Treba znati kako nam drugi ljudi i njihova ponasanja ne mogu donijeti koristi niti nastetiti. Ove stvari nisu od presudne vaznosti za nas zivot, smrt, prozivljenje. To nam nece odredjivati kaznu niti nagradu.

Jedan pjesnik kazao je:

"U brigama ce skoncati onaj ko ljude uhodi
Samo ce uspjeti covjek koji za tudje mane ne mari."

Bessar ibn Burd napisao je slicne stihove o ovoj temi, njima kaze:

"Onaj ko ljude prati nece im zelje ispuniti
Uspjeh ce postici samo onaj ko svoj zivot zivi."

Ibrahim ibn Edhem kazao je jednu prekrasnu recenicu ( aludirajuci njome na zivot istinskih vjernika. M.S. ): "Kada bi vladari i kraljevi saznali kako mi ( vjernici ) zivimo, sabljama bi se borili da nam uzmu takav nacin zivota."

Sejhul islam Ibn Tejmijje je, takodjer, rekao: "Katkad srce dodje u takvo stanje da me nagna da kazem: 'Ako je ovakvo stanje stanovnika Dzenneta, onda oni, doista, vode zivot prekrasan."

Govoreci o istoj temi, ovaj znameniti islamski ucenjak kazao je: "Srce ponekad zadesi takvi trenuci i stanja da ono u ushicenju i zanosu igra radosno zbog spominjanja Uzvisenog Allaha i radosti sjecanja na Njega."

Poznato je da je Ibn Tejmijje bio zatocen. Prenosi se da je ovaj velikan, kada je bacen u tamnicu i kada su zakljucane zatvorske kapije, citirao ajet:

" I izmedju njih ce se pregrada postaviti koja ce vrata imati; unutar nje bit ce milost, a izvan nje patnja. " ( El-Hadid, 13. )

Dok je bio u tamnici, kazao je: "Sta mi to mogu dusmani uciniti ? Moji vrtovi ( arapski Dzennet ) i prostranstva nalaze se u mojim grudima. Gdje god da podjem, oni su sa mnom. Ako me ubiju, bit cu sehid, progon iz moje domovine lijepo putovanje je, a zatvor moj osama je."

Dobro je na ovom mjestu postaviti dva pitanja, gdje se kaze: "Sta moze naci i spoznati onaj ko ne spozna, izgubi Allaha ?!" "I sta moze izgubiti onaj ko nadje, spozna Allaha ?!" Ova dva covjeka ne mogu se nikako i nikada porediti niti poistovjecivati. Ko spozna Allaha, nasao i dobio je sve, a onaj ko ne spozna Allaha izgubio je sve.