Mikica Manic, sluzbeni kamerman Srpske demokratske stranke u Bratuncu. Pocetkom septembra 1991. godine pale su i prve zrtve u Bratuncu. Ubijena su dva Bosnjaka kod Kravice, srpskog sela nadomak grada. Ubijeni su Nedzad Hodzic zvani Fora i Dzevad Fajke Husic. Od tada pocinje. Mjesecima kasnije povezivat cemo sva zbivanja i stvarati sliku zlocina. Pa ipak, ubijali su nas najcesce iz banalnih razloga koje su ponekad samo oni znali. Bosnjaci su u Bratuncu, gradu od 33.575 stanovnika, bili u vecini. Bilo ih je gotovo dvostruko vise nego li Srba. Ali oni su od prvog aprila poceli provoditi svoje ludilo. Trazili su podjelu Policije, zatim podjelu Opcine i na kraju su poceli dijeliti tvornice. Kome to nije jasno treba mu ponoviti: Srbi, i njihov SDS, trazili su podjelu tvornica u gradu. Na sve smo pristali da bismo ih umirili, ali nista nije pomoglo. Oni su trazili mnogo, mnogo, vise, vise... Poslije izvjesnog vremena jedan razgovor bratunackog muslimana, direktora fabrike, masinskog inzenjera sa svojim portirom dobit ce na vaznosti. Bilo je to dva-tri mjeseca prije uzasnih dogadaja. Inzenjer-direktor bio je predan svom poslu pa je jedne noci osjetio fabriku. Tamo je zastao i pomislio kako nikada do tada nije popricao sa svojim radnikom portirom i kako bi bilo od njega kulturno da osim pozdrava razmijeni koju rijec sa ovim covjekom. Portir ga je primio hladno i ubrzo mu iznio svoje misljenje. "Srbi su ugrozen narod od Muslimana". "Kako", upitao je. "Lijepo", bio je samouvjeren nocni cuvar, "zasto ja ne mogu biti direktor, a ti portir"? Inzenjer-direktor pomislio je kako je pitanje sustinsko, i, ipak, odgovorio: "Pa, ja sam skolovan, ja sam inzenjer, a ti, nazalost, imas samo osnovnu skolu. Po cemu bi ti mogao biti direktor?" "Mogao bih. Ja sam Srbin, a doci ce vrijeme kad cemo zamijeniti mjesta. Dosta je bilo muslimanske vlasti, ubrzo ce biti srpska" . Inzenjer-direktor nasmijao se u sebi i zadrzao prisebnost u razgovoru. "Ali koja god vlast dode, ja cu biti inzenjer, a ti ces i dalje biti covjek sa osnovnom skolom", rekao je. Umjesto da bude ubijeden, portir je odgovorio: "Varas se. Varas". Samo par mjeseci kasnije direktor-inzenjer uvidjet ce da je portir bio u pravu. Kad neprikosnoveno uzmu vlast u svoje ruke, Srbi ce stvarno na direktorska mjesta postavljati ljude koji su do jucer bili samo obicni polupismeni radnici. Mjerit ce samodoprinos za "srpsku stvar". Bit ce i dobar dio onih sto su bili negdasnji komunisti koji ce upravljati privrednim preduzecima. Direktora-inzenjera ce baciti u logor i pokusati ubiti. U novom odnosu snaga onaj je portir postao samo vojnik koji je upravljao sa tridesetak ostalih. Ipak je rukovodio i vise nije bio ugrozen. Napetost je pocetkom aprila donijela prve eksplozije u radnjama Bosnjaka. Noc bi donosila strepnju i unistavanje muslimanske imovine. Ujutro bi vlasnik turobnog lica cistio staklo i razmisljao o tome sta ce uraditi da njegova radnja opet bude otvorena. Tajno, 13. aprila na Pale odlazi predsjednik SDS-a Bratunca Miroslav Deronjic i sastaje se sa Radovanom Karadzicem.



Dogovaraju se o okupaciji i zauzimanju Bratunca. Aprila 16. stizu naoruzani ljudi u crnim uniformama i u hotelu "Fontana" obezbjeduju skupstinu Srpske radikalne stranke. Ljudi zbog straha sve manje odlaze na takva mjesta, a veci broj naoruzanih pred hotelom opominje da se ne ulazi. Od 10 do 12 sati, 17. aprila, odrzan je parlament srpske autonomne oblasti "Birac". Predsjedavao je clan republickog parlamenta Goran Zekic. Bili su tu predstavnici Srba iz Zvornika, Bratunca, Vlasenice, Srebrenice i Sekovica. Donesena je odluka o razoruzanju milicionera Muslimana. Dat je i rok: 16 sati tog dana. Jedan od kljucnih ljudi uz Gorana Zekica za pravljenje velike Srbije prisustvovao je tom sastanku i predlozio takvu odluku: Jovan Nikolic zvani Jole, poslanik za Bratunac u srpskoj autonomnoj oblasti Birac. Nakon sto je 7. maja ubijen Goran Zekic, Jovan Nikolic nastavio je provodenje programiranog genocida i etnickog ciscenja koje ce Srbi uraditi na ovom prostoru. Taj dan, 1 7. april, pamtit cemo kao pocetak zla.Tacno u podne nakon zavrsetka ovog skupa, u grad su usli satanski sinovi: sa oznakama Arkanove garde, Seseljevih jedinica i oni sto sebe nazivaju "Belim orlovima". Usli su sa pucnjavom u vrijeme dok su gradani tog petka bili na pijaci. Nastala je panika. Narod je bjezao tamo i ovamo , ne znajuci gdje ce. Culo se: Trazili su vodje Stranke demokratske akcije iz Bratunca da dodju u hotel "Fontanu" i po vec pripremljenim papirima potpisu samo njima vazne dokumente da predaju Policiju i Opcinu Srbima. Takvih ce dokumenata kasnije biti sve vise. Potpisivat cemo lojalnost, odanost, potpisivat cemo da dobrovoljno dajemo svoja imanja i kuce, potpisivat cemo da nas mogu tuci. Jedan od nas je potpisao dokumenta da ga njegov komsija moze ubiti. Miroslav Deronjic, predsjednik SDS-a Bratunca, donio je sa Pala jednu Karadzicevu recenicu: "Molim te, sve kroz papire", rekao mu je i on je slusao svog dragog vodju. U 16 sati pred ulaze zgrada peli su se neki od Srba i stavljali srpsku zastavu sa cetiri cirilicna slova S. Isti dan u prostorijama opcine otpocinje djelovati srpska vlast i pocinje pravljenje spiskova Bosnjaka. Na spiskovima ce se naci prije svih najobrazovaniji, najugledniji i najbogatiji. Ti spiskovi oznacit ce red za ubijanje, premda se moze reci da su ubijali bez ikakva reda.

OKUPACIJA GRADA I TEROR


Odmah pocinje privodenje ljudi. Cine to u po bijela dana opkoljavajuci kucu, ponekad pozivajuci u Policiju samo na razgovor i onda hapseci. Ljudi su se zavukli u svoje domove. Nije se znalo sta Srbi zele. Cekalo se po koga ce doci. Ulice u Bratuncu odjednom su postale puste. Niko vise nije izlazio. Roletne, zavjese na gotovo svim prozorima bile su spustene. Oni najhrabriji bi izlazili napolje, vidjeli svuda naoruzane ljude i vracali se sto prije natrag u svoje domove. Po gradu je otpocela trka automobilima. Arkanovci su koristili specificne sirene koje su piskutavo zavijale po pustim bratunackim ulicama. Taj zwk stvarao je jezu kod djece i zena, koji su, zbijeni jedni uz druge, na priblizavanje ovog zvuka plakali bez glasa. Cinilo se da je ta sirena bila snimljena na kasetu, a zatim bi je ukljucivali i pustali preko megafona. Odjednom ih se moglo cuti po desetak. Od njih je ljude obuzimala jeza. Pucanje nije bilo nista u odnosu na strah koje su one izazivale. Sjedilo se uglavnom na podovima soba jer pocela je pucnjava u prozore, meci su se zarivali u zidove praveci malu neprimjetnu rupicu. Oni koji su stanovali u blizini Osnovne skole "Vuk Karadzic" culi su kako vec tada od hangara nocu dopiru krici i pucnjava. Tada jos uvijek nisu znali sta se dogada. Nocu bi nakon 20 sati pocelo, a negdje ujutro oko 2 sata se zavrsavalo. Krici i stalno brujanje kamiona dopirali su iznad do susjedne Suhe, predgrada Bratunca. Jasno su se cula, kroz nocnu tamu, na kraju uzasa, velika zeljezna vrata hangara koja su se na tockove zatvarala uz skripu i uvijanje lima. Noc bi ispunjavao, izmedu uzasnih krikova, lavez kerova koji nije prestajao. Nakon svega, pred svitanje, smirili bi se i psi, a grad bi utonuo u kratak i mucan san. Muslimani Bratunca su nestajali. Neko je ugledao kako su iz kola pred Policijom izvukli Fehima Kurtica, kriminspektora. Nikakav trag mucenja na njegovom tijelu nije se mogao vidjeti. Kuci se tu vecer nije vratio. Po danu, na svjetlosti nisu imali hrabrosti. Pisali su pozive ljudima i trazili da dodju u zgrade Policije ili Opcine, opominjuci na smrt strijeljanjem ukoliko se ne odazovu. I ljudi su poslusno isli, misleci na sigurnost svojih porodica. Sredinom aprila na ugostiteljski objekat "Sarajka" na Mostanicama, vlasnika Omera Tabakovica, u nocnim satima je iz putnickog automobila sa ugasenim svjetlima bacena rucna bomba. U selu Simici, Srbi su izvodili vojne vjezbe. Nocu su i dalje odjekivale detonacije. Ali niko sutradan nije zelio izaci i pocistiti svoje radnje. Staklo i prasina, grancice drveca, parcad namjestaja i cigli, mrtve macke i psi, odvaljena vrata, sve je to lezalo po ulicama i vise niko nije obracao paznju. Svi su nagadali sta ce se dogoditi. Onda se culo kako je Radovan Karadzic na Palama naredio, poucen otporom Sarajeva, da se mora ovladati gradom, pa tek onda ici dalje. Mnogo nas je razmisljalo o borbi i otporu, ali strah za porodice bio je snazniji od svake takve primisli. Srpska policija podmetala je eksploziv pod radnje ciji su vlasnici bili Bosnjaci. Umjesto bilo kakve zastite oni su bili organizatori i tvorci straha medu muslimanskim stanovnistvom. Sreten Radic je bio covjek koji je svojim novcem upravljao citavom organizacijom pravljenja velike Srbije u Bratuncu. Njegov brat Zoran vrsljao je na svom motoru noseci srpsku zastavu sa cetiri "S". Kroz Bratunac su tih dana prolazili konvoji kamiona koji su prevozili iz Bosne opljackanu robu u Srbiju. Sve sto se pljackalo po Vlasenici, Bratuncu i okolini vozili su kamioni na kojima su pisale firme srpskih preduzeca: "Coka" i: Novog Sada, "Jela" iz Sapca, "Servo Mihalj" Zrenjanin ``Neoplanta" Novi Sad, "Krusik" Valjevo. Odvozili su robu cak iz samog grada. Srbi koji su ih sretali mahali su pozdravljali ih najsrdacnije. Muslimanima nista nije bilo jasno. Sta se dogadja, pitali smo se. Kad su odvozili novu automatsku centralu iz gradske poste, oni su im i dalje mahali i, cak, aplaudirali. Velika pljacka u Bosni za Srbiju u organizaciji JNA je pocela. Dnevno oko dvije stotine kamiona odvozilo je robu u Srbiju u pratnji vojnog picgauera i rezervista. Radnje Bosnjaka bile s pohlupane i roba pljackana. Ti konvoji kamiona koji s odvozili opljackanu robu bili su nabacani na brzinu, pa su i stvari virile i ispadale. U to vrijeme opkoljavali su kuce i provaljivali u stanove i bez mnogo rijeci uzimali videa, televizore, automobile otpremali nekuda, redovno bez rijeci, poneki put dijelili udarce zenama, izvodeci djecu. Muskarci bi sve to mora posmatrati da im se pokaze koliko zavise od svoj porodice i da nista ne preduzimaju ako im zele dobro. Poneki put sjetili bi se da bi trebalo upitati i za oruzje koje; naravno, uglavnom nije bilo... Jednom su usli u kucu kod Zehre M. i trazili kljuceve od automobila. Kljuceve je dala i rekla da automobil nije ispravan. Izasli su u dvoriste i auto zapalili. U privatne radnje ulazili su civili koji su govorili "srpski". Razbili bi izlog, dotjerali kamion sa vojnim tablicama poceli pljacku. Gledali su ih kako u po dana iznose posljednje opljackano iz jedne radnje: fudbalsku loptu, televizor. Opljackali su u istoj ulici prodavnicu, ciji je gazda bio Albanac Raif, vlasnik nekoliko radnji. Ono sto nisu izvukli progutao je pozar koji su podmetnuli. To je prva radnja koja je zapaljena. Zatim je dosla na red prodavnica Sadika Stocevica. Vrata njegove radnje bila su odvaljena i bacena na drugu stranu ceste. Pljacku je vodio Brano Jokic. Sve vise su pljackali bez ustrucavanja i bilo kakvog pokazivanja stida. Govorili su: "Ovo je srpska zemlja i ovo ce biti Srbija". Time je sve bilo opravdano. Muskarci Bosnjaci su se pretvarali u sjenke. Ako su i odlazili u prodavnice ili bilo kakvim poslom, pogureni, slomljeni, lahko su se mogli prepoznati kako koracaju. Tek sto bi se srela takva dva skrusena covjeka, nailazili su naoruzani i pitali: "O cemu razgovarate?" Krajem aprila grad je bio u totalnom okruzenju. Strah je rastao. Ulice su i dalje puste. Srbi pucaju po prozorima kuca. Nocu vise niko ne pali svjetla. Sjedi se u mraku muslimanskih kuca. Pustos je obuzela citav grad. Oni koji su razmisljali o bjezanju prestali su o tome misliti u potpunom okruzenju. Nocu se pucalo na sve, a danju se nije moglo nikuda. Njihove barikade su bile na svakih pedesetak metara u gradu. Svaka kuca bila je blokirana. Ljudi su se plaslili i pogledati kroz prozor. Ali dolaze glasovi od onih hrabrijih koji prate sta se dogadja.


PRVA UBOJSTVA SU KRENULA


Emira Mesica, njegovog oca Eseda i brata Atifa svi smo poznavali. Zvali su ih Skenderima. Bili su ugledna porodica. Imali su pravo bogatstvo. Emir je bio vlasnik kafica "Emko", sto se nalazio na izlazu iz Bratunca, prema Srebrenici, susjednom gradu. Svojevremeno je na lutriji dobio automobil "Nisan". I svi su pricali kako je bas sretan covjek. Odveden je iz svoje kuce 17. aprila kao i njegov brat i otac. Nestali su i niko nije mogao ni upitati gdje su. Jasno je bilo da samo njihov komsija Sreten Radic to moze znati. U njihovo hapsenje bili su umijesani njegovi prsti . Psi nisu prestajali lavezom plasiti ljude. U Suhoj su ponovo culi jos cesce krike iz skole i hangara. U popodne, 17. aprila bogati stariji covjek Hamed Durmic krenuo je u obilazak svojih prodavnica i pored zgrade gradske policije ugledao pedesetak naoruzanih u crnim i maskirnim uniformama. Za trenutak ce za volanom izgubiti dah, ali ce brzo vozilo okrenuti i pozuriti u svoju slijedecu prodavnicu. Po susjednim ulicama poceli su se setkati naoruzani Srbi. Tamo su tri mladica prodavaca bili obradovani dolaskom vlasnika, ali njegove brze recenice i tesko disanje su ih uplasili: "Zatvarajte radnju , javite to i ostalima. Ovdje se nesto cudno desava". Ugledniji bratunacki Srbi druzili su se sa arkanovcima po ulici. Muslimani su bili rijetki prolaznici. Pogotovo kroz glavne ulice. Jednostavno nisu ih voljeli vidjeti na javnim mjestima. Odmah bi pocinjalo maltretiranje i pretresanje. Nisu smjeli ici brzo, a ako bi isli sporije, tjerali bi ih da pozure... Nisi smio drzati ruke u dzepovima. Padao bi u sumnju. .Abdulaha Karica Abeta su zaustavili repetiranjem pusaka na glavnoj ulici. "Vadi ruke! Sta imas u dzepovima?'' "Nemam nista", pokazao je. Zatim su ga, naravno, potjerali. Ljudi su slusali svakakve pogrde. Ponajvise, za njima su se cula pitanja: "Do kada ce muslimani hodati ovim gradom?" Kroz Bratunac su se i dalje razlijegale sirene poput lavezi. Njihov tanki zvuk prolazio je na desetinama automobila. Znak raspoznavanja, utjerivanje napetosti, straha i prije svega znakovi pobjede. Jer, stalni rafali, stotine hiljada metaka dnevno koje su Srbi ispucavali mijesali su se sa zvukovima ovih sirena koje su na brzinu ugradili u automobile. Detonacije nisu prestajale. Obruc straha bio je stegnut. Vidjelo se kako odvode Hajragu Husica i Mumina Selimovica. Trgovca Mumina odveli su 18. aprila, negdje oko 15 sati i 30 minuta. Do kuce ih je doveo njegov saradnik Ivan Lukic. On nije isao prema kuci, nego je ostao na putu koji vodi prema Konjevic-Polju. Pokupili su tada i odveli u nepoznato i Fadila Junuzagica i Mehmedaliju Mehmedagica, kojima ce se nadalje izgubiti svaki trag. Rijetki od Bosnjaka su jos uvijek odlazili na posao ne sluteci nista. Mislilo se: Srbi odvode ove ljude i oni su im valjda za nesto potrebni. Mozda ce ih samo ispitati. Njihov bijes ce se onda valjda smiriti, njihova mrznja utisati, kad vide da ne zelimo i ne trazimo zlo koje oni zamisljaju. Abdurahman Miki Softic bio je apotekar u Bratuncu. Tog dana 17. aprila krenuo je na posao. Automobil mu je zaustavila srpska patrola i u njega je usao Zoran Jankovic, tridesetogodisnjak, vozac "Vihora". Zatim su nestali. Aprila 26., u popodnevnim satima, pronadeni su lesevi uz samo korito rjecice Krizevice. Pronadeni su otac i dva sina Mesica. I.esevi su bili iztnrcvareni, iskasapljeni kao da je to uradeno rukom zvijeri. Jovu Novakovica i Peru zvanog Crnogorac gostio je radnik u Salonu namjestaja u Bratuncu Ratko Blagojevic. Tamo su dogovarane likvidacije i mucenja uglednih Bratunca. Pravljeni su spiskovi, a pokazivao ih je upravo Pero Crnogorac. Kad su neki od svjedoka, na ono sto se tamo priprema, opomenuli Luku Bogdanovica, sefa Policije, bili su maltretirani i jedva zivu glavu izvukli. Narod se vise nije imao kome zaliti niti od bilo koga traziti pomoc. Jedna zena, koja je bila u rodu sa porodicom Mesic, otisla je i upozorila ih da se nalaze na spisku za likvidaciju. Slusali su njene opomene i nakon toga zakljucili da nista nisu skrivili i da ne trebaju brinuti. Nikakvu krivicu nemaju i ubrzo ce pokazati da su nevini. Uhapseni su i ubrzo odvedeni u Mostanice u kucu Nika Sljivica zvanog Siljo gdje su zatvoreni i muceni. Slijedeceg dana odvukli su ih gotovo polomljene u policijsku stanicu. Nakon toga ova hrabra zena trazila ih je i tada posjetila Luku Bogdanovica, vodu policijske bande. "Gdje su moji?" "Otisli su u razmjenu", odgovorio je hladno. To se ponovilo nekoliko slijedecih dana. Bogdanovic je redovno odgovarao mirno na ovakva pitanja. Konacno, receno joj je da su videni lesevi u rjecici Krizevici i da treba provjeriti da li se radi o ljudima koje je trazila.



Zena je tada ugledala sliku koju nikada nece zaboraviti. Kod dvadesetosmogodisnjeg Emira Mesica oci su bile izvadjene, nos i usi odsjeceni, po prsima i ostalim dijelovima tijela usjeceni krstovi, prsti ruku odsjeceni. Preko njegovog tijela bile su prebacene kaubojske cizme zute boje. Sve vrijeme pokusavali su okolo naci desnu potkoljenicu Atifa Mesica, koji je bio izmasakriran poput svog brata. Tijelo njihovog oca bilo je citavo, sarno je ispod vrata imao dugu plavo modricu. Mozda je udavljen, pomislila je. Nakon svega otici ce u policiju i zamoliti da ih sahrani uz vjerski obred i prisustvo hodze. "Mi vam predlazemo", culi su ih, ``da ih sahranimo u zajednicku grobnicu." "Ne, ja hocu da ih sahranim u mezarima, po vjerskom obicaju muslimana, uz hodzu". "Onda niko osim uze rodbine ne smije biti tamo. Hodza ne moze pratiti mrtve. Mora doci prije na groblje i cekati vas tamo." U naselju Burnice obavili su dzenazu Mesicima, ocu i dvojici njegovih sinova. Emir je sahranjen sa svojim zutim cizmama, u farmericama, go do pojasa. Ni pripremiti ih za sahranu nisu smjeli. Dozvolu za sahranu potpisanu od Luke Bogdanovica ova zena ce sa sobom donijeti u Tuzlu kad bude napustala rodni grad spasavajuci svoj zivot. Nosit ce smrt Mesica u sebi i kopniti iz dana u dan. Stalno ce pitati je li ljudska ruka mogla uraditi ovakvo nesto i kakva sotonska vlast je upravljala sa njom. Ruka ove zvijeri nadalje ce od Ijudi praviti bezoblicnu masu koju ce i najbliza rodbina tesko moci prepoznati. Tajno, preko sumskih puteva, na gradske mezare stigao je hodza Husein Karamujic i sahranio Mesice po islamskim propisima, kako dolikuje. Mezare su iskopali radnici komunalnog preduzeca "Rad". Petnaestak clanova porodice i prijatelja proucilo je Fatihu i zaiskalo rahmet Boziji namucenim dusama. Dok se obavljala molitva svi su primjecivali oci zvijeri koja je uradila ovaj posao i sad ih prati. Jedna druga zena nakon slicnog ubojstva otisla je kod novoustolicenog sefa Srpske tajne policije Save Babica. Razgovor je bio mucan. "Molim vas, dozvolite da ih sahranimo." "Ne dozvoljavam" "Nisu psi, ne mogu mrtvi tek tako stajati." "Psi ili muslimani svejedno". Samo sat iza toga po gradu su krenuli glasovi da je apotekar Softic pronaden iskomadan i unistenog lica. Ljudi koji su vidjeli taj les, jos uvijek samo naslucuju da se radilo o apotekaru. Srbi iz Bratunca nastavljali su svoju pljacku. Ratko Cirkovic, sin Jovana, stajao je ispod prozora jedne muslimanske kuce. Culo se jasno kako se covjeku do sebe hvali otetim ogromnim prstenom, zlatnim lancicem oko vrata i vecim kolicinama deviza. ``Od koga", uslijedilo je pitanje. "Od mrtvog balije", odgovorio je.



Srbin Bato Stevanovic zvani Bjelov bio je kljucni covjek koji je arkanovcima ispricao pricu o Mesicima kao opasnim i bogatim ljudima. Ovaj besposlicar, star oko 32 godine, vec prije poznat kao pljackas i kriminalac, nakon ubojstva Mesica krenut ce sa jos pet-sest ljudi i po njihovim kucama pokupiti zlato. Nakon pljacke kuce dr Envera Kubata, uglednog mjestanina koji je radio u inostranstvu, doktorove komsije: Sulejman Hasanovic, blagajnik na pilani, i Senahid Bajramovic keramicar u "Kaolinu" pokusat ce zatvoriti ulazna vrata, ali ce biti primijeceni i odvedeni u Policiju. Poslije toga vidjelo se kako su ih u nocnim satima utrpali u jedan kombi i odvukli prema hangaru. Nocu su Srbi prolazili ispod kuca i pjevali svoje pjesme kojim su prijetli ubijanjem: "Drma mi se, drma mi se na subari cvijece, ubit cemo, zaklat cemo ko sa nama nece..." Ljudi su i dalje nestajali. Nocu su porodice sjedile u svojim sobama okupljeni, pribijeni jedni uz druge zatvorenih prozora, spustenih zastora i osluskivali stalne sirene, krike vec pijanih Srba, koji su sa ulice dozivali uzasnim glasovima ljude po imenima. Sve se zavrsavalo pucnjavom u prozore ili krovove, detonacijama, drekom i glasnim smijehom. Tisina koja bi zavladala na trenutak kao da bi sve njih budila i oni bi slali jedni prema drugima poglede. U svakoj kuci ucile su se dove. Smrt se sve vise zahuktavala. Ruka zvijeri ubijala je do tada drage ljude.
Sukrija Gusic bio je stalski radnik. Radio je u mladosti tesko i mnogo. Kad bi uvecer izlazio prije nego sto ce se ozeniti, trazeci za sebe djevojku, kupao bi se a onda posipao po sebi najfinije muske mirise. Ali smrad stale u kojoj je radio oko krava nikako nije mogao suzbiti. Pio je, a ljudi bi ga pitali zbog cega pije. "Bar da ja ne osjecam smrad, a djevojke - kako im se dopada". Dvadesetog aprila nazvao je brata Hasana i pitao ga moze li ga odvesti u Ljuboviju u bolnicu gdje mu se nalazilo unuce. Nije imao goriva i Sukrija je pozvao taksistu Almaza Dzelica. Krenuli su oko 15 sati. Zaustavljeni su na benzinskoj pumpi. Slavoljub Bucalina otvorio je vrata i naredio Sukriji da ude u policijski auto i saceka. Almaz se morao vratiti natrag. Hasan je odlazio kod Luke Bogdanovica, a ovaj ga je slao kod Save Babica. Krenuli su u grupi na obalu Drine da traze les, znajuci za masovna ubojstva. Sreli su Mladu Jovanovica, Srbina, i on im se odmah ponudio da zajedno traze. Krenuo je nizvodno u jednom dijelu, oni uzvodno. Trebalo da se sretnu kod kuce Cvijetina Tripica. Kod Zutog mosta nasli su tijelo Sukrije,u blizini kuce Zivka Radica Mimeta. Tijelo nisu smjeli dirati. Izricito im je to naredeno dok ne dode nekakva komisija i doktor Milijan Vujic. Kad su konacno izvukli les, vidjeli su prostrijelnu ranu na saki desne ruke, na butini, a nekoliko rupa na grudnom kosu. Glava je bila modra i natecena od udaraca. "Mozete ga sahraniti", zapovijedili su, "ali bez obreda". Ipak, uz tridesetak ljudi, prijekim putevima na dzenazu je dosao hodza Mustafa Mujkanovic i obavio obred. Sahranjen je uz mezar majke kojoj je neko strgao obiljezja. Sukrija je spusten u crnom odijelu, obucen u dzemper bez i crvene boje, lahki zimski sivi kaput i u tamnim oker cipelama. Sve to upamtit ce ljudi jer su nenavikli na ovaj nacin sahrane svojih sunarodnjaka. Pred vecer 17. aprila, dana masovnog odvodenja Ijudi u Policiju, doveden je Asim Redzic. Znalo se da Srbi kupe bogate, ugledne, obrazovane Bosnjake. Sve tu hio je Asim, jedan od rukovodilaca u Rudniku Sase. Visok gotovo dva metra, pravi div, bio je dugogodisnji igrac FK ``Guber" iz Srebrenice. Odveli su ga u jednu prostoriju i poceo je razgovor: "Sta da se radi sa njim", pitao je jedan od uniformiranih. "Sta da radite", odgovorio je Savo Babic, "vodite govna i ubijte." Asim se prvo okrenuo i iznenada iskocio kroz otvoreni prozor na drugom spratu. Ispod stanice udario je tijelom dva strazara i oni su popadali. On je nestao u jednoj od ulica. Srbi su digli uzbunu. Pojavili su se arkanovci i citav kvart je ubrzo bio opkoljen.




Na Asima je poceo lov. Nije se zelio sakriti ni u ciju kucu. Znao je da bi tamo bio siguran, ali ako bi ga pronasli, svi ukucani bili bi zasigurno ubijeni. Puna dva sata trajao je lov. Do tada hladnokrvne ubojice plasile su se kretanja po ovom kvartu. Na svaki sum su pucali. Onda je jedan od arkanovaca primijetio na pedesetak metara krupnog covjeka kako pretrcava ulicu i ispucao rafal prema njemu. Ostao je lezeci. dok ga desetak njih nije opkolilo oprezno prilazeci. Asimu Redzicu lijeva noga bila je gotovo presjecena. Prebacili su ga u ambulantu. Objavili su zatim da je ubijen i da oni koji ga znaju dodu po les. On svoju porodicu nije imao u Bratuncu. Samo jedan covjek raspitivao se za Asima, njegov poznanik Sevko Salihovic. Isao je okolo i zapitkivao redom. Mrsavi starac, otresit, vlaznog i sivkastog lica, na kraju je otisao pred ambulantu gdje su mu rekli da moze uzeti mrtvog Asima i sahraniti ga. Vratio se u svoje selo Voljavicu po konja i ponovo se uputio prema gradu. Na konju se nalazio dzamijski tabut. Usao je u podrum ambulante, gdje je vec pet dana na jednom stolu lezao njegov prijatelj. "Ruke su mu bile vezane ispod stola", pricao je kasnije starac, "rebra sa obje strane spaljena i u velikim plikovima. Po glavi su mu
se jos vidjeli otoci. Upitao sam bolnicara Bubu hoce li mi pomoci da ga natovarim." "Hocu", pristao je. Tijelo Asimovo bilo je tamno premda ga je dusa odavno napustila, nije se osjecao zadah, osim spaljenog mesa." Zaustavljali su ga na nekoliko barikada, a on je odgovarao otresito i nastavljao dalje. U Voljavici, naselju gdje su zivjeli samo Bosnjaci, obavljena je dzenaza. Starac je znacajno rekao: "Svi se odstranite, a neka pridje pet-sest mladica.'' Kad su se priblizili, iz bijelog carsafa odmotao je mrtvog Asima i objavio: "Vidite li sta vas ceka ako ostanete ovdje? Idite i organizirajte se ili cete ovako svi biti ubijeni." Asim je sahranjen na Musanovom brdu u njivi Husica. Nakon dzenaze, 200 mladica iz Voljavice pobjeglo je prema Srebrenici, gdje su se branili zestoko i odakle su jos tih dana odjekivale potmule detonacije. Jos oko 30 mladica poveo je sa sobom fudbalski trener iz Voljavice Osman Malagic i sakupio nesto pusaka. U gradu su nastavljene likvidacije. Odvedeni su Fikret Ramic, veterinar, Hasan Smajlovic, Hajraga Hasic, Suljo Suljic, i to se znalo. Tajna odvodenja ljudi iz njihovih domova nikad nece biti otkrivena. Sve sto su radile ruke zvijeri moglo se vidjeti kasnije. Desetine leseva nikad se nece uspjeti prepoznati. Drina je nosila mrtve prema Bijeljini. Ubijani su ljudi i redovno na isti nacin masakrirani.



Muslimani se vise nisu dali prepoznati. Radio Beograd tih dana javljao je o lesevima Srba koje je nosila Drina. Gotovo redovno lesevima se uz masakr kidaju polni organi da se, kad ih voda izbaci na srpsku obalu, moze reci u njihovim medijima: "Da, to su Srbi i to je genocid nad Srbima". Takvi izvjestaji na Radio Beogradu koji su se povremeno culi sludjivali su nas Muslimane iz Bratunca. U sjecanje su dolazile svete rijeci, poput mehlema: "I reci, dosla je istina, a nestalo je lazi, laz, zaista nestaje." Jedan pijanac nocu je pucao iz puske i uz krike prijetio: "Sve cemo vas pobiti, balije" Grad je bio opkoljen i pokoren. Sve ostalo ce biti dobro razraden plan naseg unistenja ili, ako budemo imali srece, protjerivanja iz nasih domova. Smrt se sve vise zahuktavala. Artiljerija oko Bratunca je postavljena. Topovi Semberskog korpusa srpske vojske vec su se nalazili na Jelovici, rudniku Kaolina, okrenuti prema Potocarima i Bljecevi. Na Bakijama je bila teska artiljerija, a na brdu Kik dvije haubice 155 mm. Svi putevi oko Bratunca bili su zatvoreni. U grad i okolna naselja nije se moglo ni uci ni izaci. Na svim putevima i uzvisenjima, na mnogim kucama stajali su mitraljezi i topovi, upereni u ljude koji bi pokusali pobjeci. U selo Suhu, kao bez duse dotrcao je hodza Mustafa Mujkanovic i objavio da su arkanovci usli u dzamiju i pustili cetnicke pjesme uz koje su cetnici u proslom ratu ubijali Muslimane. Zvucnici su jektali. a nad gradom su odjekivali srpski marsevi. U dzamiju je usla gospodja pokojnog bratunackog popa Bate Blazica i istjerala ih sa pogrdama napolje: "Sram vas bilo, sta to radite. Vi niste hriscani", galamila je ova cestita zena. Pokupili su se uz negodovanje i napustili dzamiju. Supruga Sulejmana Hasanovica, Mevla, sa sinom Amerom je prvog maja dosla pred policijsku stanicu i upitala gdje joj je muz. Rekli su da ne znaju i pokazali rukom dodavsi samo: "Ljubovijski most". Otisli su tamo i ispod mosta pronasli sedam izmasakriranih leseva koji se nisu dali prepoznati. Vratila se i objavila da ne zna nista o svome muzu niti o Senahidu Bajramovicu sa kojim je bio odveden. Narednog dana, Mirsad i Semir Omerovic uputili su se prema Ljubovijskom mostu. Stotinjak metara prije primijetili su straze pred mostom. Spustili su se prema obali i prikrali ispod samog luka. Tamo, uz obalu, pronasli su desetak leseva. Svi su bili u vodi, u plicaku, izobliceni, crni. Obilazili su okolo nesposobni da prepoznaju bilo koga. Ipak su s naporom razaznali leseve Sulejmana i Senahida. Senahid je imao velike otoke po licu, a lice Sulejmanovo bilo je modro i manje oteceno. Bio je preklan. Po tijelu su bili krvavi znaci mucenja. Zbog ovog uzasnog prizora i stalnih koraka straze po mostu, nisu nista dirali. Vratili su se bezbjedno kucama. Nikom nista nisu govorili, a ubrzo su tu vecer saznali od stanovnika iz obliznjih Redzica da su Srbi leseve izwkli na obalu i spalili. Stalno su dovozili ljude i ubijali pod mostom. Tu je bio glavni pokolj. Oni koji su stanovali uz ovaj most vidjeli su jasno, jedno jutro dva lesa muskaraca bez glave. Svjedoci su iz susjednih kuca primijetili kako je jedan od tih ljudi u plavoj majici prisao arkanovcu u crnom odijelu, pljunuo ga i zavikao: ``Pucaj"! Sasjekli su ga rafalom i nakon toga zaklali. Svi ubijeni imali su samo tri prsta. Ubojice su na lesevima ostavljale samo prste kojima su se oni pozdravljali. Lesevi su plivali Drinom. Svako jutro su mrtve kastrirali i onda gurali u maticu koja bi ih dalje nosila. Bilo je opasno kretati se bosanskom obalom zbog straza na srpskoj strani odakle su stalno pucali snajperima i ubijali. Omerovici su primijetili topovske cijevi okrenute iz Srbije prema naselju Mihaljevici. Jos desetak leseva, u blizini mosta kod motela primijetili su Srbi, radnici u "Kamenolomu". U noci 25. na 26. aprila, u Ljuboviji, gradu preko rijeke u Srbiji, doslo je do pucnjave u hotelu "Brioni". Saznalo se kako je doslo do obracuna zbog podjele opljackanog plijena. Isti dan, 26, aprila, krenut ce 12 arkanovaca prema Srebrenici. Tamo im nece dozvoliti zlocin. Presrest ce ih i sve poubijati. Oni iz Srebrenice uvijek ce govoriti. ``Da nije bilo Bratunca i onoga sto se tamo dogadalo, Srebrenica se nikad ne bi tako groznicavo branila". Stravican zlocin i strah natjerali su ljude da goloruki krenu na jednu veliku i naoruzanu vojsku. U opkoljenom gradu 29. aprila, ujutro u sedam sati, u stampariji Tvornice kartonske ambalaze Novo Mitic, po naredenju predsjednika SDS-a Miroslava Deronjica, stampa veliki proglas Bosnjacima o potpisivanju lojalnosti srpskoj republici i srpskoj opcini Bratunac. Rok za potpisivanje bio je po oglasu 48 sati. Jednostavno je bilo izracunati da je po datumu i lijepljenju ovog proglasa po gradskim ulicama ostalo samo devet sati za taj potpis. Ukoliko neko ne potpise, stajalo je u proglasu, bit ce protjeran sa teritorije Bratunca u najkracem roku. Sta je znacilo potpisivanje lojalnosti? Ko ce znati?
Samo Hitler i Staljin trazili su potpisivanje lojalnosti. I sada Karadzic. Ljudi su razmisljali i pokusavali odgonetnuti zbog cega im je potreban njihov potpis. Jer trazili su ga samo od vojnosposobnih muskaraca, od zena, djece i staraca nisu. Mnogi su se slozili da Srbi samo prave spiskove kojima ce kasnije sprovoditi likvidacije muslimana. To ce se kasnije obistiniti. Neki uplaseni, isli su i potpisivali, ali to ih nece spasiti jednake nesrece. Ostali, vecina njih, znali su sta ih ceka, potpisali ili ne - svejedno. Niko vise od Bosnjaka nije isao na posao. Vrijeme je prolazilo, a Srbi postajali nestrpljiviji. Plasili su se jos uvijek otpora i jos uvijek su zazirali od muslimana. Na sve nacine zeljeli su se sto prije obracunati. Cetvrtog maja predsjednistvo tzv. srpske opcine Bratunac objavljuje radnu obavezu za sve Bosnjake. Po njihovom dogovoru ako odziv bude dobar, pocet ce tada sa planom hapsenja i ubijanja. Ali malo ko je krenuo to jutro na posao i plan Srba, da na takav nacin nesto vise urade, propao je. Sudbina zrtve samo je bila odlozena. Lov na ljude je trajao. Krajem surovog aprila tvornicama su rukovodili Srbi, na kapijama su bili naoruzani Srbi, premda se u tim tvornicama nista vise nije radilo, jer su svi muskarci Srbi bili pod oruzjem. Srebrenica i Potocari se stalno granatiraju, a mi ne znamo sudbinu tih ljudi. Ipak osjecamo da se uporno brane. Oni ce, mozda, biti spaseni. Mi, ne! U isto vrijeme dok je pokoravan grad i dok je ubijano po ulicama, Srbi su sve vise stezali obruc u naseljima oko Bratunca. Aprila 17. iznad Lucice, na drugoj srpskoj obali Drine, preko puta bratunackog naselja Vitkovici, zaustavili su se plavi "tamic" i sareni minibus. Sa karoserije ``tamica" nekoliko naoruzanih izgurali su nogama tri mladica. Udarali su ih kundacima i gurali prema rijeci. Dva mladica bila su gola, samo u bijelim gacicama. Culi su im se promukli, drhtavi glasovi. Na drugoj obali i na toj udaljenosti osjecao se njihov strah i drhtanje. Treci je bio u odijelu i gledao je tupo ispred sebe. Jedan od golih molio je da ga ne ubijaju. Na te njegove molbe odjeknuo je smijeh: "U vodu, bre, Turcine", culo se, "u vodu!" Usao je do pasa u maticu i okrenuo se drzeci priljubljene ruke u laktovima, malo iznad vode. Vidjelo se kako ga je jedan od uniformiranih koji je govorio cisto srpski sasjekao rafalom, time mu tijelo gurnuvsi u talase koji su ga ponijeli. Drugi mladic iznenada je skocio u maticu, pokusavajuci se spasiti. Zaplivao je panicno. Pucali su svi na obali i kad se tijelo pojavilo i zaronilo ponovo pucali su. Treceg mladica u odijelu ubio je jedan od uniformiranih. Prisao je zurno dok je vadio pistolj iz futrole iza pasa i prislonivsi mu cijev na celo pucao. Nakon sto se tijelo podignutih ruku zanjihalo i palo, okrenuo ga je donom cizme i zacuo se jos jedan hitac.

Dijelovi iz knjige "Satanski sinovi" koja govori o stradanjima muslimana istočne Bosne. Neka se ne zaboravi...tekst preuzet sa:http://www.islamski.net/citaonica.html

Preuzeto sa: http://www.umsa.org/modules.php?name=News&file=article&sid=1090&mode=thread&order=1&thold=1

25.02.2005.

Savrsenstvo Kur´ana

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog


Allahovi ajeti na Zemlji

Centri osjecaja su u kozi

U Kur'anu mozemo naci sljedeci ajet: ...i kad se koze ispeku, zamijenit cemo im ih drugim kozama da osjete pravu patnju...


Ovo je kur'anski ajet koji govori o stanju nevjernika na ahiretu ( buducem svijetu ) , tacnije u dzehennemu ( Paklu ). Poruka i cilj ovog ajeta je da obavijesti nevjernike o za njih pripremljenoj kazni u vatri, koja ce trajati koliko i ahiret ( buduci vjecni svijet ).
Ova tema, centra osjecaja za bol, do nedavno je bila neistrazena i predstavljala je veliku nepoznanicu za covjecanstvo. Uglavnom se smatralo da je centar osjecaja boli smjesten u mozgu, zajedno sa ostalim centrima sluha, vida, itd.

Koza je bila iskljucena iz naucnih rasprava o ovoj temi. Takvo stanje je vladalo sve do nedavno. Sto se tice perioda objave, o tome se u to vrijeme nije znalo apsolutno nista. Pa ipak, to stanje nije omelo Muhammeda, s.a.v.s., da ljudima prenesi rijeci Gospodara svjetova:

...i kad se koze ispeku, zamijenit cemo im ih drugim kozama da osjete pravu patnju...]( Casni Kur'an, En-Nisa ( Zene ),56).

Iz ajeta mozemo razumjeti samo to da je kazna kroz bolne patnje nekako povezana sa kozom, te da ce se osjecaji bola obnavljaju sa obnavljanjem koze. Tek prolaskom stoljeca savremena medicina je uspjela <<egzaktno>> potvrditi ono sto je Kur'an naveo davno prije. Medicina nije nista otkrila, Kur'an je bio puno brzi, ali i pored toga nauci i ljudima je ostavio jedan vrlo znacajan zadatak, tj. da provjere i dokazu njegove navode. Dokazano je ono sto je rekao Kur'an, centri boli su smjesteni u kozi *, a koza je ta koja ce se stalno obnavljati i koja ce snositi najzescu kaznu.


* Savremena nauka je otkrila da cenrimetar koze moze primiti 800 osjecaja, tj. nadrazaja, dok u isto vrijeme oko i uho mogu primiti najvise 18 osjecaja, nadraja, u slucaju da se poveca broj nadrazaja gubi se osjecaj.

Neka je hvala Gospodaru svjetova, na Njegovim blagodatima.
_________________
_________________

10.02.2005.

Savrsenstvo Kur´ana

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog

Mudziza ( cudo ) Ibrahima a.s ( Abrahama )

Narod u kome je zivio Ibrahim ( Abraham ) a.s. obozavao je kipove. Njima su se klanjali i njih su obozavali. Upravo zbog toga, kada su zeljeli spaliti Ibrahima a.s., doveli su ga pred svoja bozanstva. Bilo je za ocekivati da se ova bozanstva sama obracunaju sa covjekom koji ih je ugrozio i ponizio, ako barem sebi mogu imalo koristiti ili stetiti. Medjutim, kada su Ibrahima a.s., bacili u razbuktalu vatru, ona mu nije ni malo naudila. Ponovo su nevjernici, zajedno sa svojim bozanstvima bili ponizeni.

Ovaj slucaj u sebi krije brojne poruke i znacenja. Obratimo paznju samo na izbor vatre za unistenje Ibrahima a.s.. Koliko je ljudi u proslosti obozavalo vatru, cak i danas mozemo naci slucajeva u kojima pojedinci obozavaju vatru i smatraju je bozanstvom. Medjutim, mudziza Ibrahima a.s. nije bila samo u spasu vatre, iako se na prvi pogled tako cini. Da je Allah dz.s. zelio samo to, uopce ne bi dozvolio da ga uhapse, ili bi poslao obilnu kisu koja bi ugasila vatru.

Istina je da je Uzviseni Allah zelio da se ogromna vatra sto vise raspali i rasplamsa do najvece granice usijanja i zestine, te da Ibrahima a.s. uzmu i pred svima bace u uzasnu vatru. A kada se to desilo, odjednom su stali prirodni zakoni vatre, zakoni sagorijevanja pred rijecima Uzvisenog Allaha u prijevodu znacenja na bosanski: O vatro, rekosmo Mi, postani hladna i spas Ibrahimu! ( El-Enbija', 69 ).

Da se Ibrahim a.s. spasio od vatre bjezanjem, nevjernici bi rekli: <<Da smo ga uhvatili, spalili bismo ga!!>> Medjutim, Ibrahim a.s. uopce nije bjezao. Isto tako, da je pala kisa rekli bi:<<Da nije pala kisa, mi bismo ga spalili.>> Medjutim, Ibrahim nije bjezao, kisa nije pala, a vatra se rasplamsala do najvece tacke svoje zestine i usijanja, Ibrahim je bacen u nju, ali...nije izgorio...

Sta se desava ?! Ispostavilo se da bozanstva, koja su obozavala i zbog kojih su zeljeli spaliti, uopce nemaju ni jedno svojstvo bozanstva. Zorno je dokazano da su ona samo kipovi koji nikome, pa cak ni sebi, nista ne koriste niti stete. Dokazano je da su stvari i pojave ovoga svijeta pod potpunom voljom i kontrolom Uzvisenog Allaha. Kada je On rekao: O vatro, rekosmo Mi, postani hladna i spas Ibrahimu!( El-Enbija', 69 ). zastali su svi prirodno zakoni vatre. Vatra je izgubila svoje svojstvo da spaljuje i unistava sve sagorivo.

Uobicajeni prirodni zakoni su pokorno stali pred voljom i naredbom Uzvisenog Allaha, potpuno predani i nesposobni za svoju uobicajenu funkciju, dok su njihova bozanstva tupo stajala, nesposobna da se samo pomjere, a kamo li da jos i kazu: - O vatro, spali onoga koji nas je porazbijao!
_________________

10.02.2005.

Savrsenstvo Kur´ana

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Sa imenom Allaha, Milostivog, Samilosnog

Otvorio sam ovu temu, kako bih nesto kazao o Kur'anskim mudzizama ( cudima ). Na ovu temu je takodje pisao i poznati sejh Muhammed Mutevelli es-Sa'ravi.

Cilj mi je da otklonim sumnju kod onih, koji traze Istinu, ali se kolebaju u ovom zivotu jos uvijek na ovom dunjaluku ( svijetu ) koji je nepravdom napunjen.

Uvod


Sta mislite, da li je Muhammed, s.a.v.s., mogao ljude obavijestiti o ishodu bitke koja ce se desiti tek za sedam ili osam godina ? Da li je mogao znati ko ce pobijediti, a ko izgubiti u toj bici ? Jeste li razmisljali o tome sta bi mu mogao biti povod za govor o tako cudnoj temi ?Sta tek mislite, kako je mogao obavijesiti nevjernike o tajnama koje kriju u svojim prsima, a o kojim oni nisu prosaptavali ni najtise rijeci ? Kako to da on neprijateljima otvoreno kaze kako ce zavrsiti i sta ce im se desiti ?!

Sav ovaj govor je govor o gajbu ( ne vidljivom ), tj. o skrivenom, covjeku nedostupnom, pa sta mislite, u kakvu poziciju je tim govorom doveo Islam ? Sta bi se desilo da samo jedan kur'anski navod nije obistinjen i potvrdjen ??

Medjutim, to se nije dogodilo jer je Uzviseni Allah ( Bog ) Onaj koji govori u Kur'anu i On je Onaj koji djeluje u svijetu oko nas.


Kur'an Casni

Kur'an je govor Uzvisenog Allaha, objavljen posljednjem Allahovom poslaniku, Muhammedu s.a.v.s.. Citanje, ucenje i izucavanje Kur'ana je ibadet ( dobro djelo ), i on je otvoreni izazov stvorenjima do Sudnjeg dana. U stvari, Kur'an je vise od cuda, mudzize. On je svojstvo Gospodara svjetova...

U njemu je Allaha dz.s. na prvom mjestu uputio izazov Arapima, zatim je uputio izazov cijelom covjecanstvu i dzinnima ( sotonima ). Melekima ( andjelima ) nije upucen izazov, jer oni nemaju sposobnost slobodne volje prema kojoj bi postupili. Meleki rade samo ono sto im Allah dz.s. naredi.

Mozemo zakljuciti da Kur'an upucuje izazov samo stvorenjima koja imaju slobodnu volju i pravo izbora, tj. stvorenjima koja je Uzviseni odlikovao pamecu, razmisljanjem i slobodnom voljom...

Prije nego sto pocnemo s govorom o mudzizi Kur'ana, potrebno je objasniti znacenje rijeci mudziza . Zamislimo situaciju da nam dodje neki covjek i pocne tvrditi da je poslan od Allaha i kako ima zadatak da ljudima dostavi Njegove upute. Sta cemo uciniti ? Hocemo li mu povjerovati tek tako, ili cemo traziti dokaz za istinitost toga sto tvrdi ? Jasno je da je svaki poslanik morao doci s dokazom, mudzizom, koja je dokazivala istinitost njegove misije. Taj dokaz je morao biti takav da ga niko osim poslanima ne moze ponovo uciniti. Drugi uvjet tog dokaza jeste da bude iz oblasti u kojoj se dati narod najvise istice. Zasto ovo ?

Da se ne desi da pojedinci primjete kako poslanik upucuje izazov svom narodu u stvarima koje oni apsolutno ne poznaju, niti u njima imaju bilo kakvog iskustva. Uvjet za ispravnost ovakvog izazova je da bude upucen u oblast u kojoj se taj narod najvise istice. Samo kao takav izazov je bio valjan.

Zbog toga mozemo primjetiti da su poslanici imali razlicite mudzize ( cuda ) i da je svaki imao mudzizu ( cudo ) u oblasti u kojoj je njegov narod postizao najvise rezultata.

Sve mudzize su imale isti cilj:

Da dokazu besmislenost obozavanja stvari koje je taj narod uzeo za bogove mimo Allaha...

( Ako Allah dadne, nastavit ce se... )


______________________________


_________________
_________________

Rekao je Allahov Poslanik, Muhammed, sallallahu alejhi we sellem: " Iskoristi petero prije peteroga; mladost prije starosti. zdravlje prije bolesti, bogatstvo prije siromastva, slobodno vrijeme prije zauzetosti i zivot prije smrti. "

08.02.2005.

Sapuni(CE)

Sapuni(CE)
S imenom Allaha, Milostivog, Samilosnog

Citam u "Preporod"-u od naseg jednog brata Seada Pazalja iz Sarajeva, kako pise na temu o "Sapunicama", pa se i ja sjetih, da nesto prepisem, napisem i kazem na ovu temu, jer smatram da treba o ovome govoriti, nakon sto znamo kakvo je nase ( bosnjacko ) stanje i kakav je nas stav prema svako raznim programima koje gledamo mi, oni, vi, ama svi na nasim TV ekranima.

Znamo, ( hvala Allahu da znamo ) da je droga opasna po zdravlje. Danas je medju nasim, posebno zenskom svijetu, veoma rasirena i rasprostranjena jedna nova droga koja se zove jednim imenom: SERIJE ili SAPUNICE, bez koje ne mogu nase zene, bile svekrve il´ punice.

Evo ja cu da kazem koju o ovom opasnom fenomenu, upucujuci nasim zenama i njihovim serijama, k´o otvoreno pismo, a zamoljavam sociologe, psihologe i ostale...ologe, da organizuju tribine, okrugle stolove, da pisu polemisu, bilo sta da rade samo ako mogu da nas ovog zla kutarisu, jer...

Nase zene su SERIJSKI ZARAZENE SERIJAMA, koje im (IS)piru mozak pa bude cist k´o sisana od ostalih pozitivnih znanja i saznanja. Odmah da kazem da ni njima nije lahko hem moraju odabrati TV kanale na kojima ce koje serje pratiti, pa u koje vrijeme, pa koje opet gledati u redovnom terminu, a koje opet, u repriznom, itd., itd. Sve to uzima puno vremena i ako gledaju, a gledaju svakodnevno u prosjeku 2-3 serije, vidjecemo da to nije lahko izdrzati ni fizicki ni psihicki. Za vikend se malo "odmore" i od ponedjeljka slijedece hevte pa sve do petka, svakodnevno su programirane i " serijski okupirane i rasprodane". I umjesto da piju kahvu i o vjeri i zivotnim problemima da razgovaraju, one o serijama pricaju i serijske dogodovstine prepricavaju. Kada bi to vrijeme koje provedu oko serije provele u ibadetu, bio bi im ako Bog da, Dzennet blizi, odnosno, Allahovoj insaAllah milosti blize, a ovako... ?

Rekosmo da ova opasna droga napada mozak, ali i porodicu. Muz bi recimo, gledao utakmicu, a supruga bi sapunicu. Rijec po rijec, eto ti svadje. Mi muskarci, kakvi i jesmo mekusci ( po)pustimo i sudbini se prepustimo. Da bi bio mir u kuci kupi se jos jedna televizija i onda se moze gledati i utakmica i serija. Tako u jednoj kuci supruga gleda seriju, muz utakmicu i umjesto da se zblize, oni jos udaljeni jedno od drugog pa ispadne k´o da su komsije, gluho i daleko bilo.

Ako imaju i djecu, oni hoce gledati crtice, igrice da igraju, u tom slucaju se mora kupiti i treci televizor, bezbeli na kredi, tj., ali... Mogla bi se koja kazati i za utakmicu, ali je to velika razlika, ruku na srce, u odnosu na sapunice. Gledanjem utakmice potrosi se uzalud vrijeme koje bi se itekako moglo bolje iskoristiti. jer " za novac se ne moze kupiti vrijeme, a za vrijeme mozemo kupiti ( zaraditi ) - novac."

Zajednicko svim serijama je prikazu svasta, a ne kazu nista. Sve te serije su slicne "k´o jaje jajetu", i ko ih gleda duzan je samo taksiratu. Ili ima i razlike: meksicke serije recimo, a prikazuje radnju koja se odvija u Maroku. Reklo bi se za pohvaliti, ali nazalost nije tako. Zivot tih ljudi - muslimana, prikazuje se u pogrijesnom, namjerno iskrivljenom kontekstu devalvirajuci njihovu vjeru, kulturu, nosnju, a sve s ciljem da se muslimani pokazu u sto losijem svjetlu, kako bi se na taj nacin na Zapadu stekla negativna slika o islamu i muslimanima.

I, tako iz dana u dan, iz noci u noc, serije nikad proc. Jedna zavrsi, druga startuje, i tako u nedogled. Sve na ovom svijetu prolazno je, a izgleda serije su "(ne)prolazne" za neke. Traju li, traju. Traju li, traju. Pa nece nam valjda zivot proci u serijama ? Drage majke i postovane sestre, sa serijama mozda u Evropu i mozete, ali pred Allaha Uzvisenog sigurno ne mozete, pa dobro razmislite!!! U serijama nema nista obrazovnog, samo brezobraznog. A pred Allaha Uzvisenog se treba da nose samo dobra djela, a serije to ni u kom slucaju nisu, pa prisaberite se i preispitajte, da se kasnije ne kajete.

Upucujem molbu nasim zenama da ovo procitaju, a serije da adaktiraju. Mahsuz selam.

I, na kraju procitajte ovaj hadis i razmislite dobro, dok kasno nije: _________________
Rekao je Allahov Poslanik, Muhammed, sallallahu alejhi we sellem: " Iskoristi petero prije peteroga; mladost prije starosti. zdravlje prije bolesti, bogatstvo prije siromastva, slobodno vrijeme prije zauzetosti i zivot prije smrti. "
____________________
Abdurrahman ibn Avdija
_________________
_________________
Rekao je Allahov Poslanik, Muhammed, sallallahu alejhi we sellem: " Iskoristi petero prije peteroga; mladost prije starosti, zdravlje prije bolesti, bogatstvo prije siromastva, slobodno vrijeme prije zauzetosti i zivot prije smrti. "

07.02.2005.

Jednoca Stvoritelja /slika, Dubai, Ujedinjeni Arapski Emirati/

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog.


Neka je hvala Uzvisenom Allahu svaka. Neka je selam i salavat na Allahovog posljednjeg Poslanika, Muhammeda, sallallahu alejhi we sellem, kao i ostale Njegove Poslanike. Neka je selam na Poslanikovu a.s., porodicu i na njegove casne ashabe.

Potrudio sam se, hvala Allahu na tome, da napisem nesto na temu "Jednoca Stvoritelja", a ovu "lekciju" imamo i na video snimku.

Procitajte jer zaista se necete pokajati.

Kaze Allah, dz.s.: Cestiti ce iz pehara piti zapececeno pice, s izvora iz kog ce samo Allahovi sticenici piti i koji ce kuda hoce bez muke razvoditi. Oni su zavjete ispunjavali i plasili se dana cija ce kob svuda prisutan biti, i hranu su davali, mada su je i sami zeljeli, siromahu i sirocetu i suznju, mi vas samo za Allahovu ljubav hranimo, od vas ni priznanja ni zahvalnost ne trazimo. Mi se Gospodara naseg bojimo, onoga dana, kada ce lica smrknuta i namrgudjena biti. I njih ce Allah strahota toga dana sacuvati i blazenstvo i radost im darovati i Dzennetom i svilom ...

Zemlja je mala planeta, koja plovi u kosmosu sa milionima drugih planeta i zvijezda, koje su od zemlje vece milione puta. Samo postojanje ove planete, odrzavanje njenih zakona i precizna udaljenost od drugih planeta je jasan i ocit dokaz koji bez izuzetka potvrdjuju nauucnici iz svih naucni oblasti, medjutim, ono sto je jos cudnije je postojanje zivota na njoj mimo drugih planeta sto kod svih ljudi povecava zacudjenost. Takodje, mora i okeani s svojim ogromnim povrsinama i velikim stravicnim dubinama pune ljudska srca strahopostovanjem. I visoke planine, pored koji ljudi osjecaju se da su kao mali patuljci zapanjuju svojom velicinom i zbunjuju svojom dugovjecnoscu koja prelazi milione godina. Zatim velike sume i visoko drvece nebrojenih vrsta i pored svoje ogromne preciznosti i djelovanja u radu pokazuje nam da je ono u sluzbi covjeka. I pored svega ovoga, unutar same zemlje postoje mnogobrojne i cudnovatne zivotinje s razlicitim funkcijama, oblicima i bojama koje predstavljaju vrhunac ljepote i stvaranja. Medjutim, najvece cudo za onoga ko posmatra, i najveca pouka za onoga ko pouku uzima jeste stvaranje covjeka koji cuje i vidi, govori i razmislja, od male sicusne kapljice sjemena, koja se oblikuje kroz periode kao novo stvorenje u gustim tminama. Od nje nastaju razliciti organi, ruke, noge, glava s onim sto sadrzi unutar sebe i stomak sa svojim unutricom.

Od velicine Velikog Stvoritelja je da stvara stvorenja bez potrebe za alatom i sredstvima, pa da li si ikad vidio zanatliju da obavlja svoj zanat bez alata ? Neka je Uzvisen Gospodar svjetova. Kaze Uzviseni: Jedan od dokaza Njegovih je to sto vas od zemlje stvara i od jednog vas ljudi svuda ima razasuti. Neminovno je da Stvoritelj ovog velikog, savrsenog i lijepog svemira posjeduje svojstva ljepote i Uzvisenosti. On je znani, cije je znanje neograniceno, Mudri, cijoj mudrosti kraja nema, Obskrbitelj, cije su dobrote obasule stvorenja Njegova, Samilosno, cijom blagoscu su ljudi obavijeni. Neovisan je o svojim stvorenjima, a oni za Njim potrebu imaju, zivot im o Njemu ovisi, i bez Njegove dozvole i zila kucavica ne kuca. Kaze Uzviseni: O ljudi vi ste siromasni, vi trebate Allaha, a Allah je hvale dostojan i neovisan. I ovo su znamenja Njegove moci i mudrosti ( priroda ) i dokazi Njegove upute i milosti koja ispunjava prostranstva nebesa i Zemlje i svjedoci da je On Allah, pored Kojeg drugog boga nema.

Kada bi od onih koji izucavaju prirodu zatrazili da nam pricaju o Svojstvima Uzvisenog Allaha, nebi izasli iz okvira onoga, sto smo prethodni naveli, cak sta vise, Uzviseni Allah posjeduje lijepa imena i savrsena Svojstva, i On je visoko iznad toga da bi Ga ljudi mogli opisati. Znanje koliko god napredovale, povecava nam vjerovanje u Allahovu velicinu kao i vjerovanje da je On Jedini Gospodar Koji saucesnika nema, a sa druge strane nam otkriva manjkavosti vjera onih koji mimo Allaha druge obozavaju.

Prema tome, Islam kao vjera tevhida, monoteizma, ne boji se naucnog napretka i mnostvo otkrica, jer on svako otkrice smatra novim dokazom koji potvrdjuje nepobitnu cinjenicu da nema drugog istinskog bozanstva osim Allaha. Pred ovim konacnim i definitnim zakljuckom, uistinu se cini smjesno i apsurdnim, ono sto neke skupine ljudih vjeruju, da je njihov Gospodar kamen ( vjerovanje budista, hindusa i dr. ). Drugi vjeruju da je to zivotinja ( hindusi i dr. ) dok neki vjeruju da Je poslan ljudima u liku covjeka ( krscani ) zatim da je mucen i ubijen i da su Mu ljudi nanijeli veliko zlo. Kakvo je to vjerovanje koje se nudi ljudima i radi kojeg se ulaze ogroman imetak i vrijeme ? Kada bi ove nijeme zivotinje imale razum, nasmijale bi se i zacudile onima sto ti ljudi vjeruju o svome Gospodaru, Stvoritelju.

Na osnovu cinjenice da je Allah dzelle sanuhu Stvoritelj svih ovih svjetova bez saucesnika i da stvorenjima daje zivot i obskrbu, neminovno dolazimo do zakljucka da je On Istinski Vladar, Koji Jedini zasluzuje da ljudima propisuje Zakon koji ce uredjivati njihov zivot u potpunosti, kao sto je postavio svakom drugom pokretnom i nepokretnom stvorenju na ovom svijetu. On Uzviseni najbolje zna sta je od koristi Njegovim robovima, Mudar je u propisivanju Svog Pravednog Zakona ( Kur´ana ) koji treba da sudi svim ljudima bez izuzetka.

Ono sto svi ljudi trebali znati o Njihovom stvoritelju jeste da On Uzviseni posjeduje dvije odredbe, sudbinsku izvrsinsku odredbu kojom su potcinjena sva stvorenja bez izuzetka pa i ljudi. U ovu odredbu spada slanje vjetrova, padanje kisa, izlazak Sunca, davanje zivota i smrti, pa cak i otkucaj ljudskog srca i kretanje krvi u njihovim krvnim zilama. Sve ovo su neke Allahove odredbe kojima su potcinjena sva Njegova stvorenja, i koji nije u stanju niko uciniti osim Uzvisenog Allaha. Kada bi Allah Uzviseni zaduzio ljude da spustaju kisu s nebesa, da daju radjanje plodova i da stvaraju zametke u maternicama, nebi bilo u stanju uciniti nista od toga i sigurno bi izjavili svoju nemoc i potrebu za Uzvisenim Allahom.

Druga Allahova odredba je odredba koja se odnosi na Serijat, odnosno Zakon u kojem ljudi imaju slobodu izbora. Allah dz.s. je iz Svoje neizmjerne milosti i dobrote prema ljudima pojasnio serijat i Pravi put koji voli i s kojim je zadovoljan. To je pojasnjeno putem Poslanika, preko kojih je stizala Allahova objava od kojih je i posljednjih Allahov Poslanik Muhammed, sallallahu alejhi we sellem, neka je na sve njih Allahov spas i mir. Zbog toga sto je Allah, dz.s. stvorio ljude da bi ih iskusao ko ce od njih bolje postupati, od Njegove neizmjerne mudrosti, dopusteno im je da oni posjeduju slobodu pri izboru Njegovog Zakona ili odstupanju i okretanju od njega. I pored toga sto je Uzviseni strogo naredio slijedjenje Njegovog zakona, obecavsi bolnu kaznu onima koji budu nepokorni ipak nije zelio da ih na to prisili i tome potcini. Kao sto je slucaj s prirodnim zakonitostima, poput sna, gladi i bolesti. Uzviseni Allah, Koji je neovisan i hvale dostojan voli da Njegova stvorenja iz poslusnosti dragovoljno izaberu Njegov zakon i da Njemu Uzvisenom priznaju Velicinu i Mudrost, a kako da Mu je ne priznaju kad su sve ovo ( svemir ) tragovi Njegove mudrosti i upute, koju uzivaju sva stvorenja u ovom prelijepom svemiru pa cak i sicusne zivotinje kao sto su mravi i pcele.

Onaj koji zasluzuje i ima pravo da ljudimao dredi cilj njihovog postojanja na zemlji jeste njihov Stvoritelj, jer onaj koji napravi bilo kakav uredjaj ili aparat jedino on moze da objasni ljudima njegovu svrhu i nacin upotrebe. Zato je uzaludno da ljudi tragaju za svrhom svoga postojanja kod nekog drugog mimo Milostivog Stvoritelja. Koliko je covjecanstvo pretrpjelo i koliko jos uvijek trpi posljedice zabluda onih koje ljudi nazivaju prosvjecenim misliocima i filozofima, teoreticarima koji su ljudima iskvarili zivot svojim zabludjelim ideologijama, poput Froida, Marxsa, Darwina i ostalih cije teorije nisu nista drugo do jedna sramota ljudske misli. Evo, ono su njihove zrtve na ulicama zapada ( droga, alkohol, ubistva, kradja, silovanja, narkomanija, itd. ), okupirane psihi-traumama osjecaju duboku izgubljenost i jos gore od toga - samoubistvo, pijanstvo i zlocin postali su njihov cilj. Nije nimalo cudno sto Froid, Marxs i ostali nisu bili na Pravome putu, jer historija covjecanstva je prepuna zabludjeli i slaboumnih licnosti. Medjutim, uistinu je cudno, da postoji drustva koje za sebe kazu da su civilizacijska, a koja uvazavaju licnosti poput ovih i prihvataju njihova ucenja dajuci im profesorske i doktorske titule, istovremeno se okrecuci od upute Gospodara svjetova tog jasnog Svjetla s kojim je dosao Muhammed, sallallahu alejhi we sellem. Na vazna pitanja u covjekovom zivotu, ko ga je stvorio ? zasto je stvoren ? gdje nakon smrti ? i sta je duzan da radi na ovome svijetu ? ne moze odgovoriti niko do Uzviseni Allah koji je stvorio covjeka, a da ljudi ocekuju licnosti poput Satra, Froida i Marxsa, kako bi im oni odredili svrhu njihovoga postojanja uistinu je velika zabluda.

Postoji jedna skupina ljudi, koja vjeruje da postojanje covjeka na zemlji nema nikakve svrhe i da je zivot besmislen. Kada bi ovoj skupini rekli: Kardiolozi uzalud lijece vase bolesnike! Rekli bi sigurno: To nije istina! Nasi lijecnici su casniji od toga, oni otkrivaju i najmanju mahanu u srcu covjeka i lijece je, a tu su njihovi rezultatu koji su vidljivi i potvrdjeni. Pa kako to da smatrate cistijim od besmislenosti onoga koji lijeci male poremecaje srca dok u isto vrijeme prepisujete besmislenosti Onome Koji je stvorio to srce ? Kako to vjerujete da ostali ljudski organi imaju svoju svrhu, a da je sam covjek nema ? Onaj ko posjeduje ovakvo vjerovanje smatra sebe nistavnijim od cipele i eksera u svojoj stolici zato sto i cipela i ekser imaju svoj cilj i svrhu, a ovaj jadnik vidi sebe izgubljenim u svojim postojanju.

Ljudi mogu otkrivati mnoge zakonitosti u ovom Kosmosu potcinjavati ih u sluzbi covjeka i graditi naprednu i modernu civilizaciju ali to ne znaci da je u stanju postaviti zakone i programe za ljudski zivot.

Nasuprot zapanjujuceg materijalnog napretka koje danas je ostvarilo covjecanstvo stoji stravicna dekedencija u drustvenom, dusevnom i politickom zivotu tih ljudi, sto je dovelo do toga da njihovi analiticari alarmiraju opasnost i otvoreno priznaju da duhovna dezintegracija i pad u kojim je dospjeo covjek na zapadu uistinu poziva na zabrinitost i strah za buducnoscu tih drzava.

Nauka se djeli na dvije vrste: prirodne i drustvene. Sto se tice prirodnih nauka, Mudri Stvoritelj je stvorio ovaj svemir radi dva cilja. Prvi: da bi velicanstveni prizori, cudne pojave i carobne ljepote, bile ljudima dokaz o postojanju Uzvisenog Stvoritelja. Drugi: da bi se okoristili Njegovim dobrima i bogatstvima, i da bi te kapacitete iskoristili za izgradnju zemlje. Kaze Uzviseni: I da je vam da se koristite onim sto je na nebesima i onim sto je na Zemlji. Sve je od Njega. Allah subhanehu ve te´ala je omogucio ljudima da iskoriste materiju, pa koliko oni uloze truda u njeno iskoristavanje, toliko ce se poboljsati njihov materijalni zivot. Stoga, medju ljudima nema razilazenja u pogledu ovih nauka, kao sto su: matematika, fizika, hemija, medicina, astronomija i autonistika, iako se medjusobno razlikuju njihove ideologije i rase. Znaci, covjeku su otvorena vrata za istrazivanje i otkrica, a Islam to i naredjuje. Ovdje se jasno uvidja grijeska crkve koja je iskrivila Allahovu vjeru kada je prihvatila neke grcke teoretske postavke o svemiru i uzela ih za svete Bozanske tekstove. Onaj koji bi im se suprostavljao u tome, proglasavan je nevjernikom i njegova krv je bila dozvoljena, tj. ubijali su ga.

Sto se tice Islama kojeg Evropa odbija i protiv kojeg se borila dugi niz vijekova, stvar se u potpunosti razlikuje. Stranice islama su ukrasene rijecima, poput Allahovih Rijeci u kojima kaze: Allah ce na visoke stepene uzdignuti one medju vama koji vjeruju i kojima je dato znanje.

Kada su upitanju drustvene znanosti, poput: psihologije, sociologije, prava, ekonomije i drugih, razmimoilazenja su mnogobrojna i u ovim znanostima mnogi ljudi su zalutali i skrenuli s Pravog puta. I pored pridavanja velike paznje istrazivanju, samo su povecali nedoumicu, zabrinutost i osjecaj propasti i neuspjeha. Takodjer, nalazimo da sljedbenici svake ideoloske skole smatraju pogrijesna misljenja drugih ideoloskih skola i pripisuju im ne znanje. Uzviseni Allah Sveznani Stvoritelj je sacuvao ljude napora istrazivanja u ovoj oblasti kako nebi bili zrtve ekspirimenata kroz historiju bez ikakvih rezultata, tragajuci za zakonima koji ce im donijeti srecu i zadovoljiti njihovu duhovnu potrebu. Da je Mudri Stvoritelj ostavio ljudima da propisuju zakone i da postavljaju njegove temelje i nacela sigurno bi jedni drugima nepravdu nanijeli zbog svojih strasti, prohtjeva i zbog ne poznavanja opcih/opsti interesa i koristi, jer ono sto jedni smatraju da je korist za njih moze biti steta za druge i ono sto jedna drzava smatra da je po nju dobro, uvecini slucajeva bude stetno i pogubno za druge narode. Sve ovo vazi samo u slucaju ako su namjere ispravne i ako dobro prevladava kod ljudi. Medjutim, nasa stvarnost uci nas da svaka nacija tezi i ulaze napore da unisti potencijale drugih i prisvoji njihova dobra, istovremeno smatrajuci ove nepravedne zakone strategijskim proucavanjem mudrom politikom i diplomatskom ostroumnoscu. Ako se osvrnemo na historiju covjecanstva vidjecemo stravicna unistenja i upropastavanja ljudskog bica kojeg su pocinili ovo-zemaljski zakonodavci , zeleci da ostvare hirove i zamisli bezumni vladara ili ideje neke stranke ili drzave. I to sve u ime uzvisenih interesa, tako da nijedno zivo stvorenje nije ucinilo tako strasne pokolje protiv svoje vrste kao sto ih je ucinio covjek protiv covjeka. Evo, ovo su posljedice dva svjetska rata, u kojima su milioni i milioni ljudi ubijeni i zaklani, koji nam pokazuje sta su citavom svijetu prouzrokovalo sastajanje nekih ljudi koji se nazivaju parlementarcima i politickim analiticarima. Zbog cega su ti ljudi ubijeni ? Radi cega je utrosen ogroman imetak i zbog cega su udate zene postale udovice. Ovo je uistinu zalosna tragedija koju je covjek prouzrokovao i nacinio svojim rukama nakon sto se je udaljio od Upute Plemenitog Gospodara. Kaze Uzviseni Allah: O ljudi, Mi vas od jednog covjeka i jedne zene stvaramo i na narode i plemena vas djelimo da biste se upoznavali, a najcasni kod Allaha je onaj koji Ga se najvise boji. Dakle, kada islam trazi da sud pripadne Uzvisenom Allahu i da Mu se ljudi obracaju bez razmimoilazenja, ne trazi nista vise od onoga sto zasluzuje, cak sta vise, Islam na taj nacin spasava i oslobadja milione ljudi od izmisljotina i hirova nekolicine politicara i filozofa koji podrzavaju informativna sredstva, koja su u rukama odredjenih grupacija.

Ima ljudi koji smatraju da je covjek dostigao stepen neovisnosti, tako da nema potrebu za Nekim, ko cemu propisivati zakone, bilo ekonomske, drustvene, politicke i druge, a dokaz tome je ova blistava civilizacija koja je produkt ljudskog razuma. Uistinu je ovo velika grijeska i obmana, jer tehnoloski napredak je samo materijalna strana ljudskog zivota, buduci da on covjeku olaksava ostvarivanje materijalnih koristi, i umjesto da covjek pije iz glinine case, kao sto je bilo u proslosti, on danas pije iz staklene i umjesto da pise perom, pise danas kompijuterom. Medjutim, covjek je u svojoj biti ostao covjek. Danas kao i u proslosti, nos ljudima sluzi za istu stvar, osjecaj ljubavi, straha, pohlepe i zelje za posjedovanjem su i danas isti i nisu se promjenili. Dakle, islamski Zakoni i ucenje, gledaju na covjeka kao na ljudsko bice bez obzira na vrijeme i mjesto gdje zivi, uzimajuci u obzir njenu prirodnost i ravnomjerno ispunjavajuci njene duhovne materijalne potrebe.

Kaze Doktor Karl Aleksis u svojoj knjizi Covjek, ta nepoznanica: Bili smo obmanuti onda kada smo mislili da razum koji izmislja avione i rakete i cijepanje atomske jezgre i upoznaje prirodne zakone i koristi ih, zasluzuje da mu se prepusti uredjivanje ljudskog zivota, ostavljanje temelja vjerovanja i osnova lijepog ponasanja, zaboravljajuci da kada razum djeluje u svijetu materije, djeluje u svijetu ciji je zakonitosti moze dokuciti, medjutim, kada djeluje u duhovnom svijetu, u svijetu u kojem zivi covjek, zasao je u prostrani lavarint i bezkuce ciju jezovitu i tajanstvenu bit ne poznaje. Dakle, Islam je dosao da uredi ljudski zivot koji je prepun zamrseni i komplikovanih veza i da ga zastiti od suprostavljanja ljudskoj prirodi. Nije dosao kao zamjena nauci i moderenzaciji, jer on prema njima nije neprijateljski postavljen i nemoguce je da postoji suprostnost izmedju onoga sto je Allah stvorio u svemiru i onoga sto je u Svojoj Knjizi Objavio. Kaze Uzviseni: On tamom noci prekriva dan koja ga u stopu prati, a Sunce i mjesec i zvijezde se pokoravaju Njegovoj volji, samo On stvara i upravlja, Uzvisen neka je Allah, Gospodar svjetova. Takodjer kaze: On je Bog koji se obozava i na nebu i na Zemlji, On je Mudri i Sveznajuci.

Zamislimo, kada bi se svi psiholozi svijeta i pored njihovih medjusobnih razmimoilazenja, slozili na progamu koji ce rijesiti probleme savremenog covjeka, ljudi bi to smatrali sigurno velikim podvigom. Kada bi se sa njima slozili sociolozi, ekonomi i pravnici, uistinu bi to bila izuzetna stvar. I kada bi se njima pridruzili i naucnici razlicitih prirodnih znanosti, ljudi bi sigurno rekli, ovo je program kojeg svi ljudi moraju slijediti i pokoriti mu se i ostaviti sve druge zakone, to je samo zbog toga, sto saglasnost ovolikog broja naucnika cini program ispravnim. Pa sta bi tek ljudi rekli o Zakonu Onoga cije Znanje sve obuhvata, cak kada bi spojili znanje i drevnih i kasnih naroda ono bi u odnosu na Allahovo znanje bilo kao kap u moru bez obale. On je Gospodar ovih naucnika i svih ljudi, pa zar Njegov Zakon i Uputa nisu ispravni i savrseni ? Zar ljudi nisu obavezni prihvatiti taj Zakon, izucavajuci ga, postupajuci po njemu i sireci ga i Istokom i Zapadom, ostavljajuci ljudske zablude koje su im dugo vremena prouzrokovale poteskoce.

Prvi muslimani su razumjeli ovu vjeru i spoznali da ona u sebi nosi uputu svim svjetovima, pa su se uputili i Istocno i Zapadno sireci ljudima, medjutim, crkva koja je vec prije iskrivila Allahovu vjeru i uvela u nju idolpoklonstvo i borila se protiv nauke i ucenjaka, stala je nasuprot ove Istine sprijecuci tako da ovo Svjetlo dospije do Evrope, ali prava grijeska nije kod ovih zlonamjernih svecenika, vec je grijeska naroda koji su prihvatili njihove planove, gledajuci istovremeno te iste svecenike kako spaljuju ucenjake i uspostavljaju za njih inkvizicije sto im je bio jasan i dovoljan dokaz da crkva ne predstavlja istinsku Allahovu pravu vjeru.

Uistinu, svemir svojim savrsenim skladom i redom i svim onim sto u sebi sadrzi, obznanjuje ljudima da nema upute mimo Allahove upute te danema pravog zakona osim Njegovog Zakona i pokazuje im, da On nikad nije bio u potrebi za zakonodavcima, politicarima i misliocima, kako bi Mu oni uspostavili zakon i red. nista drugo nije napravilo nered na planeti koja se zove Zemlja do njihovi ideje i zakoni. Sve sto postoji u svemiru, zivi u redu i ravnotezi i nigdje nevlada nered kao u zivotu ljudi, razlog toga su ljudske strasti koje se suprostavljaju Zakonu Stvoritelju svemira. Allah dzelle sanuhu nije nista dao ljudima u posjed, a da to oni nisu * tako da jednima krv prolijevaju, drugima njihovu opskrbu uskracuju, a mase ljudi potcinjavaju za koje kazu da su olicenje kulture i sloboda ( demokratija ). Ono sto treba da se zna je da ljudima niko ne moze postaviti i propisati zakon do Gospodar ljudi, da je Njegov Zakon, Zakon Mudrog Koji svaku stvar stavlja na njeno mjesto i da Milostivi Allah ne zeli nikome nepravdu. Kaze Uzviseni: Reci: Znate li vi bolje ili Allah ? Kada bi Allah Mudri, zakonodavcima i parlementarcima prepustio ljudska srca, sigurno bi se razisli u broju njihovi otkucaja. Neki od njih bi rekli sezdeset u minuti, drugi bi rekli stotinu, a treci bi pak rekli, ne nego dvadeset otkucaja u minuti. Ne prodje ni jedan cas a da ljudi ne postanu njihove zrtve. Jedan zapadni mislilac je izrekao istinu koja najbolje otkriva nemoc covjecanstva da propise zakon koji ce uredjivati ljudski zivot. On kaze: Mi trebamo stvoriti covjeka ako zelimo da mu propisemo zakon. Ljudima je najbolje da se pokore svome Gospodaru, da Mu priznaju da je On Istinski Vladar, Zakonodavac, kao sto su mu priznali da je Gospodar, Stvoritelj i Opskrbitelj i da im ne bude tesko priznati da su Njegovi robovi, jer oni su samo neka od Njegovih stvorenja. Onaj ko nije zadovoljan da bude Allahov rob, sigurno ce biti rob nekom drugom i onaj ko ne sudi po Njegovom Zakonu, sudice neminovno po necijem drugom, pa kako onda Ljudi zamjenjuju ono sto je bolje za ono sto je gore ?

Onaj ko bude razmisljao o propisima islama i njegovom ucenju, vidjece da nema nista lijepo i korisno, a da islam nije na to uputio i nece naci ni jedno zlo, a da Islam nije na njega upozorio. Islamsko zakonodavstvo se nije zadrzalo samo na ostvarivanju ljudskih interesa na ovom svijetu, vec je tome pridodalo i koristi onog svijeta. Ako bi neko rekao: "Islamski zakon je zakon koji odgovara neiskvarenoj dusi, zdravom razumu i moralnom drustvu", upotpunosti bi rekao istinu. Kaze Allah, dzelle sanuhu:
Allah naredjuje da se svacije pravo postuje, dobro cini i da se bliznjima udjeljuje, a razvrat i sve sto je odvratno i nasilje zabranjuje, da pouku primite On vas savjetuje. Oni koji propisuju ovozemaljske zakone, tvrde da su njihovi zakoni utemeljeni na poravdi i da su u sluzbi ljudskih interesa, medjutim, to je cista laz koja sama nauka odbacuje. Osvrnimo se na parlemantarne odluke koje dozvoljavaju konzumiranje i prodaju alkohola, odobravanju zinaluk, blud i nastrane odnose kao sto je homosexsualizam, dok nauka potvrdjuje da su te pojave stetne po ljude i da ih prouzrokuju opasne bolesti, kao sto su sida, rak i ostale. Te zakonodavne skupstine dolaze u kontradiktornost kada sa jedne strane dozvoljavaju konzumiranje alkohola, a sa druge strane zabranjuju droge dok medicinski izvjestaji ukazuju da su i alkohol i droga otrovi protiv kojih treba voditi otvorenu borbu. Kroz ove primjere jasno se vidi da ovozemaljski zakoni nisu zasnovani na naucnim postavkama i da ne ostvaruju ljudske interese.

Jedna od najveci Allahovih blagodati prema ljudima je to sto se medju njima nalazi Allahov Govor ( Kur´an ) iz kojega trebaju da crpe uputu i istinu. Ljudi bi trebali sami tragati da spoznaju Allahov Zakon da bi im On uredio njihov zivot, kao sto je uredio ovaj kosmos, a ne da Ga ovako grubo odbijaju i cak da se bore protiv onih koji njemu pozivaju. Kaze Uzviseni: I kada im se Nasi ajeti jasni kazuju ti primjecujes veliko negodovanje na licima onih koji ne vjeruju i koji umalo da ne nasrnu na one koji im Rijeci Nase kazuju. A sta bi ljudima bilo da se predaju svome Gospodaru i da za vjeru uzmu Islam ? Oni tada ne bi nista izgubili, nego bi na ovom svijetu bili sretni, a na onom svijetu bi ih cekale preksrasne baste u kojima bi vjecno ostali. To im je bolje od svih uzitaka ovog prolaznog zivota i od onoga sto skupljaju, jer je Islam dosao kao korist i ovog i onog svijeta. Zaista, smatranje nekih ljudi da ce ih ako prihvate Islam proci dobrote ovog svijeta i ugodnosti, predstavlja povrsinsko shvatanje islama i ne poznavanje uzroka civilizacijskog napretka, jer civilizacija ima svoje tokove i osnove pa ko ih se bude pridrzavao i u materijalnom zivotu ce napredovati. . I znajmo dobro da nevjerstvo nije sagradilo ovu civilizaciju jer ono postoji na ovoj planeti jos od davnina, a njenim stanovnicima nije napravilo niti avione niti rakete, a ni elektricnu energiju. Historija Evrope nije historija cijelog covjecanstva, kao sto ne predstavlja ni historiju islama. Ako bi neko rekao: "Evropa je upoznala put napretka nakon sto se oslobodila crkvene vlasti koaj je podrzavala robovlasnistvo i feudalizam i spaljivala ucenjake" potpuno bi bio upravu, medjutim, islam ne priznaje da crkva predstavlja Allahovu vjeru, nakon sto su je njeni svestenici iskrivili i od samog pocetka stali nasuprot nove Objave ( Kur´ana ), umjesto da povjeruju u nju i da njoj pozivaju, na to iskrivljavanje vjere upucuje Kur´an, kaze Uzviseni: O vjernici, mnogi svecenici i monasi doista na nedozvoljen nacin tudju imovinu jedu i od Allahova puta odvracaju. Evropa a i cijeli svijet su od pocetka trebali tragati za istinskom Allahovom pravom vjerom, ne ulazeci u taj neprestani sukob sa crkvom koji se kasnije prenio generacijama kao historija covjecanstva.

Oni koji su vodili revolucuju protiv crkve, grijesku su ispravljali novom grijeskom. Umjesto da se okrenu Islamu i prihvate ga kao ispravnu vjeru i priznali da su pogrijesili sto su se prema njemu neprijateljski postavili, oni su se okrenuli tom nesretnom materijalizmu, koji je nanio veliku stetu duhovnom zivotu ljudi, ucinivsi ih strancima u svijetu kojeg su sagradili, tako da je materiji data veca vrijednost od samog covjeka.

A zatim, sta je to materijalizam donio svijetu nakon sto je Evropa odbila uputu Islama ? Zapadne fabrike koje nisu znale za islamski zakon i njegovo ucenje, donijele su covjecanstvu velike nesrece, odnijevsi zivote miliona ljudi u veoma kratkom vremenu. S druge strane, zapadne zemlje koje najvise pozivaju u postivanje ljudskih prava i emancipaciju zene, u isto vrijeme, najvise omalozavaju covjeka i cast zene.

O ljudi, vase okretanje od Allahovog Zakona u zivotu na ovom svijetu, kosta ce vas dugog stajanja pred Uzvisenim Allahom radi obracuna na Sudnjem danu, jer Plemeniti Stvoritelj nije stvorio ljude da bi nekog drugog mimo Njega obozavali niti ih opskrbljava da bi nekom drugom bili zahvalni. Kaze Uzviseni Allah obavjestavajuci nas o tome kako ce na Sudnjem danu biti stanje onih koji su se suprostavljali Njegovom Zakonu: Allah je nevjernike prokleo i za njih oganj razbuktali pripremio u njemu ce vjecno i zauvijek boraviti, ni zastitnika i pomagaca nece naci na Dan, kada se njihova lica budu u Vatri prevrtala govorice: Kamo srece da smo se Allahu pokoravali i da smo Poslanike slusali i govorice: Gospodaru nas, mi smo prvake nase i starijesine nase slusali pa su nas oni sa Pravog puta odveli, Gospodaru nas podaj im dvostruku patnju i prokuni ih proklestvom velikim.

Ovozemaljski zakoni koji su u suprotnosti sa Allahovim, mogu priustiti ljudima neke trenutne koristi, ali ih one nece sacuvati Allahove kazne ako pogodi, kao kazna za njihovo okretanje i oholost, a kada se to desi, njihovim velikanima i zakonodavcima preostaje samo da na grobove svojih zrtava stave buket ruza, a zatim da ih predaju stravicnoj buducnosti.

A onima koji tvrde da su za vjeru uzeli islam dok u isto vrijeme okrecu glavu od njegovog zakona, cak sta vise, uzrok su da se mnogi ljudi okrecu od vjere islama. O njima Onaj Koji je Objavio Plemeniti Kur´an kaze: I tako mi Gospodara tvoga oni nece biti vjernici dok za sudiju u sporovima medjusobnim tebe ne prihvate i da onda zbog presude tvoje u dusama svojim nimalo tegobe ne osjete i dok se sasvim ne pokore. Na muslimanima je da u potpunosti i odvaznosti prihvate islam i da se ne stide da ga sire i da ljude njemu pozivaju, jer danas covjecanstvo traga za izbaviteljom koji ce ga spasiti svih njegovih kriza, naricito sto je isprobalo sve ideologije. Samo je jos Islam ostao da vodi ove izbezumljene mase ka Milosti njihovog Gospodara, jer je on uputa Gospodara svjetova Koji ih je stvorio, a On najbolje poznaje ono sto stvara. Kaze Uzviseni: Ovaj Kur´an vodi jedinom ispravnom putu i vjernicima koji cine dobra djela donosi radosnu vijest da ih cega nagrada velika.

____________________
Abdurrahman ibn Avdija
_________________
Rekao je Allahov Poslanik, Muhammed, sallallahu alejhi we sellem: " Iskoristi petero prije peteroga; mladost prije starosti, zdravlje prije bolesti, bogatstvo prije siromastva, slobodno vrijeme prije zauzetosti i zivot prije smrti. "

07.02.2005.

Sapuni(CE)

S imenom Allaha, Milostivog, Samilosnog

Citam u "Preporod"-u od naseg jednog brata Seada Pazalja iz Sarajeva, kako pise na temu o "Sapunicama", pa se i ja sjetih, da nesto prepisem, napisem i kazem na ovu temu, jer smatram da treba o ovome govoriti, nakon sto znamo kakvo je nase ( bosnjacko ) stanje i kakav je nas stav prema svako raznim programima koje gledamo mi, oni, vi, ama svi na nasim TV ekranima.

Znamo, ( hvala Allahu da znamo ) da je droga opasna po zdravlje. Danas je medju nasim, posebno zenskom svijetu, veoma rasirena i rasprostranjena jedna nova droga koja se zove jednim imenom: SERIJE ili SAPUNICE, bez koje ne mogu nase zene, bile svekrve il´ punice.

Evo ja cu da kazem koju o ovom opasnom fenomenu, upucujuci nasim zenama i njihovim serijama, k´o otvoreno pismo, a zamoljavam sociologe, psihologe i ostale...ologe, da organizuju tribine, okrugle stolove, da pisu polemisu, bilo sta da rade samo ako mogu da nas ovog zla kutarisu, jer...

Nase zene su SERIJSKI ZARAZENE SERIJAMA, koje im (IS)piru mozak pa bude cist k´o sisana od ostalih pozitivnih znanja i saznanja. Odmah da kazem da ni njima nije lahko hem moraju odabrati TV kanale na kojima ce koje serje pratiti, pa u koje vrijeme, pa koje opet gledati u redovnom terminu, a koje opet, u repriznom, itd., itd. Sve to uzima puno vremena i ako gledaju, a gledaju svakodnevno u prosjeku 2-3 serije, vidjecemo da to nije lahko izdrzati ni fizicki ni psihicki. Za vikend se malo "odmore" i od ponedjeljka slijedece hevte pa sve do petka, svakodnevno su programirane i " serijski okupirane i rasprodane". I umjesto da piju kahvu i o vjeri i zivotnim problemima da razgovaraju, one o serijama pricaju i serijske dogodovstine prepricavaju. Kada bi to vrijeme koje provedu oko serije provele u ibadetu, bio bi im ako Bog da, Dzennet blizi, odnosno, Allahovoj insaAllah milosti blize, a ovako... ?

Rekosmo da ova opasna droga napada mozak, ali i porodicu. Muz bi recimo, gledao utakmicu, a supruga bi sapunicu. Rijec po rijec, eto ti svadje. Mi muskarci, kakvi i jesmo mekusci ( po)pustimo i sudbini se prepustimo. Da bi bio mir u kuci kupi se jos jedna televizija i onda se moze gledati i utakmica i serija. Tako u jednoj kuci supruga gleda seriju, muz utakmicu i umjesto da se zblize, oni jos udaljeni jedno od drugog pa ispadne k´o da su komsije, gluho i daleko bilo.

Ako imaju i djecu, oni hoce gledati crtice, igrice da igraju, u tom slucaju se mora kupiti i treci televizor, bezbeli na kredi, tj., ali... Mogla bi se koja kazati i za utakmicu, ali je to velika razlika, ruku na srce, u odnosu na sapunice. Gledanjem utakmice potrosi se uzalud vrijeme koje bi se itekako moglo bolje iskoristiti. jer " za novac se ne moze kupiti vrijeme, a za vrijeme mozemo kupiti ( zaraditi ) - novac."

Zajednicko svim serijama je prikazu svasta, a ne kazu nista. Sve te serije su slicne "k´o jaje jajetu", i ko ih gleda duzan je samo taksiratu. Ili ima i razlike: meksicke serije recimo, a prikazuje radnju koja se odvija u Maroku. Reklo bi se za pohvaliti, ali nazalost nije tako. Zivot tih ljudi - muslimana, prikazuje se u pogrijesnom, namjerno iskrivljenom kontekstu devalvirajuci njihovu vjeru, kulturu, nosnju, a sve s ciljem da se muslimani pokazu u sto losijem svjetlu, kako bi se na taj nacin na Zapadu stekla negativna slika o islamu i muslimanima.

I, tako iz dana u dan, iz noci u noc, serije nikad proc. Jedna zavrsi, druga startuje, i tako u nedogled. Sve na ovom svijetu prolazno je, a izgleda serije su "(ne)prolazne" za neke. Traju li, traju. Traju li, traju. Pa nece nam valjda zivot proci u serijama ? Drage majke i postovane sestre, sa serijama mozda u Evropu i mozete, ali pred Allaha Uzvisenog sigurno ne mozete, pa dobro razmislite!!! U serijama nema nista obrazovnog, samo brezobraznog. A pred Allaha Uzvisenog se treba da nose samo dobra djela, a serije to ni u kom slucaju nisu, pa prisaberite se i preispitajte, da se kasnije ne kajete.

Upucujem molbu nasim zenama da ovo procitaju, a serije da adaktiraju. Mahsuz selam.

I, na kraju procitajte ovaj hadis i razmislite dobro, dok kasno nije: _________________
Rekao je Allahov Poslanik, Muhammed, sallallahu alejhi we sellem: " Iskoristi petero prije peteroga; mladost prije starosti. zdravlje prije bolesti, bogatstvo prije siromastva, slobodno vrijeme prije zauzetosti i zivot prije smrti. "
____________________
Abdurrahman ibn Avdija
_________________
_________________
Rekao je Allahov Poslanik, Muhammed, sallallahu alejhi we sellem: " Iskoristi petero prije peteroga; mladost prije starosti, zdravlje prije bolesti, bogatstvo prije siromastva, slobodno vrijeme prije zauzetosti i zivot prije smrti. "

20.01.2005.

Bajram Serif Mubarek Olsun.

Cestitam Najveci Islamski Blagdan Kurba-Bajram - Bajram Serif Mubarek Olsun.

Da se malo i nasmijete: http://www.ultimatum.co.nr/

20.01.2005.

Tekabbel Allahu mina ve minkum

Selamun alejkum ...

Cestitam svim muslimanima i muslimankama najveci islamski blagdan Kurban-Bajram rijecima: Tekabbel Allahu mina ve minkum / Allah primio i od vas i od nas - dobra djela /, i tradicionalnim rijecima: Bajram Serif Mubarek Olsun.

:)

17.01.2005.

TEWHID

TEWHIDUR-RUBUBIJJE



Ovo podrazumijeva: da je samo Allah, dželle šenuhu, Gospodar i Stvoritelj svega i da je On jedini istinski Vladar, Koji upravlja svime. Kaže Allah dželle šenuhu: ”… to vam je, eto, Allah, Gospodar vaš, carstvo je Njegovo! A oni kojim se, pored Njega, klanjate ne posjeduju ništa.” (Fatir, 13.). Nije poznato da je iko negirao ovu vrstu tewhida, osim iz oholosti. Ukazujući na to, Allah, dželle šenuhu, kaže (za Faraona): “I oni ih, nepravedni i oholi, porekoše, ali su u sebi vjerovali da su istinita, pa pogledaj kako su okončali smutljivci.” (An-Naml, 14.).



TEWHIDUL-ULUHIJJE



Pod ovim se podrazumijeva: da je samo Allah Taj koji zaslužuje da bude obožavan, da je On taj koji opskrbljuje Svoje robove, da On poznaje ono što skrivaju, a i ono što obznanjuju, i da će On nagraditi one koji Mu se budu pokoravali, a nepokorne kazniti. Ovo je razlog zbog čega je Allah stvorio džinnove i ljude. Kaže Allah, dželle šenuhu: “Džinnove i ljude sam stvorio samo zato da mi se klanjaju, Ja ne tražim od njih da me hrane, opskrbu daje jedino Allah, Moćni i Jaki !” (Ad-Darijat, 56.-58.). Kaže Allah, dželle šenuhu: “O ljudi, klanjajte se Gospodaru svome, koji je stvorio vas i one prije vas, da biste se kazne sačuvali; koji vam je zemlju učinio posteljom, a nebo zdanjem; koji s neba spušta kišu i čini da s njom rastu plodovi, hrana za vas. Zato ne činite svjesno druge Allahu ravnim!” (El-Bekare, 21.-22.). Allah, dželle šenuhu, je slao poslanike i objavljivao knjige kako bi objašnjavali ovu vrstu tewhida. Kaže Allah, dželle šenuhu: ”Mi smo svakom narodu poslanika poslali: “Allahu se klanjajte, a kumira se klonite!” (An-Nahl, 36.)

I rekao je Allah, dželle šenuhu: “Prije tebe nijednog poslanika nismo poslali, a da mu nismo objavili: “Nema drugog Boga osim Mene, zato se meni klanjajte!” (Al-Enbija, 25.). Također, rekao je Allah, dželle šenuhu: ”Allah svjedoči da nema drugog boga osim Njega, -a i meleki i učeni-, i da On postupa pravedno. - Nema boga osim Njega, Silnog i Mudrog!” (Ali-Imran, 18.).

Onaj ko uzme za božanstvo nekog drugog mimo Allaha, on je obmanjen i djela koja čini bit će upropaštena. Kaže Allah, dželle šenuhu : “To je zato što je Allah istinsko božanstvo, a oni kojima se oni pored Allaha klanjaju lažna božanstva, i zato što je Allah uzvišen i velik.” (El-Hadždž, 62.). I rekao je Allah, dželle šenuhu: ”A vaš Bog-jedan je Bog! nema drugog boga osim Njega, Milostivog, Samilosnog! (El-Bekare, 163.).

Allah, dželle šenuhu, je poništio mušricima njihova božanstva, koja su uzeli sebi pored Allaha i ukazao na njihovu bezvrijednost. Kaže Allah, dželle šenuhu, : “Reci: ‘Zovite one koje, pored Allaha, bogovima smatrate. Oni ništa nemaju, ni koliko trun jedan, ni na nebesima ni na Zemlji; oni u njemu nemaju nikakva udjela i On nema od njih nikakve pomoći’. Kod njega će se moći zauzimati za nekoga samo onaj kome On dopusti…” (Saba, 22.-23.).

Stoga, Allahovo je pravo da se samo On obožava, i zbog toga je Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, rekao Muazu, radijallahu anhu : “Pravo Allaha, dželle šenuhu, je da samo Njega obožavaju i da mu ne pripisuju druga.” (muttefekun alejhi)



VJEROVANJE U ALLAHOVA DŽ.Š. LIJEPA IMENA I UZVIŠENJA SVOJSTVA



Pripadnici ehlu-sunneta vel-džemata opisuju Allaha, dželle šenuhu, izričito onako kako je On Sam Sebe opisao ili kako Ga je opisao Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve selem, bez uporedbe, iskrivljivanja, nijekanja i raspravljanja o suštini tih svojstava. Oni dosljedno vjeruju u sva lijepa imena i svojstva onako kako su spomenuta u Kur'anu i hadisu, vjerujući u značenja koja proizilaze iz njih, pripisujući ih Uzvišenom Allahu onako kako samo Njemu priliči i potvrđujući svako ime pojedinačno. Osnova ovakvog stava su riječi Allaha, džellešanuhu, u 105. ajetu sure Eš-Šura: “On sve čuje i sve vidi.”

S druge strane, ehlu-sunnet negira ona imena i atribute koja Stvoritelja poistovjećuju sa stvorenjima, slijedeći u tome Kur’an i Sunnet. Primjer za to su riječi Allaha, dželle šenuhu, u kojima dolazi i negacija i potvrda određenih svojstava Uzvišenog Allaha: “Niko nije kao On! On sve čuje i sve vidi .» (Eš-Šura, 11.).

Jasno je, iz gore citiranog ajeta da Allah nije, niti može biti kao bilo što među njegovim stvorenjima. Ovaj ajet neki uzimaju kao dokaz da je takva usporedba prihvatljiva, što je velika zabluda, od koje se utječemo Svemogućem. Molimo Ga da nas sačuva stranputice i učvrsti na pravom putu.

Drugi dio ajeta nedvojbeno govori o Allahovim svojstvima, pa je ovaj dio ajeta, “On sve čuje i sve vidi”, odgovor onima koji negiraju Allahova imena i svojstva. Kaže Allah, subhanehu ve teala : “Zato ne navodite Allahu slične! Allah doista zna, a vi neznate.” (An-Nahl, 74.). Vjerovanje (akida) ehlu-s-sunneta vel džemata je vjerovanje ashaba Božijeg poslanika, salallahu alejhi ve selem, i onih koji ih slijede na putu istine.

Ovo je kratak opis vjerovanja ehlu-s-sunneta vel džemata, a u sljedećim brojevima UHUD-a, ćemo, ako Bog da, opširnije obrađivati pojedine teme iz akaida. Molimo Allaha, azze ve dželle, da nas učini od onih koji će ispravno vjerovati i raditi, amin.



Priredio: Ganić Emir

Fakultet Dawe i Usul-Dina
Islamski Univerzitet, Medina

09.01.2005.

DOBROCINSTVO DO SUDNJEG DANA

Lijepo vladanje je oblast kojoj Islam pridaje veliku pažnju i cini je usko povezanom sa islamskim vjerovanjem (akidom).

a) vladanje prema bratu muslimanu

b) vladanje prema inovjercu

c) vladanje prema: roditeljima, komšijama, rodbini, prijateljima, bracnom,

Zatim dolazi vladanje (odnos) muslimana prema drugim Allahovim stvorenjima i vladanje prilikom cinjenja odredenih postupaka kao što su: jedenje, pijenje, odijevanje, medusobno posjecivanje i tome slicno. U svemu tome muslimani su slijedili prvaka covjecanstva i najcasnijeg poslanika, Muhammeda s.a.v.s. koji je pretekao druge u lijepom vladanju

Iz navedenog vidimo da je nužno govoriti o lijepom vladanju (odnosu, ponašanju) iz više razloga:

Da bi nakon što poznamo nacela lijepog vladanja radili po njima sa namjerom da oponašamo Poslanika s.a.v.s.

Da bi predstavili sljedbenicima drugih vjera i ideologija uzoritog sljedbenika ciste i jedine isparavne vjere Islama pozivajuci ih na taj nacin da udu u Islam.

Da bi se popravilo stanje u muslimanskoj porodici u užem i u muslimanskom društvu u širem smislu. Govor na ovu temu pocet cemo sa govorom o lijepom vladanju (odnosu) prema roditeljima.

BUDI ZAHVALAN ALLAHU I RODITELJIMA SVOJIM

Musliman vjeruje da njegovi roditelji kod njega imaju prava i da je obavezan da im cini doborcinstvo i da im se pokorava sebeb toga što je Allah dž.š. naredio uporedujuci njihovo pravo sa svojim pravom kada kaže: “Gospodar tvoj zapovjeda da se samo Njemu klanjate i da roditeljima doborcinstvo

I kaže: "Mi smo naredili covjeku da bude poslušan roditeljima svojim. Majka ga nosi, a njeno zdravlje trpi i odbija ga u dvije godine. Budi zahvlan Meni i roditeljima svojim, Meni ce se svi vratiti." (Prijevod znacenja - Lukman, 14.) Kaže Abdurrahman Sa'di tumaceci ovaj ajet: "Budi zahvalan Meni" tj. tako što ceš Me obožavati, ispunjavati moja prava i neceš se, blagodatima kojima sam te obasuo, potpomagati u griješenju prema Meni. "i roditeljima svojim" tako što ceš im ciniti dobrocinstvo rijecju i djelom; blagom rjecju, lijepi postupkom, poniznošcu pred njima, plemenitim odnosom, uvažavanjem, izdržavanje i izbjegavanjem ružnih postupaka prema njima bilo rijecima bilo djelima. Prenosi Imam Muslim u poglavlju Davanje prednosti doborcinstvu prema roditeljima nad dobrovoljnim namazom i drugim dobrovljnim djelima. od Ebu Hurejre r.a. da je rekao: "Jednog dana Džurejdž je otišao do svoje isposnicke celije sa namjerom da cini ibadet, a za njim je došla njegova majka. Ebu Rafi' je prenoseci od Ebu Hurejre, pokazao kako je Poslanik, s.a.v.s., opisao da je izgledala njegova mati kada ga je zvala. Stavila je šake iznad obrva, zatim digla glavu prema njemu zovuci ga: "O, Džurejdže! Ja sam, tvoja majka. Odgovori mi!” U tom trenutku on je klanjao i govorio: “Gospodaru moj, mati ili namaz.” Odabrao je namaz. Mati se vratila kuci. Zatim mu je došla po drugi put i treci put i uvijek se isto ponavljalo. Nakon što se nije odazvao na njen poziv rekla je: “Gospodaru moj, ucini da ne umre sve dok svojim ocima ne vidi prostitutke, bludnice koje javno cine blud!” Kaže (Ebu Hurejre): "Da je zamolila Allaha da ga iskuša iskušao bi ga." Kaže imam Nevevi u komentaru ovoga hadisa: "Kažu islamski ucenjaci: Ovo je dokaz da je ispravno bilo da se odazove na njen poziv, jer je obavljao dobrovoljni namaz kojeg je mogao završiti do kraja a nije na to bio obavezan, dok mu je odazivanje i dobrocinstvo prema majci bilo obavezno a neposlušnost prema njoj zabranjena. Bio je u mogucnosti da skrati namaz, da joj se odazove, zatim se ponovo vrati namazu." (Šerh sahihi Muslim, 16/321)

VELIKODUŠNO PONAŠANJE

Nakon što covjek shvati da roditelji kod njega imaju pravo koje mora ispunjavati pokoravajuci se time Allahu dž.š, na njemu je da se odnosi prema njima na sljedeci nacin:

Da im se pokorava u svemu što narede ili zabrane ako to što mu nareduju ili zabranjuju nije grijeh i otvoreno suprotstavljanje šeirijatu. Poznato je da nema pokoravanja prema stvorenju u onome što predstavlja nepokornost prema Stvoritelju. Kaže Allah dž.š.: "A ako te budu nagovarali da drugog Meni ravnim smatraš, onoga o kome ništa ne znaš ti ih ne slušaj i prema njima se, na ovome svijetu, velikodušno ponašaj." (Prijevod znacenja - Lukman, 15.)

Navodi Nejsaburi u "Esbabu-n-nuzuli" hadis kojeg je zabilježio Imam Muslim a ciji se lanac prenosilaca završava kod Mus'aba ibn Sa'da ibn Ebi Vekkasa koji kaže: "Rekao je moj otac: "Ovaj ajet je objavljen zbog mene.

Kaže Mus'ab: "Sa'dova (babina) majka se zaklela da nece sa njim razgovarati sve dok ne zanijece vjeru u koju je bio ušao i da nece jesti i piti. To je potrajalo tri dana kada je od iznemoglosti pala u nesvjest. Sa'd je otišao do Poslanika, s.a.v.s., i požalio mu se na to, pa je objavljen ovaj ajet.

Da im cini dobrocinstvo na sve moguce nacine u što ulazi: hranjenje, odijevanje, lijecenje kada se neko od njih razboli, neuznemiravanje, i žrtvovanje za njih.

Blagost prema njima; na taj nacin što ce biti ponizan i smiren pred njima.

Da pažljivo sluša ono što govore sa okrenutim licem prema njima, da ih ne prekida u govoru i da maksimalno pazi da ih ne utjera u laž ili odbije ono što govore.

Da pred njima sjedi uctivo i sa poštovanjem izbjegavati sve iz cega bi mogli zakljuciti da ih omalovažava kao što je pružanje noge, grohotno smijanje, ležanje, razgolicavanje i cinjenje ružnih postupaka pred njima i sve ono što je suprotno lijepom vladanju prema njima.

Da ne prigovara za uslugu koju im ucini ili hediju koju im pokloni. Prigovor ruši djela i ubraja se u ružno ponašanje a narocito kada je upucen roditeljima. Prenosi se da je covjek došao kod Allahovog Poslanika i rekao mu: "Allahov Poslanice, da li sam se odužio majci nakon što sam je nosao dok je obavljala tavaf?" “Kada bi je citav život nosao na sebi ne bi joj se odužio za samo jedan napor pri porodaju," - rece mu Poslanik s.a.v.s.

TRI PUTA MAJKA, PA ONDA OTAC

Davanje prednosti majci nad ocem u dobrocinstvu i samilosti prema njoj kao što se prenosi u hadisu Ebu Hurejre da je rekao: "Došao je covjek kod Allahovog Poslanika pitajuci ga: -Allahov Poslanice ko je najpreci da se prema njemu lijepo ophodim?
Tvoja majka - rece mu Poslanik? Zatim? - upita.
"Tvoja majka" - recu mu Poslanik?
Zatim? - upita ponovo.
Tvoja majka - odgovori mu Poslanik s.a.v.s.
"Zatim - Tvoj otac rece Poslanik s.a.v.s. (Prenosi ga Buhari)

Kaže Ibn Bettal komentarišuci ovaj hadis: "Ono na što upucuje ovaj hadis jeste da majka zaslužuje trostruko više dobrocinstva nego otac. To zbog tegobe trudnoce, zatim porodaja, zatim dojenja. Sve ove stvari svojstvene su samo majci i ona je ta koja ih podnosi. Poslije toga ucestvuje zajedno sa ocem u odgoju djece.” (Fethul - Bari) Kažu neki islamski ucenjaci: "Majci se daje prednost u dobrocinstvu, milosrdu i samilosti a ocu se daje prednost u pokornosti, jer je otac gazda kuce.” Da se odazove na njihov poziv što je brže moguce bez obzira bio zauzet ili ne.

Da navikava suprugu i djecu na dobrocinstvo prema njima na taj nacin što ce im on biti uzor u tome i da što je više moguce, ucvrsti vezu izmedu njih.

Da od njih traži dozvolu i savjetuje se sa njima bez obizra da li izlazio sa prijateljima ili putovao van svoga grada ili namjeravao da ide u džihad na Allahovom putu (kada mu džihad nije stroga obaveza - fard a'jn). Ako mu oni dozvole otici ce, a ako ne ostat ce i ostaviti ono što je namjeravao pogotovo onda kada je njihovo mišljenje pronicljivo i proizilazi iz znanja. Dobrocinstvo prema njima nakon njihove smrti. Ovo nam govori koliko je pravo roditelja kod nas i koliko je Allahova milost prostrana, te da dobrocinstvo prema roditeljima ne prestaje njihovom smrcu.

Neki ljudi zakažu u pravima roditelja za njihova života, te kada umru požele da ih Allah vrati na dunjaluk kako bi prema njima cinili dobra djela koja su propustli.

I u tom slucaju musliman je u mogucnosti da nadoknadi ono što ga je prošlo i da bude dobrocinitelj prema svojim roditeljima i to na sljedeci nacin:
Da nastoji da bude dobar;
Da puno upucuje za njih dovu i traži za njih oprost;
Da posjecuje familiju koju su oni posjecivali;
Da ispuni ono što su oni ugovorili;
Da na mjesto njih udjeli sadaku.
Ovo su bile neke stvari koje spadaju u lijepo vladanje (edeb) prema roditeljima.

Semir Imamovic

Dip.prav. Šerijata Semir Imamović

09.01.2005.

Kako su muslimani Španije čuvali Islam

Malo se zna o patnjama, stradanjima i protjerivanjima muslimana nakon pada Španije u kršćanske ruke, dok puno više ima znanja o ljepotama španskih gradova, vrlinama naroda, biografijama halifa,...

Ženama Moriska se zabranjuje pokrivanje. Moraju otkriti lica, te stavljati šešire pri izlascima. Sve svečanosti se moraju održavati prema crkvenim odredbama i kršćanskom običaju. Nikom od Moriska se ne dozvoljava da govori, piše ili čita na arapskom jeziku.

Svi muslimani koji su ostali u Španiji poslije pada Granade, (02. 01. 1492. godine), bili su nazvani Morisci. Taj se naziv prvobitno davao Špancima koji su prešli na Islam. Tako su mnogi Morisci bili španskog porijekla, zbog čega je osnovana inkvizicija, čiji je glavni zadatak bio "podsjećanje" (mučenje) Moriska na njihovo kršćansko porijeklo. Službenici inkvizicije su nasilno pokrštavali muslimane, mučeći ih na razne brutalne načine, koje je teško preživjeti. Pokušavali se odvraćati ih od Islama i spaljivanjem islamskih knjiga. Granada je bila poprište paljenja arapskih rukopisa. Ispovijedanje Islama u javnosti značilo je smrt, tako da su Morisci u javnosti počeli ispovijedati kršćanstvo, ali su u tajnosti obavljali islamske dužnosti. Tako npr. poslije kršćanskog vjenčanja, tajno su se vjenčavali po Šerijatu. Mnogi su u javnosti nosili kršćanska imena, a u privatnom životu muslimanska.

Ostali potajno muslimani

Pokršteni muslimani su pored svih progona i nasilja, koji su nad njima provodile kršćanske vlasti Španije, ipak ostali potajno muslimani. Mučenja se nastavljaju. Na silu ih odvode u ckrvu. U slučaju da ne prisustvuju misi, ili ako se na bilo koji način posumnja u njihovo kršćanstvo, bili bi izloženi raznoraznim mučenjima od strane inkvizicije. Ovo se dešavalo često i bez mjere. Bez obzira na to, trudili su se da sprovode Islam onoliko koliko su mogli. Namaz su obavljali u svojim zaključanim kućama. Petkom bi se kupali i posebno uređivali, oblačeći najljepšu odjeću koju su imali. Sustezali su se od pijenja alkohola i jedenja svinjskog mesa. Sunetili bi svoju djecu, nadijevajući im muslimanska imena. Postili su mjesec ramazan u toku kojeg su davali sadekatul-fitr. Za Isaa, a.s., su govorili da je Allahov poslanik. Tajnost im je pomogala da opstanu, kako bi ispovijedali Islam.

Španska vlast je uvidjela važnost arapskog jezika u jedinstvu Moriska i njihovom okupljanju i duhovnom jačanju. Zbog toga je za vrijeme vladavine kralja Karla donesen zakon 1526. godine, kojim se zabranjuje Moriscima upotreba arapskog jezika, muslimanske odjeće, upotreba hamama, te održavanja skupova i svečanosti na islamski način. Ovaj zakon nije odmah primijenjen na područjima gdje su Morisci živjeli u većini. Doneseno je više dekreta sa sličnim sadržajima koji su se odnosili na Moriske, a koji nisu bili tako žestoki kao što je bio dekret donesen 1566. godine.

Barbarski dekret

Poslije smrti kralja Karla 1555. godine na vlast dolazi njegov sin Filip II. Situacija postaje još teža po muslimane. Od preostalih muslimana traži da zauvijek napuste svoju vjeru, svoj jezik, institucije, način života. Čak je naredio rušenje svih španskih kupatila koja su ostatak "bezvjerja". Muslimani su znali da je Filip II bio vrlo ekstreman i fanatičan, u što su se i uvjerili pročitavši barbarski dekret iz 1566. godine. Skraćena verzija ovog barbarskog dekreta glasi: "Daje se Moriscima rok od tri godine da nauče kastilijanski jezik, što znači da se nikome od njih ne dozvoljava da govori, piše, čita ili saobraća na arapskom jeziku. Svaki ugovor ili poslovanje na arapskom jeziku smatraće se nevažećim. Ne priznaje se ni u sudstvu. Sve arapske knjige, bez obzira na struku, moraju se predati vlastima na uvid i cenzuru. Dozvoljene od njih biće vraćene vlasnicima na korištenje u roku pomenute tri godine. Ovo važi i za muslimansku nošnju od koje se ne smije praviti nova. Krojiće se samo odgovarajuća hrišćanska nošnja. Ženama Moriska se zabranjuje pokrivanje. Moraju otkriti lica, te stavljati šešire pri izlascima. Sve svečanosti se moraju održavati prema crkvenim odredbama i krišćanskom običaju. Kuće im moraju biti otvorene u vrijeme bilo koje svetkovine ili u danima skupova i praznika, kako bi svećenik i vlasti mogli vidjeti šta se unutra dešava od eventualnih zabranjenih ponašanja i prizora... Ženama se zabranjuje upotreba kne....".

Ispisani zakon je okačen po trgovima i glavnim gradskim kapijama. Ovo je primoralo vođe muslimana da odluče kako da se postave prema novoj nevolji koja ih je snašla. Pokušali su na lijep način obesnažiti zakon ili bar olakšati njegove naredbe. Uputili su kralju žalbu. Međutim, on je bio odlučan u primjeni dekreta, tako da je dekret postao izvršan. Očaj Moriska deseže najviši stepen. Podižu ustanak, za koji historičari kažu da je ugušen u bujici krvi. Otpor je sigurno pružan do njihovog potpunog protjerivanja sa tla Španije.

Pisanje prijevoda i komentara Kur'ana na alhamijado jeziku

Morisci su shvatali nužnost posjedovanja Kur'ana, vjerskih knjiga iz raznih islamskih oblasti, međutim, skoro sve vjerske knjige su im oduzete, a zabranjeno im je pisati na arapskom jeziku. Privremeni izlaz nalaze u kastilijanskom jeziku, koji su vremenom naučili, da bi došli do ideje da izume novi jezik. Tako je nastao alhamijado jezik, izveden iz kastilijanskog jezika, u koji su ubacili neke arapske riječi i razne riječi iz drugih dijalekata.

Alhamijado jezik su pisali arapskim pismom. On znači jezik nearapa. Otkrivanje novog jezika značilo je za Moriske dalje očuvanje Islama. Počeli su pisati prijevode i komentare Kur'ana na alhamijado jeziku, zatim siru posljednjeg Allahovog poslanika Muhammeda, s.a.v.s., te predaje o drugim poslanicima, pravne knjige, hadise. Zbirka ovakvih rukopisa pronađena je ispod poda jedne stare kuće u Argonu, gdje je očigledno bila sakrivena od službenika inkvizicije. Zbirku su pronašli španski naučnici početkom XIX vijeka. Morisci su, također, ostavili književno naslijeđe i u prozi i stihu na alhamijado jeziku. Velike zbirke ovih tekstova nalaze se u Nacionalnoj biblioteci u Madridu i biblioteci Akademije historije.

Završna faza inkvizicije

Uslijedila su mnogobrojna naređenja protjerivanja Moriska. Posljednje naređenje protjerivanja potpisao je Filip II, 1609. godine, poslije čega je nastalo masovno protjerivanje svih muslimana sa španskog tla. Znači, iste te godine, muslimani su konačno slomljeni - iskrcavali su se na obale Afrike ili su lađama otplovili u druge udaljene islamske zemlje.

Procjenjuje se da je između pada Granade i prve decenije XVII vijeka protjerano ili pogubljeno oko tri miliona muslimana, a broj je sigurno i veći.

Neki od kasnijih španskih učenjaka, osvrtali su se na genocid nad muslimanima Španije. Tako španski učenjak Don Broveno u svojoj knjizi "Španski Morisci i njihovo protjerivanje" za nestanak Moriska i njihove književnosti kaže sljedeće: "Španska politika nije se zadovoljila protjerivanje Moriska, nakon čega su usahnula naša polja i osiromašile radionice i kase... Protjerivanjem Moriska skrila se lijepa književnost, narodna poezija, divna mašta i izvor Božije objave, koju su predstavljali. Njihovim nestankom iz naše poezije izblijedio je kolorit, umjetnost, život, nadahnuće i borbenost koja je bila svojstvena njima. Na mjesto toga, spustila se tama na naš književni horizont u periodu od XVII i XVIII vijeka.” Lane Poole kaže: "... su protjerani; za kratko vrijeme hrišćanska Španija je "zasjala"... Zatim je došlo do pomračenja, i u toj tami, od tog vremena, Španija stalno gmiže.”

Molim Allaha, s.v.t., da uzmemo pouku iz stradanja naše braće i sestara u nekadašnjoj Španiji, a znamo da se nastavljaju i dan-danas genocidi nad nevinim muslimanskim narodom u mnogim zemljama.

Pripremila: Remzija Hurić


Ebu Merjem

www.studio-din.com

09.01.2005.

Allah poslao nekome opomenu a nekome kaznu...

Pogledajte na ovoj stranici sliku ispod sto cu postirati, kako Uzviseni Allah salje val vode da uzme onoga koje vec odredjen da ga uzme i da ga kazni, neke iskusa, a neke preko toga ( koji su bili na pravom putu ) uvede u Dzennet, inshAllah.ä

Zar vam ljudi nije dosta sto toliko grijesite prema svom Gospodaru i jos povrh toga se ne kajete ? Zar ovaj val na slici nije zastrasujuca kazna i opomena svima nama, da treba da slijedimo uputu koju je poslao Allah dzelle sanuhu preko svog poslanik Muhammeda, sallallahu alejhi we sellem ?!

Pogledajte: www.studio-din.com

08.01.2005.

O Kur'anu

Kur'an je Allahova, dželle šanuhu, knjiga u kojoj Gospodar svjetova, onaj koji nas je stvorio i koji zna našu prirodu, izlaže nama, Svojim robovima, sistem života i zakona po kojima ćemo se vladati. Jer, ko zna bolje od Allaha, dželle šanuhu, Tvorca svijeta šta treba ljudima?

Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, nije taj koji je pisao zakon koji se nalazi u Kur'anu, on je bio samo posrednik u Objavi, koji je ljudima dostavljao Allahove poruke. Nije ništa svoje dodao niti je po svom hiru postupao. Allah je za njega rekao:

"Reci: Ja sam samo čovjek kao i vi, meni se objavljuje da je vaš Gospodar jedan Bog." (Fussilet: 6)

U drugim ajetima Allah kaže:

"Ti si samo opominjač." (Fatir: 23) Ili: "Na tebi je samo da dostaviš Objavu ljudima." (En-Nahl: 82)

Kur'an je upućen čitavom čovječanstvu bez razlike na rasu, boju, mjesto i vrijeme. On vodi čovjeka u svim domenima njegova života; duhovnom, tjelesnom, ličnom, društvenom itd.

Tu su upustva o vladanju za šefa države kao i za običnog podanika, za bogate kao i za siromašne, za rat kao i za mir, za duhovnu kulturu kao i za trgovinu i materijalno blagostanje. U njemu su i zakoni o bračnom životu, o postupcima žene prema mužu i muža prema ženi, o razvodu braka, o odgoju djece i postupanju prema njima. Veliki broj ajeta govori i o ostavštini, ko koga nasljeđuje i kako, koliko kome pripada itd. Sama činjenica da se detaljno spominje iznos svakog dijela, govori o važnosti nasljednog prava koje je kod nas, u BIH, kao i sve drugo vrlo zapostavljeno.

Uzmimo primjer samo med koji se u Kur'anu spominje kao lijek, a moderna medicina je tek u novije vrijeme dokazala kolika je važnost meda kao lijeka. Ili svinjsko meso koje Kur'an zabranjuje prije 1400 godina, tek u ovom vijeku se dokazuje koliko je ono štetno za ljudski organizam. I alkohol, koliko bolesti samo on izaziva?

Zaista, čovjek kada pogleda malo sadržaj Kur'ana trebao bi duboko da se zamisli i da pokuša da sazna zbog čega je Allah sve to spomenuo. Nije izostavio ni jedan segment ljudskog života.

U Kur'anu se nalazi istina o Allahu, dželle šanuhu, Njegov opis i način na koji treba da Ga veličamo. Nema potrebe da mi izmišljamo kako ćemo se odužiti svome Gospodaru na svim ovim blagodatima. On nam je sve to objasnio i uputio nas kako se to radi.

U Kur'anu su spomenuta i mnoga druga pravila za život, kao što je na primjer kazneni zakon. On je do u tančine razrađen. i kad bi ljudi uzeli taj zakon i na osnovu njega kažnjavali ljude za određene prekršaje, broj zločina ili prekršaja bi se automatski smanjio. Danas, u Saudijskoj Arabiji i još nekim zemljama Azije i Afrike se donekle sprovodi u sudstvu kazneni Kur'anski zakon.

A ono najvažnije što se nalazi u Kur'anu jeste kao što to Kur'an kaže: "Reci, on je vjernicima uputa i lijek." (Fussilet: 44), ili u drugom ajetu: "Mi objavljujemo u Kur'anu ono što je lijek i milost vjernicima." (El-Isra:82)

To je najbolji zakon koji je ljudski rod ikada imao i za njega čuo. "Nema sumnje u Njega, On je uputa onima koji se Allaha boje." (El-Bekara: 2)

U Kur'anu su spomenuti historijski događaji o prijašnjim narodima i njihovim načinima života, greškama, uspjesima i padovima. U svemu tome je pouka kako ćemo mi da živimo, tj. da se na njihovom primjeru učimo. Kao kraj izlaganju o sadržaju Kur'ana citirat ćemo ovaj kur'anski ajet, i preporučiti svima nama da ga se držimo: "A ova Knjiga koju objavljujemo jeste blagoslovljena, zato je slijedite i grijeha se klonite da bi vam se milost ukazala." (El-En'am: 155)


Naš odnos prema Kur'anu

Treba se zapitati zašto je Allah, dželle šanuhu, uopće i poslao Kur'an; da li samo da se čita kao i ostale knjige koje su ljudi pisali i da nam bude jedna knjiga više u biblioteci, ili objavljivanje Kur'ana ima drugu svrhu?

Kur'an nije objavljen radi ovoga. Kur'an je objavljen da se slijedi i da se po njemu radi. To je jedna i jedina uloga Kur'ana, i takav mora biti odnos vjernika prema njemu. Priznat ćemo da smo zaista mnogo zapostavili Kur'an, a on će nas na Sudnjem danu za to kleti. Postao je usamljenik među nama i odnosimo se prema njemu kao prema pastorčetu. Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao davno da će doći jedan ovakav odnos prema Kur'anu u slijedećem hadisu, obraćajući se Ibni Mes'udu: "Ti živiš u vremenu u kojem ima mnogo ljudi koji razumiju propise Kur'ana, a malo ih je koji ga čitaju. Mnogo ljudi živi po Kur'anu i čuvaju njegove propise, a malo ih je koji vode računa o njegovim slovima. Ima malo prosjaka, a mnogo onih koji dijele. Ljudi mnogo ostaju u namazu, a vrlo malo razgovaraju."

Ovako je bilo u doba Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, a pogledajmo u nastavku hadisa kako je to danas: "A doći će vrijeme kada će biti malo onih koji razumiju Kur'an, a mnogo onih koji ga čitaju. Tad će se gaziti propisi Kur'ana, a vodiće se računa o njegovim slovima. Biće mnogo prosjaka, a malo onih koji dijele, trošiće se mnogo vremena u razgovoru, a malo u molitvi, malo će se raditi, a mnogo udovoljavati svojim strastima."

Zastanimo na trenutak nad ovim hadisom, porazmislimo u kojem vaktu mi živimo. Ovo vrijeme je, bez sumnje, moralo doći. Međutim, izlaz postoji. Kur'anu se nije kasno vratiti. On nas zove.

Kod nas je Kur'an zloupotrebljen i veoma malo se koristi u svoje prave svrhe. Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao da će doći vrijeme kad će biti ljudi koji će živjeti od Kur'ana, a ne po Kur'anu.

On kaže: "Ostavljam vam dvije stvari, ako se budete držali njih nećete zalutati, a to su Allahova Knjiga i moj sunnet." (Ovaj hadis prenosi Muslim). Poznato je da islamski svijet danas luta, više nego ikada. Lahko je zaključiti i zbog čega, naročito kada se pogleda hadis koji smo malo prije naveli.

Islamski svijet i njegovi vladari kada bi postupali po njegovim zakonima danas bi vladali čitavim svijetom: "On je opomena mudra. On je ispravni put. Ne navodi na strasti. Nema kraja njegovim čudima; ko govori Kur'anom istinu govori; ko po njemu radi biće nagrađen; ko po njemu sudi ispravno sudi; ko po njemu poziva, taj je upućen na pravi put." (Prenosi ga Et-Tirmizi).




Hafiz Senaid Zaimović


08.01.2005.

Moj Allahu, ti se nama smiluj, jer smo ociti grijesnici...

I sve smo prema grijesima njihovim kaznili: na neke vjetar, pun pijeska poslali, a neke strašnim glasom uništili; neke u zemlju utjerali, a neke potopili. – Allah im nije ucinio nepravdu, sami su sebi nepravdu nanijeli.

Kur'an_Al-’Ankabut , 40. ajet

03.01.2005.

Moj put u Islam - Ispovjest jedne kršcanke

Bismillahirrahmanirrahim

Posle rodjenja mog sina 1996 godine, našla sam se nesvjesno u traženju za stvarnim smislom ovozemaljskog mog postojanja. Do tada sam kao katolkinja saradjivala u katolickoj zupaniji. Povlacila bih se sve više i više u sebe, jer sam imala sve jaci osjecaj da sve manje razumijem nedjeljnu misu. Tako sam pocela polahko da istražujem citajuci knjige o Budizmu, Židovstvu i svakako o Islamu.

Pocetkom 1999 god. susrela sam se prvi put sa jednim njemackim prevodom Kur'ana i procitala ga. Posle kraceg vremena sklonila sam tu knjigu. U ljeto sam otišla sa mojom porodicom na Cipari tamo prvi put svjesno stupila u razgovor sa jednom muslimankom iz Kanade, koja je bila kod rodbine u posjeti. Poslije toga mi je bilo jasno zašto sam tog dana morala obavezno otici u grad. Allah s.w.a. me je sastavio sa tom ženom.

Posle kraceg uobicajenog razgovora, razmijenile smo adrese, iako sam ja inace bila povucena i potom se oprostile. Od tada je krenuo udar na udar.Kada sam se posle putovanja vratila kuci, uzeh ponovo prevod Kurana i odjednom se pojavi osjecaj kako ove rijeci moje srce diraju. Osjecala sam u sebi beskrajnu snagu ogromne navale da sto vise saznam o Islamu. Nakon trogodisnjeg trazenja imadoh osjecaj da je to moj put.

Polahko poceh se pridrzavati pravila o ishrani. Nisam jela vise meso, neznajuci iz cega bih zakljucila da je to halal proizvod, a bilo sta da jedem , sto je haram , nije dolazilo u obzir.A ja sam veoma rado jela piletinu.Prevod Kurana je od tada postao moja dnevna lektira. U septembru sam dobila postu iz Kanade, od muslimanke koju sam upoznala na Cipru, sa jednom malom brosurom , u kojoj su zadnji djelovi Casnog Kurana sa engleskim prevodom i arapskim izgovorom, te sa jednim upustvom za obavljanje molitve (tj.namaza), i jednim malim pismom sa srdacnim pozivom u Pakistan , gdje jedan dio njene familije zivi.Usput bih sebi postavljala pitanje da li sam vec razmisljala o tome da izgovorim sehadet.

Malo sam se bojala tog koraka , jer nisam bila sigurna, da li sam iznutra spremna , ali ona me je smirila i rekla mi kada budem spremna da cu taj momenat osjetiti. Zato nisam vise ni razmisljala o tome , ali sto se tice poziva za posjet Pakistanu, osjetih unutrasnju navalu da ga prihvatim. Nazalost moj muz nije htio da prihvati poziv(nezamisljivo za njega da putuje u jednu takvu zemlju).Unutrasnja snaga tjerala bi me ponovo na to, i ja odoh sama u oktobru za Pakistan. Deset nezaboravnih dana dovedose me do poslednjeg koraka. Kada sam se vratila , osjecala sam unutrasnji nemir koji me je beskrajno radoscu ispunjavao.Poceh traziti po telefonskom imeniku iz Minhena , i pozvah jedan telefonski broj koji je na Islam zvucao….Elhamdullilah i bilo je tako.

Ta zena na telefonu mi je dalje pomogla tako sto me je pozvala na sastanak sestara u Islamskom centru u Minhenu 19.11.1999.Kada sam mom muzu rekla da cu izgovoriti sehadet za njega se jedan svijet srusio.To me je ucinilo beskrajno zalosnom, da on nije mogao ucestovati u mojoj radosti.Do tada sam uvjek mislila da cu sa mojim muzem starost docekati. Do tog dana nas odnos je bio u najboljem redu , bili smo srecna porodica sa dvoje zdrave djece.Nazalost, 19.11.1999god. sama sam se vozila za Minhen i tamo odlucno izgovorila sehadet.Izmedju ostalog tamo sam dobila na poklon jedan kalendar sa namaskim vremenima. Osjetila sam se slobodnom i lahkom. Sedmicu nakon toga kupila sam sebi prostirku za obavljanje namaza (serdzadu) i sjela na nju neznajuci sta treba da radim .

Stoga sam molila Allaha .S.W.T. da mi dadne uputu i potom sam ustala.Sledeceg dana sam se sjetila brosureza obavljanje namaza koju sam prije nekoliko mjeseci dobila na poklon.Toga dana sam pocela obavljati namaz sa tom brosurom u ruci.Na pocetku mi je trebalo 20 min.,pa sam mislila da se u tok namaza necu moci nikad uklopiti. Ali ja sam imala cvrstu volju u sebi da naucim. Bio je mjesec ramazan (moj prvi ramazan), postila sam i do kraja mjeseca ramazana potpuno naucila obavljati namaz. Zadnju jaciju mjeseca ramazana obavila sam sa suzma u ocima. Osjecala sam se beskrajno srecnom i spremnom da prihvatim sve sto je od Islama. Za vrijeme ramazana citala sam u Kuranu o pokrivanju zene. Na temu “mahrama na glavu” ja sam se malo spoticala.

To je bila tema koja me nije mogla pravo obradovati. Moje tvz. spoljasnje sakrivanje nisam zeljela. Ipak jedne veceri jedva da sam mogla povjerovati u meni se pojavila zelja da stavim mahramu. Posto je bila zima to nije bilo upadljivo. Ali sa dolaskom proljeca i poslednjoj osobi je bilo jasno da ja nosim mahramu, i da me nista ne moze pokrenuti da je skinem.Kako sam se vise prema Islamu otvarala,moj unutrasnji otpor prema mome muzu je bivao je veci.On je taj otpor osjecao i cvrsto se borio protiv nerazumjevanja svoje familije i okoline, jer on kao vodeci maticar u opcini , vidio je sebe u obavezi da ima primjeran brak.

On je zelio svima dokazati da je moguce zajedno zivjeti , iako se nema jednako vjersko shvacanje. Mome muzu je sve cesce bilo prigovarano zbog moga promijenjenog vanjskog izgleda. U tom periodu pokusavala sam mog muza malo na Islam navesti , da bi on shavtio iz kojih razloga ja to sve cinim. Ipak nije bilo moguce njegovo srce za Islam pridobiti.U aprilu 2000 god., i pored protesta moje familije, podnijela sam zahtjev za promjenu imena. Dakle, od 4.7.2000god. ja sam zvanicno Sadzida. U tom periodu imala sam takodje nekoliko nezgodnih susreta sa ljudima iz moje okoline.Sve je bilo prisutno , od psovanja na ulici pa do pljuvanja.Ja kao Njemica trebala sam se stidjeti sto sam prihvatila Islam.U tom vremenu takodje se i moja majka od mene distancirala jer moje napredovanje u Islamu je islo prebrzo.Ona se jako orijentisala na negativne izvjestaje o Islamu.

Nekoliko sedmica vladalo je zatisje. Ona me nije mogla razumjeti. To bijase jedan los period za mene koji je trajao do septembra.Ja sam u mojoj familiji sama bila odusevljena Islamom.Tada uslijedise satima iscrpljujuce diskusije . Ali posle toga je pocela moj put da akceptira. I ja stekoh utisak , mi se razumijemo svakim danom sve bolje,sto nazalost kod preostlih clanova moje familije nije bio slucaj.Tako je doslo do potpunog odbijanja od strane njih prema meni.27.12.2000god. bio je ramazanski bajram, i ja pozvah moju majku, kod nas u mesdzid,na bajram..

Tog dana padose i poslednje barikade izmedju nas. Moja majka mi rece da vec dugo nije tako lijep dan provela, i htjede ponovo za hadzijski bajram sa mnom doci.Ali nazalost moja majka je preselila 29.1.2001god, pri jednom saobracajnom udesu.Za mene je to bio jedan jako tezak udarac, nakon sto smo se pocele tako dobro razumjevati.Zahvaljujem Allahu s.w.t. da smo se ipak rastale u dobrim odnosima –elahamdulillah. Tada sam bila prvi put suocena sa smrcu iz bliza.Ja sam taj dogadjaj shvatila kao potvrdu za dalji nastavak mog puta.Smrcu moje majke postade mi jasno, kako sansa moze brzo proci, pa rijesih da uradim sto vise na sebi. U februaru teska srca podnesoh razvod braka, jer moj muz Islam nije prihvatio ni nakon 15 mjeseci i tada mi postade jasno da ako mi ostanemo skupa, prije ili kasnije cemo biti oboje povrijedjeni.

Do tada je za mene razvod pod ovim uslovima bio nezamisliv, ali sve vise i vise sam sticala utisak da Allah s.w.t. zeli nesto o od mene.Moj muz to vidi jacije, po njegovom shvacanju vjere , nakon sto se rijec “da” izgovori jednom pred Bogom , treba da se ostane zauvjek skupa, bez obzira iako se rastaje u ime Allaha .Kada je moj muz oficijelno dobio pismo od suda, oko pokrenutog razvoda, nije htio razvod akceptirati, i prijetio je sa tim da ako ja ne povucem razvod , da ce mi uzeti djecu, i da ce sve uciniti da na sudu on izadje kao pobjednik, jer ustvari on je i sam maticar tj. cinovnik u opcini , a ja sam samo zena sa mahramom . Uslijedilo je vrijeme ponizenja i kidanja mojih nerava .Tako je bilo npr.da sam klanjala jaciju namaz u susjednoj sobi, a potom je usao moj muz, ugasio svjetlo i zatvorio vrata i tako sam ostala u potpunom mraku sve dok nisam zavrsila namaz .Ali mnogo gora bila su verbalna ponizenja , koja ja kao muslimanka , ne zelim poblize izlagati. Trajalo je to do aprila 2002god.sve dok nisam nasla stan i sa moje dvoje djece iselila se u roku od dva sahata.

Elhamdulillah – napokon sam mogla da klanjam bez ometanja(sa svjetlom i u jednom stanu bez slika , u kojem su takodje i meleci inshaAllah).Otac moje djece bi cesto kontrolisao da ne bih ja djecu previse vezala za Islam.Uglavnom sam imala mir u mom stanu, a i telefonski razgovori sa njim bili su lakse podnosljivi.Moje sestre u Islamu su bile velika podrska, bilo da su bile u mom prisustvu , ili kad bih u 23h nazvala neku od sestara i razgovarala sa njom , samo da osjecaj samoce savladam , molim Allaha s.w.t.da nagradi sve sestre koje su bile uz mene.Posle jedno pola godine borbe za razvod, u decembru 2002god. dobila sam razvod, a i djeca su dodijeljena meni-Elhamdulillah…Otac se sve do tada veoma trudio da djecu odvrati od Islama kroz dunjalucke poklone i zabave (kino , novo biciklo, gradske zabave , muziku). Zahvaljivala sam Allahu s.w.t.za iznenadjujuce brzi razvod. U februaru 2003god. zamolila sam neke sestre da malo raspitaju ima li neki covjek koji bi odgovarao meni. Ja sam se bojala stupanja ponovo u brak, poslije loseg i bolnog iskustva u prvom braku.Cinila sam mnogo dove i molila Allaha s.w.t.da mi podari muza koji tako mnogo drzi do Islama kao i ja .

Sa cvrstim nijetom , da se zbog Islama udajem , radi mnogo hajra da naucim , vjerila sam se , nakon sto sam klanjala istiharu namaz , u maju 2003 sa mojim sadasnjim muzem iz Alzira.Konacno sam mogla ostavriti svoju zelju, koju sam radi Allaha s.w.t. nosila u sebi, i poceti nositi nikab.Pocetak je bio tezak, sve dok se ja nisam konacno navikla na jos jace nerazumijevanje moje okoline-elhamdulillah ostala sam istrajna. A i problemi na poslu su postali podnosljiviji. Moj sef je naglasio da se moze desiti da ja sa mahramom i nikabom necu moci dugo raditi, medjutim elhamdulillah, ja radim jos uvjek bez problema.Isto tako inshaAllah , ja necu nikad odustati od moje mahrame i nikaba .Da je slucajno moj sadasnji muz imao nesto protiv, da ja nosim nikab, ja bih odmah raskinula vjeridbu i nebih se udala za njega .

Krajem jula 2003god. mi smo se vjencali po sunetu bez ijednog daljeg vidjenja. Mi smo htjeli da obavimo sve po sunetu , bez i jedne greske , tako da ne bi mozda izgubili bereket koji nam Allah s.w.t. daruje kada se sve uradi po sunetu. Najvaznije u nasem braku je Islam , takodje i djeca osecaju mir koji Islam donosi u nasu familiju, inshaAllah , bez obzira koliko njihov otac lose govori o Islamu.

Od moje dvoje djece uopce nije lako ocekivati da se opredjele za Islam, kroz stalno podmicivanje od strane njihovog oca. Za mog muza i mene je cesto tesko braniti Islam protiv moje familije ili familije moje djece. Ali, svejedno je sta kjafiri misle , mi cemo se inshaAllah uvjek drzati Islama i nas Iman ce bivati jaci a nase znanje o Islamu vece inshaAllah.Nadam se da sam kroz opis”Mog puta u Islam”,mogla svim sestrama i braci uliti hrabrost da prihvate sve napore na putu u Islam. Molim sve sestre i bracu da postignu znanje o Islamu i da se cvrsto drze Allahovog uzeta inshaAllah.Napori u ovom zivotu ponekad izgledaju veoma teski i cak sta vise nesavladivi, ali ovaj zivot je tako kratak , a nagrada za sve te napore je nezamislivo velika.

Jer Allah s.w.t.je obecao u Kur´anu, sure At- Tewba, ayet 100: “Allah je zadovoljan prvim muslimanima, muhadzirima i ensarijama, i svima onima koji ih slijede dobra djela cineci, a i oni su zadovoljni Njime ; za njih je On pripremio dzennetske basce kroz koje ce rijeke teci , i oni ce vjecno i zauvjek u njima boraviti.To je veliki uspjeh.

ALLAHU EKBER.

01.01.2005.

Pogledao sam mu u lice,...

Sa 25 Godina Na Samrtnoj Postelji, ...

S imenom Allaha, Milostivog, Samilosnog

Podsjeti se na stajanje pred Allahom na Sudnjem danu i znaj da je ovaj dunjaluk i zivot na njemu samo put u vjecnost i da na njemu niko nece ostati. Moli Allaha s.v.t. da te ucvrsti na pravom putu, do susreta sa Njim s.v.t....

Ovu pricu mi je ispricao jedan moj prijatelj koji ovdje u Njemackoj studira medicinu:
“Nikada necu zaboraviti taj dan! Toga dana sam, kao i obicno, krenuo da obidjem pacijente na odjelu za intenzivnu njegu. Pacijent koji je lezao na krevetu br. 3 privukao je moju paznju. Zvao se Muhammed.


Pogledao sam mu u lice, medjutim prepoznavanje lika bolesnika je bilo tesko izvodljivo zbog mnostva cjevcica i kablova koji su bili prikljuceni na medicinske aparate. Bio je to dvadesetpetogodisnji mladic. Imao je sidu! Prije dva dana je dovezen o bolnicu, jer je dobio jaku upalu pluca. Njegovo zdravstveno stanje se konstantno pogorsavalo.

Prisao sam mu i blago ga zovnuo njegovim imenom: “Muhammede, Muhammede...” Cuo je moj glas. Odgovorio mi je lose razumljivim rijecima. Nazvao sam njegove roditelje. Javila se njegova majka. Na osnovu njenog akcenta sam zakljucio da su iz Libana. Od nje sam saznao da mu je otac jako uspjesan “biznismen”.

Objasnio sam Muhammedovoj majci da je stanje njenog sina zaista ozbiljno. Dok smo razgovarali, aparati na kojima je Muhammed bio prikljucen pocelil su pistati i pokazivati nagli pad krvnog pritiska. Zvucalo je zastrasujuce...

Trznuo sam se i povikao njegovoj majci na telefon: “Morate odmah doci ovamo!”
Odgovorila mi je: “Ja sam trenutno zauzeta sa poslom. Doci cu kada zvrsim.” Rekao sam joj: “Tada moze biti kasno”, i spustio joj slusalicu.

Nakon pola sata sestrica je dovela Muhammedovu majku na odjel. Zeljela je da razgovara sa mnom.
Bila je to sredovjecna zena. Na njenom izgledu se nije primjecivalo da je muslimanka. Kada je ugledala sina, pocela je plakati. Pokusao sam je umiriti rekavsi joj: “MoliAllaha za oprost i moli Ga da izlijeci tvoga sina!”

Uplaseno me upitala: “A jesi li ti to musliman?” Odgovorio sam: “Elhamdulillah!” Potom je ona rekla: “I mi smo muslimani.”, na sto sam je dodao: “Dobro, onda idi sinu i prouci mu nesto iz Kur´ana kako bi mu Allah olaksao njegovo stanje.”

Zena se trznu i poce jos vise plakati govoreci: “Ah, Kur´an! Ne znam. Ne znam nista iz Kur´ana uciti.” Zacudjen sam upitao: “Pa kako onda klanjas? Zar ne znas El-Fatihu napamet?”

Brisale je suze i nastavila govoriti: “Otkako smo doselili u ovu zemlju klanjamo samo bajrame.”

Pitao sam za njenog sina, na sto mi je rekla. “Bilo je sve uredu, sve dok dok nije upoznao tu djevojku.”
Pitao sam je: “Je li klanjao?”, pa je rekla: “Ne, nije, medjutim zelio je obaviti hadz kada ostari.”

Aparati su poceli jos jace da piste. Skocio sam do mladica i primijetio da je na samrti, blizi mu se kraj. Aparati su sve jace pistali, njegova majka sve vise plakala, a sestrice stajale uplasene i zbunjene. Priblizio sam se njegovom uhu i prosaptao: “La ilahe illallah, la ilahe illallah. “ Mladic nije pokazivao reakcije, ali me cuo. Ponovio sam glasnije: “Reci: La ilahe illallah!” Poceo je nesto tiho izgovarati. Rekao je: “Ah, ah, jaki bolovi. Dajte mi nesto protiv bolova.”

Poceo sam se boriti protiv svojih suza. Molio sam ga: “Reci: La ilahe illallah.” Pomjerio je usne...
Obradovao sam se. Ja Allah, izgovorice sehadet!
Na moje zaprepastenje, cuo sam ga kako govori: “Ne mogu, ne mogu, zelim da vidim djevojku. Ne mogu...”

Majka je uplaseno gledala i plakala. Puls mu je bivao sve slabijim, a zatim neujednacen. Nisam se vise mogao suzdrzati, pa sam poceo glasno plakati. Stisnuo sam njegove ruke i pokusao ponovo da ga ubijedim: “Molim te, reci sehadet posljednji put, reci la ilahe illallah!”

Tiho je prosaptao: “Ne mogu, ne mogu...” , a zatim je nestalo pulsa... lice je hladno palo na drugu stranu. Bio je mrtav!

Njegova majka se izbezumljeno bacila na prsa sina. Ugledavsi taj prizor, nisam se vise mogao obuzdati. Zaboravio sam sva pravila prve pomoci...
“Eksplodirao” sam i poceo vristati na njegovu majku: “Ti si odgovorna. Ti i njegov otac. Zapostavili ste i izgubili osjecaj odgovornosti...”

Dragi brate, draga sestro!

Razmislite o ovom mladicu. Sta bi bilo da je rijec o tvome sinu ili tvome bratu... ili cak o tebi?

Da, tebi se obracam. Nastoj da uvijek budes u pokornosti Allahu s.v.t.

Allah Svemocni kaze: “O vjernici, bojte se Allaha onako kako se treba bojati i umirite samo kao muslimani!” (Ali Imran : 102)

Utici se Allahu Milostivom u kakvom god da si stanju i i trazi od Njega pomoc i uputu. Moli ga da uputi tvoj potomak:

“I oni koji govore: “Gospodaru nas, podari nam u zenama nasim i djeci nasoj radost i ucini da se cestiti na nas ugledaju!” (Furkan : 74)

Moli Ga da te ucini cvrstim u vjeri. Potrudi se da uvijek i svugdje spominjes Allaha:

“O vjernici, cesto Allaha spominjite i cesto sjecajte.” (El-Ahzab : 41)

Osjeti Njegovu blizinu i prisustvo onda kada te dusa navraca na zlo i znaj da te On vidi i posmatra...

Izvor: denkmal-news.com

Prevela, UmmSulejman



-----------------------------

On ( Allah ) je Sunce izvorom svjetlosti ucinio i polozaje mu odredio da biste znali broj godina i racunanje.
Allah je to mudro stvorio. - On potanko izlaze dokaze ljudima koji razumiju. ( Casni Kur'an 10:5 )
" I jedan od dokaza Njegovih je to sto vam pokazuje munju, da se pobojite i ponadate, i to sto spusta s neba kisu i ozivljava njome zemlju poslije mrtvila njezina, to su zaista pouke za ljude koji razumiju." ( Casni Kur'an, Sura-Er-Rum 24 ).

24.12.2004.

Gorki završetak

بسم الله الرحمن الرحيم
Gorki završetak

1.

Radio sam kao muallim u jednoj od džamijskih halki za učenje Kur'ana napamet. Viđao sam ga svaku noć nakon akšam-namaza. Imao je petnaest godina. Uvjek bi u rukama držao svoj mali Kur'an iz kojega bi učio... Ne! Ustvari, on ga nije učio, samo se pravio kao da ga uči!!!
S vremena na vrijeme bi sa nevjericom pružao svoj pogled prema nama prisluškujući naš govor. Kao da je želio da zna šta je to o čemu mi govorimo dok smo u našoj džamijskoj halki Časnoga Kur'ana. Kada bih god pogledao u njega, brzo bi obarao svoj pogled prema Kur'anu učeći ga. Tako bi svaku noć sramežljivo sjedio i neobično nas posmatrao.

Jedne noći, nakon što smo klanjali jaciju namaz, odlučio sam da mu priđem, da se upoznamo.



Približio sam mu se i kazao: Ja sam Selman, radim kao muallim u halci Kur'ana koja se održava ovdje u džamiji.

Reče: Moje ime je Halid! – brzo odgovorivši, kao da je spremao ovaj svoj odgovor mjesecima, i kao da je očekivao već odavno da će ovo pitanje biti upitan.

Nastavio sam razgovor pitajući ga: Koji si razred Halide?

Treći razred srednje škole – odgovorio je on. I, mnogo volim Kur'an!!!

Moje čuđenje je se još više povećalo nakon njegovog odgovora. Zbog čega je izgovorio ovu posljednju rečenicu?

Zatim sam ka podstaknuo riječima: Halide, pa da li imaš slobodnog vremena nakon akšam-namaza da se družimo kroz našu halku Kur'ana, bili bi radosni kada bi nam se pridružio?

Odgovorio mi je zamuckivajući: Oh!!! Kur'an... Halka.. Da! Da! Sa punim zadovoljstvom! Ako Allah da, sutra ću vam se pridružiti, a tako i svaki dan nakon akšama!

Obasula me je radost pa sam požurio da mu kažem: Dakle, sutra ćemo se naći, inša'allah!

Tu noć sam proveo razmišljajući o tom neobičnom dječaku. San mi nikako na oči nije dolazio. Pokušavao sam da nađem odgovor na sve što sam čuo i vidio, ali nikako nisam uspjevao. Na kraju sam rekao sebi: Vrijeme će ti otkriti ono što nisi znao, i tada ćeš čuti vijesti koje si tražio!
Okrenuo sam se na desnu stranu. Noć me je umotala u svoj plašt a san me je uzeo u svoje naručje. Zaspao sam govoreći: Allahu moj, svoje lice Tebi prepuštam....i sav svoj slučaj Tebi prepuštam....itd.

2.

Dani su prolazili... Halid se konstantno družio sa nama u halci Kur'ana. Bio je aktivan u učenju napamet i pri ponavljanju naučenog. Sve nas je zavolio i svi smo ga zavolili! Nije se odvajao od Kur'ana, niti je napuštao prvi džamijski saff.

Ništa loše pri njemu nisam mogao da primjetim, osim jedne stvari - veliku zamišljenost. Osjećali smo da je nekada samo tjelom sa nama u džamiji, međutim, njegova duša je plovila nekim, tamo drugim, prostranstvima... Ponekad bih mu iznenada postavljao neka pitanja, i ispostavljalo se da je bivao daleko od onoga o čemu pričamo, zauzet ramišljanjem o nečemu drugom. Ne bi mu preostajalo ništa drugo do da pobjegne od trenutne odsutnosti i da se opravdava nekim nebitnim isprikama, iako je znao da mu nevjerujem. Osjećao sam da u sebi krije veliku tajnu koju vješto skriva, jer je, možda, opasna. Odlučio sam da tu zakopanu tajnu otkrijem kako bi se osposobio za razgovor s njim, onako kako to dolikuje. Jednog dana sam dogovorio s njim sastanak na obali mora, nebi li se velika tajna upoznala i predstavila velikom moru, i kako bi svoju dušu rasteretio od svih briga i bolova koje je nosio.

Šetali smo obalom... Bila je noć a puni mjesec je lijepo sijao. Neobični prizor u kojem su se sastali mračnina neba i mora. Mjesec je među njima bio kao zbunjen, baš kao i ja što sam bio pred Halidom. Tišina, sve je šutilo! Odjedanput, ovu tišinu je pomeo glas žestokog plača i jecanja... Bio je to glas Halida koji je plakao. Nisam htjeo da prekinem slatkoću njegovog plača i okus suza nebi li ga to rasteretilo i odagnalo njegove brige. Nakon trenutka Halid je progovorio:

Ja vas zaista volim, volim Kur'an i one koji ga vole! Volim one koji dobra djela čine, koji su lijepi, čisti, koji se pridržavaju propisa vjere... Međutim, moj otac... Moj otac!!!

Pitao sam ga: Šta se desilo sa tvojim ocem?

Odgovarao mi je dok ga je gorko iskustvo gušilo: Otac mi stalno prijeti da se družim sa vama!!! On vas se boji! On vas ne voli! Često mi vas je lošim predstavljao i to dokazivao izmišljenim pričama i legendama. Međutim, kada sam vas ja gledao u halci kako učite Kur'an, vidio sam na vašim licima, i na vašoj odjeći, i u vašem govoru, svjetlost! Čak i pri vašoj šutnji sam viđao svjetlost! Zato sam posumnjao u sav govor moga oca i zbog toga sam stalno sjedio u džamiji nakon akšama, gledajući u vas i zamišljajući sebe među vama kako se od vas okorištavam i oplemenjujem.

Jedan trenutak je zašutio, a zatim je nastavio govoreći:

Sjećaš li se učitelju Selmane kada ste mi prišli nakon jacije namaza i kada ste me pozvali da se pridružim vama u halku Kur'ana? Ja sam tu priliku odavno očekivao; da prihvatite moju dušu i učinite je da bude dio vaših duša; u svijetu upute i istrajnosti na njoj; u svijetu sreće i spasa! Te vaše, tada, izgovorene riječi su na mene djelovale poput svjetiljke koja mi je osvijetlila put moje upute. Tada sam bio ohrabren i prihvatio sam da prisustvujem halkama. Postao sam marljiv. Nisam noću spavao. Noć bi provodio u učenju Kur'ana i u suzama, u plaču i skrušenosti. I zaista, kada sam se počeo sa vama družiti osjetio sam okus sreće i ljepote življenja! Osjećao sam, dok bih bio sa vama, istinsku sreću koju nikada do tada u svom životu nisam osjećao. Kur'an mi je postao najbolji prijatelj prema kome nikada nisam osjećao ikakav prezir.

Malo je zašutio, a zatim je nastavio svoju žalovitu priču govoreći:

Moj otac je primjetio velike promjene na meni, i nekako je saznao da sam se pridružio vašoj halci za učenje Kur'ana. Saznao je da se družim sa «bradonjama». Dani su prolazili sve dok nije došla ta noć koju nikada, sve dok sam živ, neću zaboraviti! Bio sam u kući zajedno sa mojom majkom i braćom čekajući ga da se vrati iz kafane, kao što mu je to bio svakodnevni običaj, kako bismo zajedno večerali. Kada je unišao u kuću, na licu sam mu primjetio tamu i srdžbu. Sjeli smo za sto da jedemo, svi šuteći kao po običaju jer smo izbjegavali da pričamo u njegovom prisustvu. Iznenada, otac je svojom galamom prekinuo našu tišinu govoreći:

- Čuo sam da se družiš sa onim bradonjama!!!

Njegov govor me je iznenadio, jezik mi se svezao, riječi su mi se izmješale u ustima!!! Nije čekao da čuje moj odgovor, nego je uzeo ibrik sa čajem koji je bio postavljen na stolu, i snažno ga bacio na moje lice! Čitav dunjaluk mi se pomješao u glavi i boje u očima. Pao sam na pod. Moja mila majka mi je prišla da me podigne. Kada sam došao sebi, čuo sam oca kako se na nju dere: Ostavi ga, ili ćeš i ti dobiti isto kao i on! Izvukao sam se iz njenog naručja i krenuo put moje sobe. Njegove psovke su neprestano izlazile iz usta, meni upućene, odzvanjajući u mojim ušima... Nakon ovoga događaja svaki dan me je udarao i psovao mi. Gađao me je sa čim je stigao, negledajući jesam li ikakav grijeh učinio. Tjelo mi je postalo šarena vreća za udaranje na kojoj su se nalazile različite boje, ali i otvorene rane.

Tada je Halid žestoko zaplakao! Pokušao sam da ga utješim i ušutim. Nakon nekog trenutka stišao je i nastavio svoj govor:

Vjerujte mi učitelju Selmane, zamrzio sam svoga oca i ne volim ga nimalo. Moje srce je ispunjeno mržnjom prema njemu. Jednog dana, dok smo sjedili za stolom jedući, rekao mi je taj nepravedni otac: Ustaj, nećeš sa nama jesti! I, prije nego što sam se digao, ustao je i udario me je nogom u leđa tako da mi je tanjir ispao iz ruku! Dunjaluk mi je sav crn postao u mojim očima. Krv u venama mi se usirila. Više ni o čemu drugom ne razmišljam do o osveti mom nepravednom i osorom ocu! Uobrazio sam se i zagalamio njemu u lice, govoreći: Osvetiću ti se! Udarat ću te kao što si ti mene udarao! Šamarat ću te kao ti mene što si! Narast ću ja i postati jak, a ti ćeš ostariti i biti nejak, tada ćeš znati, postupat ću prema tebi kao ti danas prema meni što postupaš! Tad ćeš goru nagradu dobiti od ove koju ja od tebe dobijam!!! Zatim sam pobjegao izašavši iz kuće i tračao sam neznajući kamo da idem, bez ikakvog cilja, sve dok me noge nisu donjele do ovog mora. Zatim sam uzeo Kur'an i učio iz njega plačući i jecajući! Od silnoga plača nisam mogao da nastavim učenje!!!

Kada je Halid dostigao ovu granicu svoga govora, prepustio se silnome plaču i jecanju. Ostavio sam ga da plače...zbog toga što plač u čestim situacijama bude smiraj. Nisam ni jedne riječi progovarao. Čuđenje je blokiralo moj jezik... Nisam znao kome da se više čudim, da li ovom zlonamjernom ocu čije srce je ispražnjeno od bilo kakvog osjećaja milosti i očinstva, jer sam osjetio u njegovom srcu sve vrste tvrdoće i srdžbe, ili da se čudim ovom sinu kojem je Allah dž.š. želio uputu i ustrajnost, pa ga je zbog toga k tomu inspirisao, uprkos svim pritiscima, a koji je saburao na velikim iskušenjima sa kojim se suočavao. Ili, da se obadvojici odjednom čudim zbog njihove međusobne veze, otac i djete, koja je dostigla vrhunac sukoba, nakon koje je neminovnost raskid i odvojenost! Ta čuđenja mi prekinu glas Halidov koji me dozivaše:

Učitelju Selmane!!!

Uzeo sam ga za ruku i pomilovao po glavi. Zaista je ličio na jetima, možda čak i gore! Obrisao sam mu suze i privukao sebi u naručje nebi li osjetio barem nešto od osjećaja ljubavi i brižnje koju nije osjetio kroz svoj život. Molio sam Allaha za njega i nasavjetovao ga da bude poslušan svome ocu, da se strpi na svim neugodnostima pa makar štagod da se desilo, makar štagod da učinio. Obećao sam mu da ću pronaći njegova oca i popričati sa njim i zamoliti ga da dopusti Halidu da se vrati u našu halku za učenje Kur'ana. Nakon toga smo se razišli...

3.

Kako su dani prolazili, razmišljao sam o načinu na koji ću se obratiti Halidovom ocu po pitanju njegovog sina. Kako ću ga oraspoložiti i uvjeriti...I na kraju, nakon što sam skupio snagu i sabrao sve svoje ideje, odlučio sam da naš sastanak bude danas u pet sati, nakon ikindije. U odlučeno vrijeme sam se i uputio ka kući Halidova oca. Mnoge misli su mi se vrtile po glavi, kao i mnogobrojna pitanja. Pokucao sam na vrata stana...Vrata se otvoriše. Na njima se pojavi ono namršteno lice iz koga su izbijali znakovi srdžbe. Prije nego što sam išta progovorio zgrabio me je za okovratnik moje košulje, privukao sebi i rekao:

Znači ti si taj bradonja koji uči Halida u dzamiji!!?

Odgovorih: Da.

Sa svim zlom koje mu izbijaše iz tih njegovih očiju reče:

Tako mi Allaha, ako te još samo jednom vidim sa Halidom, noge ću ti polomiti!

Zatim je sabrao pljuvačku iz usta i pljunuo me u lice, a onda zatvorio vrata, zalupivši ih svom snagom. Obrisao sam ono sa čim me je Allah počastio da zadobijem na Njegovom putu. Okrenio sam se i otišao obveseljavajući svoju dušu i šapučući joj: Sa Allahovim Poslanikom s.a.w.s. dešavali su se još teži događaji: njegov narod ga je u laž ugonio, grdili su ga, gađali kamenjem i okrvarili mu nogu, slomili mu zub, stavili nečistoću na njega, istjerali ga iz njegova kraja...

Dani i mjeseci su se smjenjivali jedan za drugim a mi nismo viđali Halida. Otac mu je zabranio da izlazi, čak i radi obavljanja namaza. Bilo nam je svima uskraćeno da ga vidimo i zijaretimo. Mnogo smo dovili za njega da ga Allah nadahne strpljivošću pred ovim iskušenjem.

4.

Nakon određenog vremena, Halidova porodica se preselila u susjednu četvrt, tako da su se sve informacije o Halidu presjekle. Kako su godine prolazile zauzetost ovim svijetom je preplavila naše sjećanje na Halida, zaboravili smo ga! Jedne noći, nakon što smo klanjali jaciju u džamiji, neka krupna ruka me je dohvatila sa leđa za rame. Oh! To je ona ista ruka koja me je nekoć zgrabila za okovratnik. Kada sam se okrenuo, dragi moj Allahu, to je bilo ono isto lice, iste bore na njemu, ista usta koja su me počastila iako nisam tada bio toga dostojan, to je bio Halidov otac. Međutim, mnogo se promjenio!!! Ono njegovo namršteno lice postalo je izmoreno, bore sa lica su sada predstavljale smirenost i poniženje, tjelo je bilo izmoreno od bolova i briga, oslabljeno tugom i zabrinutošću. Prvi sam započeo razgovor:

Dobrodošao amidža!

Zatim sam poljubio njegovo čelo iskazavši mu srdačnu dobrodošlicu, i otišli smo u jedan od uglova mesdžida. Nismo uspjeli ni sjesti a Halidov otac je počeo plakati i jecati. Zapanjio me je bolni prizor, subhanallah! Mislio sam da to, nekada namrgođeno lice, i to tvrdo srce, nikada neće moći pustiti suze zbog bola. Sačekao sam ga trenutak da se utiša plač i da popusti jecanje, zatim ga upitao:

Reci amidža.? Izbaci to što te tišti u grudima! Kako je Halid? Šta je sa njim?

Kao da sam sa ovim riječima pogodio kao nožem u grudi! Duboko je uzdahnuo, a onda rekao:

Halid... Moj mladiću, Halid više nije ona osoba koju ste poznavali. Od kako vas je napustio, vas, vašu halku za učenje Kur'ana, i od kako se udaljio od vašeg društva, upoznao se sa lošim momcima. Sam po prirodi je druželjubiv, a bio je u godinama u kojim se volio provoditi. Počeo je pušiti... Grdio sam ga i tukao, međutim, bezkorisno. Njegovo tjelo se bilo naviklo na udarce a uši na korenje i psovku. Brzo je narastao... Noćima bi bdio sa svojom lošom družinom a kući bi dolazio sa svitanjem zore. Izbačen je iz škole. Nakon toga bi nam samo po neku noć dolazio, ali, njegov govor nije više bio kao što smo navikli od njega. Lice mu se promjenilo. Jezik mu je izgovarao nešto nerazumljivo. Ruke su mu drhtale! Promjenilo se i njegovo, nekada bujno, punačko tjelo, smireno i skrušeno... Postalo je slabašno! Nekadašnje bijelo lice, poput čistoće istoka, postalo je crno. Na njemu je bila prašina grijeha i propasti. Upustio se u konzumiranje alkohola i droge. Nestao je onaj njegov odgoj i stid. Zamjenile su ga agresivnost i neodgoj. Ono lijepo dobročudno srce postalo je tvrdo poput stijene, ili još gore.

Zašutio je jedan trenutak otac Halidov, i nakon što je obrisao suze koje su nakvasile njegovo lice, nastavi govoreći:

Vjeruj mi, učitelju Selmane, skoro da ni jedan dan više ne prođe a da Halid ne zagalami na mene, ili me udari... Zamisli momče moj, ja sam ipak njegov otac koji ga je podučio i odhranio – da mene udara i da mi psuje!!? Vratio se Halidov otac svome plaču, samo, sada žešće i još tužnije. Jedan trenutak sam se čudio, gotovo nevjerujući u sve rečeno što čuh dok me nije Halidov otac koji je brišući suze upitao: Molim te, momče, učitelju Selmane, zijareti Halida! Povedi ga sa sobom, dozvolit ću vam. Moja kuća je za vas u svako vrijeme otvorena. Često nam navraćajte! Nemojte ga prepuštati lošem društvu! On vas voli! Upišite ga u halku Časnoga Kur'ana! Idite sa njim na izlete, ja vam neću braniti! Naprotiv bilo bi mi drago da noći kod vas u stanu. Ako želite bilo kakvu svotu novaca, ja sam spreman da je uručim! Želim samo da se Halid vrati u prijašnje stanje. Molim te! Poljubit ću vam ruku i noge. Molim te! Ne ostavljajte Halida! Nemojte ga izbjegavati!

Uronio je u plač i gorki jecaj, a nakon što se ušutio, i prestao govoriti, rekoh mu poučen iskustvom:

Moj amidža, požnjeo si ono što si posijao! Zbog tvog prezira i mržnje prema onima koji čine dobra djela, koji se drže propisa vjere, požnjeo si zlo i belaj! Zaista njih štiti Gospodar svih svjetova... Međutim, uprkos tome, pokušat ću! Možda uspijem sa Halidom i to bi bila Allahova blagodat i uspjeh, a možda i neću, a zbog toga onda nemoj nikog drugog kriviti do sebe. Sam si svoga sina upropastio. Ti si ubica i ubijeni! Onaj koji je činio drugome nepravdu i kome se ona sada čini!

5.

Započeo sam svoje pokušaje da Halida vratim na put upute sa koga je skrenuo pod žestokim pritiskom kojeg je na njega činio njegov osori i zlonamjerni otac, kao i uticajem njegovog lošeg društva. Pokušavao sam da se na razne načine sretnemo, međutim, on je na sve raspoložive načine izbjegavao taj susret. Slao sam mu pisma i cedulje. Tražio ga po kafanama i okupljalištima, ali nisam uspio da ga sretnem, ili navedem na razgovor. Jedne prilike, dok sam išao jednom ulicom, ispred mene se pojavio Halid. Odmah sam ga prepoznao uprkos mnoštvu njegovih očitih promjena. I on je mene prepoznao, ali je pokušao da me izbjegne. Snažno sam ga uhvatio za rame i privukao sebi u naručje, prigrlivši ga svojim srcem! Bio je to bolan događaj... Nije se mogao oduprijeti ovom velikom izazovu pa je posegnuo za plačem. I ja sam bio na ivici plača pa se nisam mogao suzdržati da ne zaplačem. U takvom stanju smo bili par minuta, a zatim sam ga poveo sa sobom u moj stan. Tu smo dugo ostali sjedeći i u priči, i kada mi je Halid sve ispričao šta je prošao od njegovog prisilnog napuštanja halke Kur'ana. Njegovo stanje se promjenilo nakon našeg rastanka. Obavjestio sam Halida da je sada, upravo njegov otac želio, da mu dođem, da ga pozovem da se vrati halci Kur'ana u džamiji. Također, obavjestio sam ga da je njegov otac zavolio vjernike. Pozvao sam ga da učini iskreno pokajanje i otvorio mu nadu u Allahovu milost. Bodrio sam ga da nam se vrati u mesdžid, Kur'anu i društvu dobrih ljudi. Uporno sam tražio od njega da se vrati Putu upute i pridržavanja za vjeru. Kada sam učestio te molbe, počeo je plakati, govoreći:

Vjerujte mi, učitelju Selmane, ja bih volio da vam se vratim, vama, džamiji i Putu upute, međutim, ja to ne mogu. Ne mogu! Moj otac je sa svojom tvrdoćom i nepravdom, i mržnjom prema vjernicima, u meni uništio sve što je lijepo u ovom životu. Počeo sam da živim bez ikakvog plemenitog cilja, ili životne želje, koju bi htjeo da u svom životu ostvarim. Više nikako ne mogu da se strpim bez opojnih pića, filma, žena, pijanstva... Nemam više vremena, učitelju Selmane, sve se okrenulo? Zato me ostavi da budem i dalje zarobljenik ovog mračnog tunela, sve dok nedođem do kraja, a Allah najbolje zna kakav će kraj biti...

I, prije nego što me je napustio, Halid je nježnim i blagim pogledom pogledao u mene, i rekao:

Učitelju Selmane, zamoli Allaha da mi oprosti grijehe i moja zvijerstva! Moli Allaha i za moga nepravednog oca koji me je doveo do ove provalije!

Zatim je otišao, a suze su potekle sa njegovih obraza, jezik izgovarao:

Ovo je ono što je moj otac privrijedio, a ne što sam ja sam sebi...

6.

Nakon ovog događaja prekinule su se sve informacije o Halidu. Saznao sam od njegova oca da je se njegova tvrdoća i žestina i bjes u odnosu sa njim povećali. Povećala se i njegova stramputica, inat, i žudnja za grijesima. Stalno sam molio Allaha da ga uputi i da ga popravi. Jedne tamne, crne noći, malo prije sabaha, izašao sam iz kuće da kupim neke lijekove za svoje dijete iz obližnje apoteke. Moj put je prolazio pokraj Halidove kuće. Pažnju mi skreniše policijska auta koja su bila pored njegovih vrata. Brzo sam otišao na lice mjesta da ispitam šta se desilo. Na vratima sam našao jednog od Halidove braće. Suze su mu lile iz očiju. Upitah ga šta se desilo pa me obavjesti da se desila velika nesreća, strašno iskušenje. Halid se pred sabah pijan vratio kući. Grubo je kucao na vrata. Mati mu je pokušala da otvori, ali otac joj je zabranio. Međutim, Halid nije prestajao snažno i grubo kucati. Otac je izašao da ga otjera i tu su se počeli svađati i psovati. Halid mu je psovao i pokušao da digne ruku na njega, bezsvjesno, bez ikakvog osjećaja. Otac se branio, i jednim debelim drvetom je udario Halida po glavi. Tada je Halid pobjesnio, izvadio nož iz džepa i njim potegao prema starom ocu. Ubo ga je sa nekoliko uzastopnih uboda. Otac je krvav pao na zemlju, a što se tiče Halida, on je pobjegao. Ubrzo su došla kola hitne pomoći i odvezla oca, ni mrtvog ni živog, u bolnicu.

U jutro sam saznao da je Halidov otac u bolnici izdahnuo dejstvom uboda koji su izbušili njegovo tijelo. Halida su uhapsili i sproveli u zatvor gdje će čekati izvršenje presude šerijatskog suda, smrt!

Otišao sam na dženazu Halidovom ocu. Svi prisutni su plakali, svi pogođeni tragedijom. Nakon što smo ga spustili u kabur i ukopali, i nakon što se narod razišao, stao sam pored kabura i zamolio Allaha da ga učvrsti. Zatim sam mu rekao:

O Halidov oče dali me čuješ!? O oce Halidov, požnjeo si ono što si posadio, zato sada okusi gorčinu onoga što ruke tvoje privrijediše! O kako je ružna ta tvoja žetva, i, kako je okrutan ovaj krvavi završetak!

Pitam se, da li su majke i očevi dobro razumjeli ovo predavanje prije nego što za to bude kasno!??

Sa arapskog preveo:
Smail Handžić


Noviji postovi | Stariji postovi

UZMI MED I NE RAZBIJ KOSNICU
<< 12/2009 >>
nedponutosricetpetsub
0102030405
06070809101112
13141516171819
20212223242526
2728293031

MOJI LINKOVI

Napisite svoj komentar ili selam/pozdrav, poruku, itd.
[color=red] Upisite se u knjigu gostiju!





[/color]

Ja Rabbi
Gospodaru moj;´
ne dopusti da me zavara uspjeh
niti poraz baci u ocaj.
Podsjecaj me stalno,
da je neuspjeh iskusenje
koje predhodi uspjehu...

Gospodaru moj;´
nauci me da je tolerancija
najveci stupanj moci,
a zelja za osvetom prvi znak bolesti...

Gospodaru moj;´
ako mi uzmes imetak,
ostavi mi nadu,
ako mi podaris uspjeh,
podari mi snagu da savladam poraz,
ako mi uzmes blagodat zdravlja,
podari mi blagodat vjere.


Gospodaru moj;´
kada se ogrijesim o ljude,
podari mi snagu izvinjenja,
a kada se ljudi o mene ogrijese,
podari mi snagu oprosta.

Gospodaru moj;´
ako se desi da ja zaboravim Tebe,
nemoj Ti zaboraviti mene...

Ja Allah
Moj Allahu podaj dosta
Onom kom je skracen mal,
Siromahu koji dodje
Izlaz traziti za svoj hal.

Grijeh je njegov, grijeh veliki,
Oprosti mu ya Rabbi,
On je jedan i grijesan,
Rob ponizni,rob Tebi.

Gospodaru grijesi moji,
Nakupljeni kao prah,
Oprosti mi Svemoguci,
Jos povecaj oprostaj.

Zastiti me od bolova
I zelju mi ispuni,
Bolesno je srce moje,
A bolesnom lijek si Ti.

Rabbi mojoj vatru reci:
«Budi hladna , budi spas»,
K'o sto si rek'o :
«Budi hladna, Ibrahimu podaj glas.»

Gdje je Musa,gdje je Isa,
Gdje je Jahja, gdje je Nuh?
O Muslime grijesnice,
Tevbu cini Allahu.
_________________
Nemoj zaliti suzama, vec se sjeti dovama,
nemoj da ti suza krene kad probudis uspomene.
K'o da dusa poleti, sva u nuru izgori,
zastane kraj kapije, Ridvan cuvar avlije.

Hadis
[i][b] Od Ebu-Se'id el-Hudrija, r.a.: "Došla je neka žena Allahovom Poslaniku Muhammedu, s.a.v.s., rekavši mu:
"Allahov Poslaniče, ljudi pokupiše sav tvoj govor i upute, pa odredi i za nas jedan dan kod sebe da ti dođemo pa da nas podučiš onome čemu te je podučio Uzvišeni Allah", na što reče Allahov Poslanik, s.a.v.s.: "Vi ćete se sastajati sa mnom tada i tada.", pa se okupiše žene i Allahov Poslanik, s.a.v.s. im dođe podučavajući ih ono čemu ga je podučio Uzvišeni Allah, zatim reče: "Nema ni jedne žene koja rodi troje djece a da joj ona neće biti zastor od vatre, na što jedna od žena reagova pitanjem: "Allahov Poslaniče, a dvoje djece?", pa on reče, i dvoje djece, i ponovi to." [/b][/i]

Bilježi ga imam El-Buhari u svom Sahihu, 13/292, Kitabu-l-i'tisam

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
67875

Powered by Blogger.ba